Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2023/10 (A. V.)

Odluka donesena 17. 07. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni odnos
  • Zastara
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2023/10

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 07. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2023/10, rješavajući apelaciju Asima Vrtića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Asima Vrtića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda Mostar broj 56 0 P 019918 09 Gž od 25. marta 2010. godine u dijelu u kojemu je odlučeno o naknadi na ime neisplaćene razlike za topli obrok.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu Mostar, koji je dužan hitnom postupku donijeti novu odluku, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu Mostar da, u skladu s članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u »Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», »Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», »Službenom glasniku Republike Srpske» i »Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Asim Vrtić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica kojeg zastupa Emir Greda, advokat iz Konjica, podnio je 27. maja 2010. godine apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 P 019918 09 Gž od 25. marta 2010. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i tuženog „Štancovani dijelovi“ d.o.o. Konjic (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 7. aprila i 7. oktobra 2011. godine, te 6. aprila 2011. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Tuženi je 15. aprila 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju. Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor tuženoga na apelaciju je dostavljen apelantu 23. jula 2012. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Presudom Općinskog suda Konjic (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 P 019918 08 P od 13. maja 2009. godine obavezan je tuženi apelantu isplatiti potraživanja iz radnog odnosa, između ostalog, i na ime neisplaćene razlike za topli obrok za period od 22. augusta 2005. godine do 31. decembra 2008. godine iznos od 933,10 KM sa zakonskim zateznim kamatama. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo kako je prigovor tuženog o zastari dijela potraživanja koji se odnosi na razliku naknade za topli obrok utemeljen. Naime, u skladu s članom 106. Zakona o radu apsolutna zastara nastupa nakon tri godine od dana nastanka potraživanja. Kako je tužba podnesena 22. augusta 2008. godine nastupila je zastara za dio potraživanja koji se odnose na topli obrok u periodu od 1. januara do 22. augusta 2005. godine.

7. Odlučujući o žalbi tužene, Kantonalni sud je donio Presudu broj 56 0 P 019918 09 Gž od 25. marta 2010. godine kojom je žalbu tuženog djelomično uvažio i preinačio presudu u dijelu koji se odnosi na naknadu toplog obroka, tako što je odbio taj dio apelantovog tužbenog zahtjeva u cijelosti. U ostalom dijelu Kantonalni sud je odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo kako prvostepeni sud nije pravilno raspravio prigovor zastare u odnosu na naknadu za topli obrok. Naime, zahtjev za ovo potraživanje istaknut je tek na pripremnom ročištu održanom 13. januara 2009. godine, tako da su sva potraživanja do 13. januara 2006. godine zastarjela, zbog čega je zahtjev za isplatu toplog obroka u cijelosti zastario.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant navodi da mu je Presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da Kantonalni sud konstatira kako su potraživanja na ime razlike toplog obroka do 13. januara 2006. godine zastarjela, zbog čega je zahtjev za isplatu ove naknade u cijelosti zastario. Međutim, u smislu člana 106. Zakona o radu apsolutna zastara nastupa za tri godine od dana nastanka potraživanja, a ako se uzme da je on tužbeni zahtjev u odnosu na naknadu za topli obrok preinačio na pripremnom ročištu 13. januara 2009. godine, onda ovo potraživanje od 13. januara 2006. godine do 31. decembra 2008. godine nije zastarjelo. Apelant navodi da je odmah po prijemu drugostepene presude 2. aprila 2010. godine drugostepenom sudu uputio prijedlog za ispravku presude, jer je smatrao kako se u dispozitivu potkrala greška, međutim drugostepeni sud nije odgovorio.

b) Odgovor na apelaciju

9. Tuženi je naveo da apelacija nije utemeljena, odnosno da je jasno da su ova potraživanja zastarjela jer se naknada potražuje za period počevši od 2005. godine, a zahtjev za nju je istaknut 13. januara 2009. godine. Sud je počinio grešku u pisanju, pa je umjesto 13. januara 2009. godine naveo da su zastarjela potraživanja do 13. januara 2006. godine.

V. Relevantni propisi

10. U Zakonu o radu („Službene novine Federacije BiH“ br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase:

Član 106.

Apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potraživanja, ako zakonom nije drugačije određeno.

11. U Zakonu o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93, 13/94, te „Službene novine FBiH“ broj 29/03) relevantne odredbe glase:

Povremena potraživanja Član 372. stav 1.

(1) Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

VI. Dopustivost

12. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

14. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 56 0 P 019918 09 Gž od 25. marta 2010. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 2. aprila 2010. godine, a apelacija je podnesena 27. maja 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio kako predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VI. Meritum

16. Apelant navodi kako mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili utemeljenosti bilo kakve optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.(...)

18. U konkretnom slučaju postupak je vođen radi isplate naknada iz radnog odnosa. Dakle, predmet je građanskopravne prirode, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati je li postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

19. U konkretnom slučaju, apelant smatra kako je Kantonalni sud donio nezakonitu odluku, što je dovelo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje kako prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivati zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stavu, može iznimno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica tako i u primjeni relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise. U kontekstu navedenoga Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao kako očita proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda za ljudska prava iz koje proizlazi, također, da su domaći sudovi dužni obrazložiti svoje presude, pri čemu ne moraju dati detaljne odgovore na svaki navod, ali ako je podnesak suštinski važan za ishod predmeta, sud se u tome slučaju u svojoj presudi mora njime posebice pozabaviti. Dakle, sudska odluka mora imati razloge na kojima je utemeljena i mora imati obrazloženje, pogotovo na podnesak koji je suštinski važan za ishod spora. U suprotnom, postoji povreda člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Van der Hurk protiv Holandije, presuda od 19. aprila 1994. godine, stav 61).

20. U konkretnom slučaju apelant smatra kako je odluka Kantonalnog suda kojom je u cijelosti odbijen njegov tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio naknadu na ime neisplaćene razlike za topli obrok nezakonita, jer ovo njegovo potraživanje za period od 13. januara 2006. godine do 31. decembra 2008. godine nije zastarjelo u smislu člana 106. Zakona o radu.

21. Ustavni sud uočava kako je presudom Općinskog suda apelantu, između ostalih, dosuđena i naknada na ime neisplaćene razlike za topli obrok za period od 22. augusta 2005. godine do 31. decembra 2008. godine. U obrazloženju presude Općinskog suda je navedeno da je zbog toga što je tužba podnesena 22. augusta 2008. godine, u smislu člana 106. Zakona o radu, nastupila zastara za dio potraživanja u periodu od 1. januara do 22. augusta 2005. godine, dok zastara nije nastupila za period od 22. augusta 2005. godine do 31. decembra 2008. godine. Iz obrazloženja pobijane presude slijedi da prvostepeni sud nije pravilno raspravio prigovor zastare u odnosu na naknadu za topli obrok. Zahtjev za ovo potraživanje istaknut je tek na pripremnom ročištu održanom 13. januara 2009. godine, tako da su sva potraživanja do 13. januara 2006. godine zastarjela, zbog čega je zahtjev za isplatu toplog obroka u cijelosti zastario.

22. Ustavni sud nalazi da je odredbama člana 106. Zakona o radu propisano da apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potraživanja. Zatim, Ustavni sud nalazi da je apelant podnio tužbu 22. augusta 2008. godine, te da je na pripremnom ročištu održanom 13. januara 2009. godine apelant precizirao tužbeni zahtjev, odnosno da je potraživao i razliku neisplaćene naknade na ime toplog obroka za period od 1. januara 2005. godine do 31. decembra 2008. godine. Ustavni sud dalje nalazi kako je nesporno da naknada na ime toplog obroka dospijeva mjesečno, a u skladu s odredbama člana 372. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima zastarijevanje nastupa od dospjelosti svakog pojedinog davanja, odnosno takva potraživanja zastarijevaju za tri godine od dospijeća svakog pojedinog davanja. Apelant je tražio da mu tuženi isplati razliku pojedinačnih mjesečnih dospjelih potraživanja za period od 1. januara 2005. godine do 31. decembra 2008. godine, a tužbu je podnio 22. augusta 2008. godine, odnosno u odnosu na predmetna potraživanja precizirao tužbeni zahtjev na pripremnom ročištu 13. januara 2009. godine. Iz navedenog, a u smislu odredaba člana 106. Zakona o radu, nesporno slijedi da je obrazloženje, odnosno zaključak Kantonalnog suda, proizvoljan. Naime, Kantonalni sud u obrazloženju navodi da su sva apelantova potraživanja do 13. januara 2006. godine zastarjela, međutim ne obrazlaže zašto je donio odluku da je apelantov tužbeni zahtjev na ime naknade toplog obroka u cijelosti zastario, odnosno zašto su i ta potraživanja od 13. januara 2006. godine do 31. decembra 2008. godine zastarjela. Dakle, apelacijom se utemeljeno prigovara da je Kantonalni sud pogrešno zaključio da su apelantova potraživanja naknade na ime neisplaćene razlike za topli obrok u cijelosti zastarjela. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da Kantonalni sud nije dao odgovor na suštinsko pitanje važno za ishod spora, odnosno da je donio proizvoljan zaključak i proizvoljno primijenio odredbu člana 106. Zakona o radu.

23. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje kako je osporenom presudom povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

24. Apelant, također, ukazuje da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na utvrđenu povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelantove navode koji se odnose na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

25. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada Kantonalni sud nije dao odgovor na suštinsko pitanje važno za ishod spora, odnosno kada je donio proizvoljan zaključak i proizvoljno primijenio odredbu člana 106. Zakona o radu.

26. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić