Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-554/11 (S. A.)
Odluka donesena 17. 07. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-554/11
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 554/11, rješavajući apelaciju Sulejmana Alekića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Sulejmana Alekića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Sanskom Mostu pod brojem I-441/01.
Nalaže se Općinskom sudu u Sanskom Mostu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu I-441/01, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Sulejmanu Alekiću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 3.600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Sanskom Mostu i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Sulejman Alekić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 3. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-441/01.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 12. marta 2013. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Općinski sud je 19. marta 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda je dostavljen apelantovom punomoćniku 5. aprila 2013. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je sa H.O. (u daljnjem tekstu: izvršenik) zaključio Sudsko poravnanje broj P 479/90 od 16. novembra 1990. godine kod tadašnjeg Osnovnog suda u Sanskom Mostu. Navedenim poravnanjem izvršenik se obavezao da apelantu stavi na raspolaganje mlin za žito u roku od 30 dana po zaključenju poravnanja, odnosno, da u protivnom isplati apelantu iznos od 5.000,00 DM sa zateznim kamatama.
6. Apelant je putem punomoćnika 27. jula 2000. godine podnio prijedlog za dozvolu izvršenja Sudskog poravnanja broj P 479/90 od 16. novembra 1990. godine zaključenog s izvršenikom, nakon čega je Općinski sud donio Rješenje o izvršenju broj I-264/00 od 19. oktobra 2000. godine kojim je usvojio prijedlog i odredio provođenje rješenja zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
7. Protiv navedenog rješenja izvršenik je 30. oktobra 2000. godine izjavio prigovor koji je rješenjem Općinskog suda od 21. maja 2001. godine usvojen, rješenje o izvršenju od 19. oktobra 2000. godine je stavljeno van snage i ukinute su sve provedene radnje, dok je rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) uvažena žalba, ukinuto rješenje Općinskog suda od 21. maja 2001. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.
8. Odlučujući u ponovnom postupku Općinski sud je donio Rješenje broj I-441/01 od 14. septembra 2001. godine kojim je uputio izvršenika da pokrene parnični postupak.
9. Nakon što je apelant 15. oktobra 2004. godine predložio nastavak izvršnog postupka, Općinski sud je 21. oktobra 2004. godine donio rješenje kojim je naložio vještačenje vještaka finansijske struke radi utvrđivanja visine obaveze s obzirom da je u međuvremenu došlo do promjene valute. Na nalaz vještaka, koji je dostavljen sudu 24. decembra 2004. godina, kao i na izjašnjenje vještaka, apelant je 22. marta i 19. aprila 2005. godine izjavio prigovor odnosno podnesak kojim osporava nalaz i mišljenje vještaka, dok je 26. maja i 21. jula 2005. godine povukao svoje prigovore.
10. Općinski sud je rješenjem od 25. jula 2005. godine utvrdio visinu novčane obaveze izvršenika prema apelantu izraženu u KM. Navedeno rješenje je nakon više pokušaja 14. oktobra 2005. godine dostavljeno izvršeniku koji je protiv njega preko svog punomoćnika izjavio žalbu Kantonalnom sudu koji je zbog procesnih nedostataka (neuredna punomoć punomoćnika izvršenika, žalba nije sadržavala sve elemente koje po zakonu mora sadržavati) dva puta vraćao spis prvostepenom sudu na dopunu (9. februara 2006. godine i 8. juna 2007. godine).
11. Rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-06-000-955 od 12. marta 2010. godine odbijena je kao neosnovana žalba izvršenika i potvrđeno je prvostepeno rješenje od 25. jula 2005. godine.
12. Apelant je podnescima od 11. maja, 3. juna i 12. jula 2010. godine urgirao kod Općinskog suda da hitno postupa i okonča predmetni izvršni postupak.
13. Općinski sud je 1. februara 2011. godine izdao naredbu sudskom izvršitelju radi pljenidbe, popisa i prodaje pokretnih stvari izvršenika koji je 8. novembra 2012. godine zaplijenio pokretne stvari izvršenika za koje je zaključkom Općinskog suda od 12. decembra 2012. godine određeno prvo ročište za prodaju za 24. januar 2013. godine.
14. Apelant je 19. decembra 2012. godine izjavio prigovor na zapisnik o popisu izvršenikovih pokretnih stvari zbog toga što je njihova vrijednost preniska u odnosu na visinu duga, nakon čega je zaključkom Općinskog suda od 28. decembra 2012. godine naloženo sudskom izvršitelju da ponovo 7. februara 2013. godine izađe na lice mjesta radi pljenidbe i procjene izvršenikovih pokretnih stvari.
15. Apelant je 7. februara 2013. godine podnio Općinskom sudu prijedlog radi promjene predmeta i sredstva izvršenja tako da se izvršenje odredi na izvršenikovim nekretninama, i taj prijedlog je Općinski sud prihvatio svojim rješenjem od 7. februara 2013. godine.
16. Nakon toga, Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda je Rješenjem broj DN-z-13- 000262 od 11. februara 2013. godine odredio zabilježbu izvršenja na izvršenikovim nekretninama upisanim u zk. uložak broj 517 K Tomina I.
17. Prema stanju spisa, izvršni postupak je u toku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelant smatra da mu je u ovom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju postupka, te istakao da je od donošenja rješenja o izvršenju do podnošenja apelacije prošlo više od deset godina a da rješenje nije izvršeno. Apelant dalje navodi da je ovakvim postupanjem Općinskog suda uskraćeno njegovo pravo na odlučivanje u razumnom roku, odnosno da je prvostepeni sud učinio povredu člana 6. Evropske konvencije. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, te naloži Općinskom sudu da predmet hitno uzme u rad i provede određeno izvršenje. Također, apelant traži i naknadu štete «radi bezrazložnog odugovlačenja izvršnog postupka i to po 1.000,00 KM za svaku godinu bespotrebnog odugovlačenja postupka».
b) Odgovor na apelaciju
19. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno naveo hronologiju postupka do podnošenja apelacije, kao i tok postupka nakon podnošenja apelacije koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Općinski sud je u odgovoru osporio apelantove navode i istakao da je cijelo vrijeme aktivno postupao u izvršnom postupku, osim u periodu od 14. septembra 2001. godine do 15. oktobra 2004. godine kada je izvršenik upućen da pokrene parnični postupak. Sud je istakao da je izvršni postupak pokrenut na osnovu sudskog poravnanja koje je zaključeno 1990. godine, pa s obzirom da se važeća valuta u međuvremenu promijenila bilo je potrebno finansijsko vještačenje na koje je apelant izjavljivao i povlačio prigovore, na koji je način i sam doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Na kraju, Općinski sud je zaključio da u predmetnom postupku nije došlo do povrede prava na vođenje rasprave u razumnom roku i odlučivanja u razumnom roku.
V. Relevantni propisi
20. Zakon o izvršnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90 i 35/91, te «Službeni list RBiH» br. 2/92, 16/92 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
21. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
24. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
25. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog zahtjeva za izvršenje sudskog poravnanja, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
27. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
29. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud okončao predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud zapaža da je apelant 27. jula 2000. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od 12 godina i 11 mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka
31. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja sudskog poravnanja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata potraživanja apelanta zapljenom, popisom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari, a kasnije izvršenjem na nekretninama izvršenika), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet ne može smatrati posebno složenim.
32. Analizirajući postupak Ustavni sud kao prvo primjećuje da on ukupno traje 12 godina i 11 mjeseci, što je samo po sebi neprihvatljivo dug period. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud veoma brzo odredio predloženo izvršenje (19. oktobra 2000. godine), te da je nakon izjavljenog prigovora odlučio o istom svojim rješenjem nakon skoro šest mjeseci (21. maja 2001. godine) međutim, odlukom drugostepenog suda ukinuto je navedeno rješenje kojim je odlučeno o prigovoru. Nakon toga, Općinski sud je svojim rješenjem od 14. septembra 2001. godine uputio izvršenika da pokrene parnični postupak, tako da je prekid izvršnog postupka trajao do okončanja parničnog postupka, odnosno, do 15. oktobra 2004. godine kada je apelant predložio nastavak izvršnog postupka. Zatim, Ustavni sud primjećuje da je nakon dostavljanja nalaza vještaka finansijske struke Općinski sud rješenjem od 25. jula 2005. godine utvrdio visinu novčane izvršenikove obaveze prema apelantu izraženu u KM, protiv kojeg je izvršenik izjavio žalbu drugostepenom sudu. Također, Ustavni sud zapaža da je postupak po izvršenikovoj žalbi pred drugostepenim sudom (zbog procesnih nedostataka spis je dva puta vraćan prvostepenom sudu na dopunu) nakon više od četiri godine okončan (12. marta 2010. godine) tako što je žalba odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje. Nakon toga, Općinski sud je 1. februara 2011. godine nastavio s postupkom tako što je naložio sudskom izvršitelju da zaplijeni izvršenikove pokretne stvari, što je i urađeno 8. novembra 2012. godine, a nakon aplelantovog prigovora na zapisnik o popisu pokretnih svari izvršenika sud je zaključkom od 28. decembra 2012. godine naložio ponovnu pljenidbu i procjenu izvršenikovih pokretnih stvari. Općinski sud je svojim rješenjem od 7. februara 2013. godine prihvatio apelantov prijedlog da se izvršenje odredi na izvršenikovim nekretninama, nakon čega je upisana zabilježba izvršenja na izvršenikovim nekretninama. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je cijelo vrijeme aktivno postupao u predmetnom izvršnom postupku, osim u periodu kada je izvršenik upućen da pokrene parnični postupak, te da je apelant svojim prigovorima na finansijsko vještačenje doprinio dužini postupka. S tim u vezi, Ustavni sud prihvata argument Općinskog suda da je prekid postupka u trajanju od tri godine zbog upućivanja izvršenika na parnicu objektivno uticao na dužinu postupka. S druge strane, Ustavni sud smatra da okolnost na koju Općinski sud ukazuje da je apelant izjavljivanjem i povlačenjem prigovora na nalaz vještaka doprinio dužini postupka, ne predstavlja razumno obrazloženje za ukupnu dužinu postupka, budući da je apelant ove procesne radnje poduzimao u roku od oko dva mjeseca, što je neznatno u odnosu na ukupnu dužinu postupka. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant urgencijama pokušavao da ostvari što hitnije rješavanje predmeta. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Općinski sud nije ni nakon 12 godina i 11 mjeseci okončao izvršni postupak.
33. Također, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Općinski sud obavijestio apelanta da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću predmetni izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.
34. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da predmetni izvršni postupak neopravdano dugo traje i da je prešao granice «razumnog roka» u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
35. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
36. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje preko 12 godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 3.600,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke
VIII. Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada Općinski sud nije okončao predmetni izvršni postupak ni nakon 12 godina i 11 mjeseci, premda se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.
38. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić