Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4412/10 (H.E.)

Odluka donesena 17. 07. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Devizna štednja
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4412/10

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 07. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4412/10, rješavajući apelaciju H.E., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija H.E.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 000727 12 U 2 od 20. juna 2012. godine vraćen Agenciji za finansijske, informatičke i posredničke usluge d.d.

Sarajevo - Poslovnica Bihać na ponovno rješavanje.

Nalaže se Agenciji za finansijske, informatičke i posredničke usluge d.d. Sarajevo - Poslovnica Bihać da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu koji mu je Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 000727 12 U 2 od 20. juna 2012. godine vraćen na ponovno rješavanje, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Agenciji za finansijske, informatičke i posredničke usluge d.d. Sarajevo - Poslovnica Bihać da, u skladu sa članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. H.E. (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno nastanjen u Njemačkoj, kojeg zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 12. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 000727 09 U od 18. augusta 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju 26. jula 2012. godine, kada je, budući da je osporena presuda nakon podnošenja apelacije preinačena u postupku po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje, precizirao da apelaciju podnosi zbog dužine trajanja postupka u predmetu verifikacije potraživanja stare devizne štednje. Apelant je ponovo, 17. juna 2013. godine, dopunio apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Agencije za finansijske, informatičke i posredničke usluge d.d. Sarajevo - Poslovnica Bihać (u daljnjem tekstu: Agencija) i Komisije za verifikaciju računa stare devizne štednje (u daljnjem tekstu: Komisija) zatraženo je 22. januara 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju. Također, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda i Komisije zatraženo je 31. maja 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Agencija je odgovor na apelaciju dostavila 6. februara 2013. godine, Vrhovni sud 4. juna 2013. godine, Kantonalni sud 5. juna 2013. godine, a Komisija 17. juna 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Agencije dostavljen je apelantu 26. februara 2013. godine, a odgovori Vrhovnog i Kantonalnog suda dostavljeni su apelantu 11. juna 2013. godine. Odgovor Komisije je dostavljen apelantu 3. jula 2013. godine. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 20. decembra 2006. godine podnio zahtjev Agenciji kojim je tražio da mu se verifikuje potraživanje po osnovu stare devizne štednje koju je imao u PBS Sarajevo - Ekspozitura Velika Kladuša u iznosu od 85.399,09 USD i 4.579,55 DEM.

7. Rješenjem Agencije broj 79/06 od 20. decembra 2006. godine odbijen je apelantov zahtjev za verifikaciju potraživanja stare devizne štednje.

8. Rješavajući po apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Agencije od 20. decembra 2006. godine, Komisija je donijela Rješenje broj 09-14-89/07 od 18. novembra 2008. godine kojim je apelantova žalba odbijena kao neosnovana. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da su sredstva iz osnova stare devizne štednje sa apelantovih računa otvorenih kod PBS prenesena na jedinstveni račun na ime Hasana Osmanovića.

9. Protiv navedenog rješenja apelant je tužbom od 10. marta 2009. godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom koji je Presudom broj 01 0 U 000727 09 U od 18. augusta 2010. godine tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da je apelantova devizna štednja prenesena na Zavod za platni promet, te da je uvidom u elektronsku bazu podataka, kojom raspolaže Federalno ministarstvo finansija, utvrđeno da devizna sredstva nisu prenesena na jedinstveni račun apelanta, kao i da se prilikom verifikacije u bazi podataka pojavljuje druga osoba Hasan Osmanović zbog čega se apelantova štednja nije mogla verificirati.

10. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 18. augusta 2010. godine, Vrhovni sud je donio Presudu broj 01 0 U 000727 10 Uvp od 19. aprila 2012. godine kojom je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke uvažen, presuda Kantonalnog suda od 18. augusta 2010. godine ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno rješavanje. Vrhovni sud je u obrazloženju presude naveo da u predmetnom postupku nije ustanovljeno šta se desilo sa deviznim sredstvima koja su bila upisana na štednim knjižicama na apelantovom računu kod PBS Sarajevo - Ekspozitura Velika Kladuša, odnosno da li je apelant njima raspolagao, ili se radi o nekoj proceduralnoj pogrešci, a također nije utvrđeno po kom osnovu je izvršeno prebacivanje sredstava sa apelantovih deviznih knjižica na jedinstveni račun druge osobe.

11. Postupajući u ponovnom postupku, Kantonalni sud je donio Presudu broj 01 0 U 000727 12 U 2 od 20. juna 2012. godine kojom je usvojio apelantovu tužbu, pobijana rješenja Komisije od 18. novembra 2008. godine i Agencije od 20. decembra 2006. godine poništio i predmet vratio prvostepenom upravnom organu na ponovno rješavanje. Istom presudom je usvojen zahtjev apelantovog opunomoćenika za naknadu troškova upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 775,25 KM, te je obavezana tužena Komisija da ove troškove nadoknadi u roku od 30 dana. Također, predmetnom presudom je odbijen kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova za sudsku taksu na tužbu i presudu u upravnom sporu. Konačno, odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za donošenje rješenja o određivanju mjere osiguranja od 3. februara 2010. godine kojom bi se tuženoj Komisiji zabranilo da apelantovu deviznu štednju u postupku verifikacije i elektronske obrade podataka prenese na jedinstveni račun Hasana Osmanovića (a), kao i da raspolaže iznosima navedenih štednih uloga na način djelimičnih gotovinskih isplata na jedinstveni račun na ime Hasana Osmanovića (b), te da se obaveže protivnih osiguranja Vlada FBiH, posredstvom Ministarstva finansija, da izda nalog Registru vrijednosnih papira u FBiH da povuče emisiju sa jedinstvenog računa za vlasnika Hasana Osmanovića, te da se predmetna privremena mjera zabilježi u Registru vrijednosnih papira u FBiH, kao i zahtjev za naknadu troškova za sastav prijedloga mjere osiguranja u iznosu od 594,00 KM.

12. Prema stanju u spisu, postupak po apelantovom zahtjevu je u toku pred Agencijom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant je inicijalno apelaciju podnio protiv Presude Kantonalnog suda broj 01 0 U 000727 09 U od 18. augusta 2010. godine zbog toga što je, kako je naveo, postupanjem Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je predložio da Ustavni sud donese odluku kojom će utvrditi povredu navedenih prava, ukinuti navedenu presudu Kantonalnog suda i odrediti rok u kojem će se apelantova tužba bez daljnjeg odlaganja okončati, te da naloži Unsko-sanskom kantonu da mu na ime nematerijalne štete zgog toga što predmet nije okončan u razumnom roku isplati iznos od 600,00 KM.

14. U dopuni apelacije koju je dostavio 26. jula 2012. godine apelant je naveo da je, uporedo s apelacijom, Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda broj 01 0 U 000727 09 U od 18. augusta 2010. godine. Budući da je Vrhovni sud njegov zahtjev usvojio i presudu Kantonalnog suda ukinuo i predmet vratio tom sudu na ponovno rješavanje, a nakon čega je Kantonalni sud donio novu Presudu broj 01 0 U 000727 12 U 2 od 20. juna 2012. godine kojom je usvojio apelantovu tužbu, pobijana rješenja Komisije od 18. novembra 2008. godine i Agencije od 20. decembra 2006. godine poništio i predmet vratio prvostepenom upravnom organu na ponovno rješavanje, apelant je istaknuo da povlači apelaciju u dijelu u kojem se traži utvrđivanje pravičnosti i ukinuće akata organa uprave i presude Kantonalnog suda […] i istaknuo da ostaje […] kod zahtjeva za utvrđivanje povrede prava na rješavanje zahtjeva u razumnom roku i ujedno potražuje naknadu za pretrpljene bolove zbog nerješavanja zahtjeva preko šest godina.

15. Apelant je u dopuni apelacije od 17. juna 2013. godine naveo da navedeni predmet nije složene prirode, jer iz materijalnih dokaza (devizna štedna knjižica, uvjerenje banaka o postojanju štednih uloga) proizlazi potpuno osnovan zahtjev za verifikovanje iznosa stare devizne štednje. Pored toga, apelant je istaknuo da Komisija do dana slanja dopune apelacije (17. juna 2013. godine) nije dostavila rješenje nakon što je poništeno ranije Rješenje broj 79/06 od 20. decembra 2006. godine, niti je isplatila naknadu dosuđenih troškova po presudi Kantonalnog suda od 20. juna 2012. godine.

b) Odgovor na apelaciju

16. Agencija je u odgovoru na apelaciju istaknula da je apelantova ušteđevina prenesena na jedinstveni račun Hasana Osmanovića, a na koju činjenicu Agencija nije imala nikakvog utjecaja, niti je može ispraviti, jer je unesena u elektronski sistem, te da je to onemogućilo da se izvrši verifikacija. Konačno, Agencija je navela da je u cijelosti postupila po važećim zakonskim propisima.

17. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju ukazao da je donio presudu po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, te da je predmet riješen na način da je apelantov zahtjev uvažen, osporena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno rješavanje. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da je konkretni predmet, zbog velikog broja predmeta, rješavan hronološkim redom po starosti predmeta, te da nije bilo urgencije da se predmet uzme ranije u rad, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

18. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da nije povrijedio apelantovo pravo u vezi sa dužinom trajanja postupka, budući da je predmet formiran 11. marta 2009. godine, a završen (u prvoj pa i u drugoj fazi) maja 2012. godine.

19. Komisija je u odgovoru na apelaciju navela da je Agencija donijela zaključak broj 01-17/13 od 23. januara 2013. godine kojim je naložila prekid postupka po apelantovoj žalbi s obzirom na to da se apelant nije odazvao na poziv za novu verifikaciju koji mu je upućen 12. oktobra 2012. godine, a kojim je traženo da dostavi nove dokaze kojim potkrepljuje žalbu. Imajući u vidu navedeno, Komisija je predložila da Ustavni sud donese odluku kojom se predmetna apelacija odbija kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. [...] Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Rok za izdavanje rješenja Član 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

[...].

Član 236. stav 3.

(3) Drugostepeni organ može odbiti žalbu, poništiti rješenje u cijelosti ili djelimično, ili ga izmijeniti.

21. U Zakonu o upravnim sporovima FBiH («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) relevantna odredba glasi:

Član 9.

Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

25. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na suđenje u razumnom roku

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Agencija, u ponovnom postupku, donijela odluku povodom njegovog zahtjeva, odnosno da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

31. Predmetni postupak pokrenut je apelantovim zahtjevom od 20. decembra 2006. godine i, prema stanju u spisu, do donošenja ove odluke još nije okončan. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantovog zahtjeva traje šest godina i pet mjeseci, i to je period koji će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

Analiza dužine trajanja postupka

32. Ustavni sud primjećuje da se postupak vodi povodom apelantovog zahtjeva za verifikaciju potraživanja stare devizne štednje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se konkretni postupak ne može smatrati naročito složenim.

33. Dalje, Ustavni sud zapaža da u spisu ništa ne ukazuje na to da je apelant u konkretnom slučaju na bilo koji način doprinio dužini postupka pred upravnim organima i redovnim sudovima.

34. U pogledu postupanja Kantonalnog i Vrhovnog suda, te organa uprave, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni organ uprave apelantov zahtjev riješio u roku koji je propisan članom 216. Zakona o upravnom postupku. Međutim, postupajući po apelantovoj žalbi protiv rješenja Agencije, Komisija je donijela odluku nakon više od jedne godine i 10 mjeseci, odnosno 18. novembra 2006. godine. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud, odlučujući o apelantovoj tužbi kojom je pokrenuo upravni spor protiv rješenja Komisije, donio presudu 18. augusta 2010. godine, odnosno nakon jedne godine i pet mjeseci. Nakon toga, Vrhovni sud je, odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, donio presudu od 19. aprila 2012. godine, odnosno nakon više od jedne godine i osam mjeseci, a kojom presudom je zahtjev uvažio, presudu Kantonalnog suda ukinuo i predmet vratio tom sudu na ponovno rješavanje. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud, u ponovnom postupku, a odlučujući o apelantovoj tužbi donio presudu od 20. juna 2012. godine kojom je tužbu uvažio, pobijana rješenja Komisije i Agencije poništio i predmet vratio prvostepenom upravnom organu na ponovno rješavanje. Pri tome Ustavni sud zapaža da je Agencija u odgovoru na apelaciju istaknula da je apelantova ušteđevina prenesena na jedinstveni račun Hasana Osmanovića, a na koju činjenicu Agencija nije imala nikakvog utjecaja, niti je može ispraviti, jer je unesena u elektronski sistem, te da je to onemogućilo da se izvrši verifikacija. Također, Ustavni sud zapaža da je Komisija u odgovoru na apelaciju istaknula da je Agencija donijela zaključak od 23. januara 2013. godine kojim je naložila prekid postupka po apelantovoj žalbi s obzirom na to da se apelant nije odazvao na poziv za novu verifikaciju koji mu je upućen 12. oktobra 2012. godine, a kojim je traženo da dostavi nove dokaze kojim potkrepljuje žalbu. Međutim, Ustavni sud primjećuje da, prema stanju spisa, Komisija predmetni zaključak nije dostavila Ustavnom sudu, a prema apelantovim navodima iznesenim u izjašnjenju na odgovore Vrhovnog i Kantonlanog suda od 17. juna 2013. godine, niti apelantu. Pored toga, Ustavni sud zapaža da Komisija nije ponudila razloge koji bi opravdali dužinu predmetnog postupka pred tim organom, dok je Kantonalni sud istaknuo da nije povrijedio apelantovo pravo u vezi sa dužinom trajanja postupka. Uzimajući u obzir navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje šest godina i pet mjeseci i da još nije okončan, Ustavni sud smatra da nema valjanog opravdanja za to što postupak u navedenom predmetu traje ovoliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave, koji nisu vodili postupak na način kako je propisano Zakonom o upravnom postupku (čl. 6. i 14).

35. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

36. Budući da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nakon Presude Kantonalnog suda broj 01 0 U 000727 12 U 2 od 20. juna 2012. godine nalazi kod Agencije, to je ovom organu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

38. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovoga predmeta, Ustavni sud smatra da je odluka kojom se utvrđuje kršenje apelantovih ustavnih prava i nalog Agenciji da se bez daljnjeg odlaganja okonča predmetni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

Ostali navodi

39. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu.

VIII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak pred upravnim organima i redovnim sudom u upravnom sporu traje šest godina i pet mjeseci i kada još uvijek nije okončan, a što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret upravnim organima, koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano Zakonom o upravnom postupku.

41. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4412/10 (H.E.) | Sudska praksa | Aktio