Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2822/10 (V. M.)
Odluka donesena 25. 06. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2822/10
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2822/10, rješavajući apelaciju Valentine Markaj na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. juna 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Valentine Markaj.
Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-Mal-08-04272 od 18. aprila 2011. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Valentina Markaj (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće koju zastupa Murisa Makarević, advokat iz Sarajeva, podnijela je 8. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-Mal-08-04272.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 23. novembra 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 17. maja 2013. godine da dostavi spis na uvid.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 22. decembra 2011. godine a traženi spis na uvid 28. maja 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen apelantici 28. decembra 2011. godine
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je 4. februara 2008. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv Faruka Smailbegovića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate novčanog potraživanja.
7. Apelantica je dopisima od 8. maja 2008. godine, 5. januara i 5. maja 2010. godine urgirala da sud uzme predmet u rad i postupa po tužbi.
8. Općinski sud je 19. maja 2010. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor. Tuženi je tužbu primio 24. maja 2010 godine
9. Općinski sud je Presudom zbog propuštanja broj 065-0-Mal-08-0427243 od 18. aprila 2011. godine obavezao tuženog da apelantici izvrši povrat iznosa od 1.150,00 eura na ime duga sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka u iznosu od 415,74 KM, sve u roku od 15 dana. Tuženi je presudu primio 22. aprila 2011. godine i nije podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica je navela da je nepostupanjem Općinskog suda o njenoj tužbi radi isplate novčanog potraživanja povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je istakla da je tužbu podnijela 4. februara 2008. godine i da sud nije „pune dvije godine i pet mjeseci uopće postupao po tužbi iako je sud u obavezi da u smislu člana 69 Zakona o parničnom postupku tužbu na odgovor dostavi tuženom u roku od 30 dana“. Također je istakla da je u tri navrata (8. maja 2008. godine, 5. januara i 5. maja 2010. godine) uputila urgencije da se predmet uzme u rad. U apelaciji je zatražena i naknada nematerijalne štete radi dugog trajanja postupka u iznosu od 1.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da je u ovom slučaju donesena presuda zbog propuštanja 18. aprila 2011. godine i da je u slučaju postupano u najkraćim mogućim rokovima iako se zbog velikog broja predmeta (preko 200.000) postupa po predmetima iz ranijih godina.
V. Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 62. stav 1.
Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Član 69.
Tužba sa prilozima se tuženom dostavlja na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 70. stav 1.
Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da najkasnije u roku od 30 dana dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.
Član 182 stav 1.
Kad tuženi kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužitelj predložio donošenje presude zbog propuštanja ne dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud će donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja) osim ako je tužbeni zahtjev očigledno neosnovan.
VI. Dopustivost
13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. U konkretnom slučaju apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je, u vrijeme trajanja pred Ustavnim sudom, okončan pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 065-0-Mal-08-0427243 od 18. aprila 2011. godine. Iako je podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva. Konačno, apelacija, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
18. Apelantica smatra da joj je time što Općinski sud nije donio odluku u razumnom roku u parničnom postupku koji je pokrenula protiv tuženog radi isplate novčanog potraživanja povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
19. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. člana, što uključuje ovog:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
Relevantni principi
21. Ustavni sud, prije svega ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
22. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela tužbu protiv tuženog radi isplate novčanog potraživanja 4. februara 2008. godine, te da se u apelaciji žali da Općinski sud ni nakon dvije godine i pet mjeseci nije postupio po tužbi i da je neizvjesno kada će se predmet okončati. Prema informacijama dostavljenim Ustavnom sudu, predmet je u međuvremenu okončan Presudom zbog propuštanja Općinskog suda broj 065-0-Mal-08-0427243 od 18. aprila 2011. godine, kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu apelantice. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantičine tužbe protiv tuženog radi isplate novčanog potraživanja je trajao tri godine, dva mjeseca i 14 dana. Analiza razumnosti trajanja postupka
24. Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju se radi o postupku u kojem je apelantica potraživala povrat novca koji je tuženi primio kao avans za izgradnju željezne ograde. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom predmetu.
25. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu u okviru pripreme za glavnu raspravu trebalo dvije godine, tri mjeseca i pet dana da dostavi tužbu tuženom na odgovor. Dalje Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu, nakon što je tuženom dostavljena tužba na odgovor, trebala godina da predmet uzme u rad i van ročišta 18. aprila 2011. godine donese presudu zbog propuštanja, s obzirom da tuženi nije dostavio odgovor na tužbu a apelantica je predložila donošenje presude zbog propuštanja. Zakon o parničnom postupku propisuje konkretne rokove za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom prethodnog ispitivanja tužbe i donošenja presude zbog propuštanja, te je očigledno da se Općinski sud u konkretnom predmetu nije kretao u okviru propisanih rokova već je upravo u znatnoj mjeri odstupio od njih. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezane za veliki priliv predmeta, te veliki broj neriješenih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud je u stavu 21. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194 stav 21 i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se, uzeto u cjelini, razlozi koje je sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina postupka u ukupnom periodu od tri godine, dva mjeseca i 14 dana. a naročito zato što se ne vidi da li su u vezi sa rješavanjem velikog broja predmeta poduzete neke mjere s ciljem da se brže rješavaju zaostaci. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju već je ubrzanje postupka nastojala da obezbijedi urgencijama od 8. maja 2008. godine, 5. januara i 5. maja 2010. godine.
26. Cijeneći sve navedeno, Ustavni sud smatra da ukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud, shodno svojoj praksi, kao i praksi Evropskog suda za ljudska prava, uzimajući u obzir predmet postupka, njegov značaj za apelanta i trajanje smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.
Ostali navodi
28. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantičine navode u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni postupak, koji se po mišljenju Ustavnog suda ne može smatrati osobito složenim, trajao tri godine, dva mjeseca i 14 dana za šta se odgovornost u cijelosti može pripisati redovnom sudu.
30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić