Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1718/10 (I. N., S. Š., Z. Š., Z. Š., B. N., K. A., D. N., V. A., P. N., T. A. i R. Š.)

Odluka donesena 17. 07. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Protek roka
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1718/10

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 07. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1718/10, rješavajući apelaciju Ismeta Najetovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 4, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudijana sjednici održanoj 17. jula 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija Ismeta Najetovića, Slavka Štrbca, Zorka Štrbca, Zvonke Štrbca, Besime Najetović, Katarine Akrapović, Dragice Nikolić, Vitomira Akrapovića, Pavice Nikolić, Tihomira Akrapovića i Rafaela Štrbca.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001505 od 11. februara 2010. godine. U skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da apelantima Ismetu Najetoviću, Slavku Štrbcu, Zorku Štrbcu, Zvonki Štrbcu, Besimi Najetović, Katarini Akrapović, Dragici Nikolić, Vitomiru Akrapoviću, Pavici Nikolić, Tihomiru Akrapoviću i Rafaelu Štrbcu, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, solidarno isplati ukupan iznos od 3.300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.

Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neutemeljena apelacija Ismeta Najetovića, Slavka Štrbca, Zorka Štrbca, Zvonke Štrbca, Besime Najetović, Katarine Akrapović, Dragice Nikolić, Vitomira Akrapovića, Pavice Nikolić, Tihomira Akrapovića i Rafaela Štrbca, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-

001505 od 11. februara 2010. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-07-001 089 od 6. augusta 2008. godine i Presude Općinskog suda u Zenici broj P-957/91 od 23. januara 2007. godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovina i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u odnosu na član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sulejmana Najetovića, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001505 od 11. februara 2010. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-07-001 089 od 6. augusta 2008. godine i Presude Općinskog suda u Zenici broj P-957/91 od 23. januara 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ismet Najetović, Slavko Štrbac, Zorko Štrbac, Zvonko Štrbac, Besima Najetović, Katarina Akrapović, Dragica Nikolić, Vitomir Akrapović, Pavica Nikolić, Tihomir Akrapović i Rafael Šrbac (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zenice odnosno iz Knina, i apelant Sulejman Najetović iz Zenice, koje zastupaju Emir Čolaković i Nina Dragoljić, advokati iz Zenice, podnijeli su 11. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-

Rev-08-001505 od 11. februara 2010. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-07-001 089 od 6. augusta 2008. godine i Presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-957/91 od 23. januara 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i tuženog Rudnika mrkog uglja „Zenica“ d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: tuženi) je 18. i 21. marta 2011. godine zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju su dostavili Vrhovni sud, Kantonalni sud, Općinski sud i tuženi 23. marta, 11. aprila, 25. marta 2011. godine i 5. aprila 2011. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 25. aprila 2011. godine.

5. Ustavni sud 22. aprila 2013. godine zatražio je od Općinskog suda kopiju spisa, koji je dostavio određenu dokumentaciju 13. maja 2013. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i apelanta Sulejmana Najetovića, kao i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelanti i apelant Sulejman Najetović su 2. marta 1987. godine, kao i drugi tužitelji, podnijeli tužbu protiv tuženog radi naknade štete. U tužbi su naveli da su nastanjeni u selu Jagodići i da je zbog djelatnosti tuženog na eksploataciji uglja došlo do pomjeranja tla na području sela Jagodići u toj mjeri da se stambeni objekti više ne mogu koristiti za stanovanje.

8. Presudom Općinskog suda broj P-957/91 od 23. januara 2007. godine obavezan je tuženi da drugim tužiteljima isplati određene pojedinačne iznose na ime naknade štete, dok je tužbeni zahtjev u odnosu na apelante i u odnosu na apelanta Sulejmana Najetovića odbijen. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da iz provedenih dokaza (u presudi navedeni dokazi) slijedi da se svi objekti tužitelja, apelanata i apelanta Sulejmana Najetovića nalaze van granica utjecaja otkopavanja, tako da se ne može zaključiti da su rudarski radovi imali direktni utjecaj na nastala oštećenja, ali se ne može isključiti mogućnost indirektnog utjecaja. Određeni objekti tužitelja apelanata i apelanta Sulejmana Najetovića nalaze se daleko van granice direktnih aktivnosti tuženog, odnosno 300 m od granice dometa utjecaja otkopavanja. U odnosu na druge tužitelje osnovni uzrok oštećenja stambenih objekata drugih tužitelja su pokreti tla na kojem su objekti sagrađeni, gdje se utjecaj jamske eksploatacije ne može isključiti na nestabilnim terenima. Dovoljna su mala pomjeranja odnosno mali poremećaji ravnoteže da dođe do pokretanja klizišta. Oštećenja na objektima drugih tužitelja u uzročnoj su vezi s rudarskom aktivnošću. Međutim, nisu osnovana potraživanja apelanata i apelanta Sulejmana Najetovića na ime naknade štete za oštećene stambene i pomoćne objekte. Naime, oštećenja na njihovim objektima ne mogu se dovesti u vezu s rudarskom aktivnošću, jer pojava malih klizišta u okolini objekata nemaju kontinuitet i povezanost sa zonom utjecaja jamske eksploatacije, te se ona mogu smatrati prirodnim procesima, za razliku od drugih tužitelja kod kojih je utvrđeno da postoji veza između oštećenja i rudarskih aktivnosti. Općinski sud je zaključio da do oštećenja na objektima apelanata i apelanta Sulejmana Najetovića nije došlo zbog aktivnosti tuženog, nego zbog djelovanja prirodnih procesa.

9. Odlučujući o žalbama tužene, ostalih tužitelja, apelanata i apelanta Sulejmana Najetovića, Kantonalni sud donio je Presudu broj 004-0-Gž-07-001 089 od 6. augusta 2008. godine kojom je žalbe odbio i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud sve dokaze, uključujući nalaze vještaka rudarske i geološke struke, cijenio u smislu člana 8. Zakona o parničnom postupku i dao obrazloženje u svojoj presudi.

10. Odlučujući o reviziji apelanata i apelanta Sulejmana Najetovića, Vrhovni sud je donio Presudu broj 070-0-Rev-08-001505 od 11. februara 2010. godine kojom je reviziju apelanta Sulejmana Najetovića odbacio (zbog vrijednosti spora), a reviziju apelanata odbio. U obrazloženju presude, Vrhovni sud je naveo da apelanti tužbeni zahtjev zasnivaju na tvrdnji da su oštećenja na njihovim stambenim objektima posljedica rudarskih radova kojim se bavi tuženi. Međutim, iz činjeničnog stanja slijedi da se oštećenja na objektima koji se nalaze u selu Jagodići, općina Zenica, ne mogu dovesti u vezu s rudarskom aktivnošću, jer evidentna mala klizišta u okolini objekata nemaju kontinuitet i povezanost sa zonom utjecaja jamske eksploatacije, tako da su oštećenja na ovim objektima posljedica prirodnih procesa, a ne aktivnosti tuženog. Zbog navedenog, pravilno su nižestepeni sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev apelanata, jer usvajanje tužbenog zahtjeva ne omogućava niti jedna norma materijalnog prava. Utvrđenja nižestepenih sudova da su objekti drugih tužitelja oštećeni djelovanjem prirodnih elemenata i djelovanjem rudarskih podzemnih radova odnosi se na objekte onih tužitelja čiji su tužbeni zahtjevi djelomično usvojeni, a ne i na objekte apelanata. Zbog navedenog nižestepeni sudovi su pravilno odbili tužbeni zahtjev. Osim toga, irelevantni su navodi da apelanti nisu znali niti su mogli znati da objekte grade na rudnom polju, a da im tuženi niti jednom svojom radnjom nije zabranio gradnju, jer su oštećenja na objektima posljedica prirodnih procesa, a ne aktivnosti tuženog. S tim u vezi paušalan je i neosnovan navod da su ostali mještani ostvarili pravo na naknadu štete, a oni ničim nisu dovedeni u neravnopravni položaj.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelanti i apelant Sulejman Najetović navode da im je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelanti i apelant Sulejman Najetović navode da je tužba podnesena 2. marta 1987, a da je prvostepena presuda donesena 23. januara 2007. godine, tj. da je do donošenja ove presude prošlo 20 godina, a do donošenja presude po reviziji 23 godine. Apelanti i apelant Sulejman Najetović su zatražili naknadu nematerijalne štete koju su pretrpjeli zbog nepravilnog postupanja nadležnih sudova. Apelanti i apelant Sulejman Najetović ukazuju na netačno utvrđeno činjenično stanje, jer je klizište koje je dovelo do oštećenja njihovih objekata moglo jedino nastati zbog aktivnosti rudarskih organizacija. Apelanti i apelant Sulejman Najetović navode da su dovedeni u neravnopravni položaj u odnosu na ostale mještane jer su ostvarili uspjeh u drugim parnicama. Osim toga, niko ih nije upozorio da grade na eksploatacijskom rudnom polju.

b) Odgovor na apelaciju

12. Vrhovni sud je istakao da ostaje kod razloga datih u svojoj presudi i da nisu povrijeđena prava koja apelanti i apelant Sulejman Najetović navode u apelaciji.

13. Kantonalni sud je naveo da nisu osnovani navodi iz apelacije, jer je odluku donio u roku od 14 mjeseci, te da su apelanti i apelant Sulejman Najetović očito nezadovoljni ishodom spora, što im ne daje pravo da u apelaciji iznose tvrdnje koje ne odgovaraju stvarnom stanju.

14. Općinski sud je naveo da nisu povrijeđena prava koja apelanti i apelant Sulejman Najetović navode u apelaciji. Općinski sud je u dopisu od 13. maja 2013. godine naveo da u arhivi nije mogao pronaći spis, ali da se radi o predmetu pod brojem P-547/87, da je održano devet ročišta, da je rješenjem od 12. decembra 1990. godine postupak bio prekinut pa je nastavljen pod brojem P-957/91. Sudija zadužen za predmet počeo je raditi u Općinskom sudu u aprilu 2004. godine. Tada je zadužio veći broj predmeta, tako da je imajući u vidu složenost predmeta donio odluku u razumnom roku.

15. Tuženi je istakao da u postupku nisu povrijeđena prava apelanata i apelanta Sulejmana Najetovića.

V. Relevantni propisi

16. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

17. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

18. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03 i 73/05 i 19/06), relevantne odredbe glase:

Član 7.

Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku

Član 123. stav 1. Svaka stranka dužna je da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.

VI. Dopustivost

19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

a) Dopustivost u odnosu na apelanta Sulejmana Najetovića

21. Vezano za dopustivost apelacije u odnosu na apelanta Sulejmana Najetovića Ustavni sud je pošao od odredbi člana 16. st. 1. i 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

22. Apelanti i apelant Sulejman Najetović su protiv Presude Kantonalnog suda broj 004-0-

Gž-07-001 089 od 6. augusta 2008. godine izjavili reviziju, ali je revizija Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001505 od 11. februara 2010. godine u odnosu na apelanta Sulejmana Najetovića odbačena kao nedopuštena, jer nije bio ispunjen imovinski cenzus iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje tačan datum kada je apelantu Sulejmanu Najetoviću dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je presuda Vrhovnog suda o reviziji donesena 11. februara 2010. godine pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda apelant Sulejman Najetović morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. maja 2010. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant Sulejman Najetović primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

23. Imajući u vidu odredbe člana 16. st. 1. i 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetna apelacija u odnosu na apelanta Sulejmana Najetovića nedopustiva zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

b) Dopustivost u odnosu na apelante

24. U odnosu na apelante, Ustavni sud ističe da je predmet osporavanja apelacijom Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rv-08-001505 od 11. februara 2010. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su primili 29. marta 2010. godine, a apelacija je podnesena 11. maja 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u odnosu na apelante ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VI. Meritum

26. Apelanti navode da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

28. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da su apelanti pokrenuli postupak 2. marta 1987. godine, koji je okončan 11. februara 2010. godine. Međutim, period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje 2. marta 1987. godine nego 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koju apelanti ukazuju, Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37). U vezi sa navedenim, Ustavni sud zapaža da je do vremena kada je zasnovana nadležnost Ustavnog suda postupak trajao osam godina i devet mjeseci. Nakon zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak je trajao 14 godina i dva mjeseca.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

30. Ustavni sud podsjeća na činjenicu da je predmetni postupak okončan nakon 22 godine i 11 mjeseci od dana podnošenja tužbe, odnosno da je nakon zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda postupak trajao 14 godina i dva mjeseca. Za navedenu činjenicu nema nikakvog razumnog opravdanja, tako da Ustavni sud neće provoditi analizu u smislu naprijed navedenih kriterija uspostavljenih praksom Evropskog suda. Ustavni sud zaključuje da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

31. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

32. Apelanti su tražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka naknade štete, ali nisu precizirali iznos. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300 KM. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da je postupak trajao 22 godine i 11 mjeseci, apelantima se određuje naknada u visini od ukupno 3.300,00 KM. Vlada Zeničko-dobojskog kantona je dužna, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, apelantima na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku trebalo solidarno isplatiti ukupan iznos 3.300,00 KM. Ostali navodi o kršenju prava na pravično suđenje

33. U odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05). Ustavni sud prije svega podsjeća na odredbe člana 7. ZPP-a prema kojim su stranke dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te na odredbe člana 123. istog zakona prema kojim je svaka stranka dužna dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev. Ustavni sud dalje uočava da su redovni sudovi u predmetnom postupku drugim tužiteljima dosudili naknadu štete, a da apelantima nisu dosudili naknadu štete. Iz obrazloženja presuda redovnih sudova slijedi da su osnovni uzrok oštećenja stambenih objekata drugih tužitelja pokreti tla na kojem su objekti sagrađeni, gdje se utjecaj jamske eksploatacije ne može isključiti na nestabilnim terenima. Dovoljna su mala pomjeranja, odnosno mali poremećaji ravnoteže, da dođe do pokretanja klizišta. Oštećenja na objektima drugih tužitelja u uzročnoj su vezi s rudarskom aktivnošću. Međutim, u odnosu na apelante iz obrazloženja presuda slijedi da tužbeni zahtjev u odnosu na apelante nije osnovan, jer se oštećenja na objektima ne mogu dovesti u vezu s rudarskom aktivnošću, budući da evidentna mala klizišta u okolini objekata nemaju kontinuitet i povezanost sa zonom utjecaja jamske eksploatacije tako da su oštećenja na ovim objektima posljedica prirodnih procesa. Zbog toga su irelevantni navodi da apelanti nisu znali niti mogli znati da objekte grade na rudnom polju, a da im tuženi niti jednom svojom radnjom nije zabranio gradnju. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ocjenjuje da je osnovano obrazloženje Vrhovnog suda da je paušalan je i neosnovan navod da su ostali mještani ostvarili pravo na naknadu štete, a oni ne tako da su dovedeni u neravnopravni položaj, budući da se utvrđenje uzročne veze između nastalih oštećenja i radova tuženog vršilo za svaki konkretan slučaj. U skladu s navedenom, Ustavni sud ocjenjuje obrazloženja presuda redovnih sudova argumentiranim. Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

Pravo na imovinu

34. Apelanti ističu da im je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku. Budući da se tvrdnje o kršenju ovog prava apelanata zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje koji su već razmotreni u okviru ostalih aspekata prava na pravično suđenje, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

8. Evropske konvencije, također, neutemeljeni.

VIII. Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da u odnosu na apelante postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak radi naknade štete trajao 22 godine i 11 mjeseci od dana podnošenja tužbe, odnosno 14 godina i dva mjeseca od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda.

36. Međutim, nema kršenja prava u odnosu na apelante vezano za ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

37. U skladu s članom 16. st. 1. i 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, u odnosu na apelanta Sulejmana Najetovića apelacija je nedopustiva zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

38. Na osnovu člana 16. st. 1. i 4. tačka 4., člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1718/10 (I. N., S. Š., Z. Š., Z. Š., B. N., K… | Sudska praksa | Aktio