Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3144/13 (Služba za zapošljavanje Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar)
Odluka donesena 17. 07. 2013.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3144/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 07. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine, u predmetu broj AP 3144/13, rješavajući zahtjev Službe za zapošljavanje Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev Službe za zapošljavanje Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar za donošenje privremene mjere.
Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da ne provodi postupak izvršenja Rješenja o izvršenju broj 58 0 I 056717 09 I od 6. januara 2011. godine u dijelu koji se tiče prava na usklađivanje mjesečnog iznosa naknade sa prosječnom neto platom u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
OBRAZLOŽENJE
1. Služba za zapošljavanje Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nedim Ademović, advokat iz Sarajeva, podnio je 16. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 58 0 I 056717 12 Gži od 2. jula 2013. godine, Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 I 056717 09 I od 24. marta 2011. godine i Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 58 0 I 056717 09 I od 6. januara 2011. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "privremeno prekinuo izvršenje Rješenja Općinskog suda broj 58 0 I 056717 09 I od 24. marta 2011. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 I 056717 12 Gži od 2. jula 2013. godine, u dijelu koji se tiče prava na usklađivanje mjesečnog iznosa naknade sa prosječnom neto platom u Federaciji Bosne i Hercegovine" do donošenja odluke o apelaciji.
2. Apelant je donio Rješenje broj UP/I-04/3-3796/2-2007 od 4. maja 2007. godine kojim je Redži Sinanoviću utvrđeno pravo na novčanu naknadu po osnovu učešća u odbrani Bosne i Hercegovine u trajanju od tri godine, počev od 1. maja 2007. do 30. aprila 2010. godine, te određeno da visina novčane naknade iznosi 150,80 KM mjesečno, odnosno 25% prosječne neto plate isplaćene u Federaciji Bosne i Hercegovine u prethodnoj godini prema podacima Federalnog zavoda za statistiku.
3. Redžo Sinanović (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) podnio je Općinskom sudu prijedlog za izvršenje, na osnovu apelantovog Rješenja broj UP/I-04/3-3796/2-2007 od 4. maja 2007. godine, radi isplate neisplaćenih naknada za april, maj i jun 2008. godine u iznosu od 496,50 KM, te isplate razlike naknada za januar, februar, mart, jul, avgust, septembar, oktobar, novembar i decembar 2008. godine u iznosu od 132,30 KM.
4. Općinski sud je, postupajući po prijedlogu tražioca izvršenja, donio Rješenje o izvršenju broj 58 0 I 056717 09 I od 6. januara 2011. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
5. Protiv navedenog rješenja o izvršenju apelant je podnio prigovor Općinskom sudu, koji je Rješenjem broj 58 0 I 056717 09 I od 24. marta 2011. godine odbio apelantov prigovor kao neosnovan. U obrazloženju rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da je odredbama člana 8. stav 3. Zakona o pravima demobilisanih branilaca i članova njihovih porodica propisano da "nezaposleni demobilisani branioci kojima je priznato pravo učešća u odbrani Bosne i Hercegovine u trajanju od najmanje jedne godine imaju pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti u iznosu od 25% prosječne plate u Federaciji Bosne i Hercegovine iz prethodne godine". Takođe, Općinski sud je naveo da je odredbama člana 11. stav 1. Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobilisanih branilaca za vrijeme nezaposlenosti (koji je donio Federalni zavod za zapošljavanje) propisano da "visinu novčane naknade čini 25% prosječne neto plate isplaćene u Federaciji Bosne i Hercegovine u prethodnoj godini prema podacima Federalnog zavoda za statistiku". Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da je apelantova obaveza da mjesečne novčane naknade demobilisanih branilaca za 2008. godinu uskladi sa osnovicom od 25% prosječne isplaćene neto plate u 2007. godini prema podacima Federalnog zavoda za statistiku.
6. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 58 0 I 056717 12 Gži od 2. jula 2013. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu i pobijano rješenje potvrdio.
7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te da je povrijeđen princip pravne države iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi da se Rješenje broj UP/I-04/3-3796/2-2007 od 4. maja 2007. godine ne može smatrati podobnom izvršnom ispravom za izvršenje na način kako je to tražilac izvršenja odredio u svom prijedlogu, te da su redovni sudovi, donošenjem osporenih rješenja kojima su dozvolili tako predloženo izvršenje, kojim su osim naknada utvrđenih rješenjima čije se izvršenje traži obavezali apelanta da isplati tražiocu izvršenja i iznos koji nije utvrđen izvršnom ispravom čime je u izvršnom postupku nametnuta nova imovinska obaveza za apelanta, postupili suprotno odredbama člana 27. Zakona o izvršnom postupku. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi da u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji veliki broj korisnika (97.476) kojima je utvrđeno pravo na predmetnu novčanu naknadu, što znači da bi Federacija Bosne i Hercegovinu, u slučaju da se nastavi takva praksa sudova, morala isplatiti milionske iznose na ime tih naknada. Apelant navodi da bi daljnja isplata naknada, na način kako je to određeno osporenim rješenjima, u potpunosti ugrozila sistem socijalne zaštite u Federaciji Bosne i Hercegovine. Naime, apelant navodi da su službe za zapošljavanje u Federaciji Bosne i Hercegovine, u skladu sa Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica, u 2012. godine osiguravale zdravstvenu zaštitu za oko 400.000 nezaposlenih lica, novčanu naknadu za oko 9.500 nezaposlenih lica, te uplatu nedostajućeg doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za oko 4.000 nezaposlenih lica. U vezi s tim, apelant navodi da bi u slučaju nastupanja obaveze za isplatu po zahtjevima za usklađivanje novčanih naknada demobilisanih branilaca, zbog nedostatka novčanih sredstava došlo do onemogućavanja (odgađanja) isplate po osnovu drugih prava propisanih Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica. Apelant je također naveo da se krši princip pravne sigurnosti jer je osporeno rješenje dijametralno suprotno sudskoj praksi zauzetoj od strane sudova u Zeničko-dobojskom kantonu, a koja se tiče identičnog pitanja i u tom pravcu kao dokaz dostavio odgovarajuće sudske odluke.
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. U kontekstu navedenog, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da okolnosti konkretnog predmeta očigledno pokreću ozbiljna pravna pitanja u pogledu eventualnog kršenja ustavnih prava, koja će Ustavni sud morati razmotriti u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma apelacije. Ali isto tako pokrenuto je i pitanje pravne sigurnosti, funkcionisanja sistema socijalne zaštite i makroekonomske stabilnosti, s obzirom da odluka u ovom predmetu može biti od uticaja na rješavanje velikog broja ostalih predmeta i znatne imovinske iznose. .Ustavni sud smatra da apelantovi navodi izneseni u zahtjevu za donošenje privremene mjere nesumnjivo ukazuju na potrebu da Ustavni sud interveniše u predmetni izvršni postupak u skladu sa svojim ovlaštenjem iz člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, kod postojanja ovakvih okolnosti, Ustavni sud je mišljenja da je u interesu stranaka i pravilnog vođenja postupka da se privremeno prekine postupak izvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 58 0 I 056717 09 I od 6. januara 2011. godine u dijelu koji se tiče prava na usklađivanje mjesečnog iznosa naknade sa prosječnom neto platom u Federaciji Bosne i Hercegovine, dok Ustavni sud, u međuvremenu, ne ispita dopustivost, odnosno meritum apelacije. Uostalom, svrha privremene mjere i jeste da, u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni svrsishodnim, bude zadržan status quo do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.
11. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.
12. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji, ili dok Ustavni sud u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić