Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-754/11 (S. H., S. H. i A. H.)
Odluka donesena 17. 07. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-754/11
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 754/11, rješavajući apelaciju Saše Harasimova i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Saše Harasimova, Slavka Harasimova i Anke Harasimov.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Modriči pod brojem 086-0-I-06-000 467.
Nalaže se Osnovnom sudu u Modriči da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj 086-0-I-06-000 467, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Modriči da, u skladu s članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Saša Harasimov, Slavko Harasimov i Anka Harasimov (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Devetine, opština Laktaši, koje zastupa Đorđe Marić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 19. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti naplate dosuđene naknade, odnosno, zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 086-0-I-06-000 467.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 27. maja 2013. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Osnovni sud je 7. juna 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda je dostavljen punomoćniku apelanata 18. juna 2013. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Djelimičnom presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj P-1783/98 od 25. septembra 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj GŽ-555/03 od 23. februara 2006. godine, obavezan je M.M. (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantima na ime materijalne i nematerijalne štete isplati iznose pobliže označene u dispozitivu djelimične presude, kao i da apelantima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.875,00 KM.
6. Apelanti su preko punomoćnika 11. maja 2006. godine Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja, na osnovu pravosnažne i izvršne Djelimične presude Osnovnog suda u Banjaluci broj P-1783/98 od 25. septembra 2002. godine, tako što će se izvršiti popis, procjena i prodaja izvršenikovih nekretnina pobliže označenih u prijedlogu, prodaja pokretnih izvršenikovih stvari, te pljenidba novčanih sredstava sa izvršenikovih žiro računa.
7. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 086-0-I-06-000 467od 4. jula 2006. godine odredio predloženo izvršenje.
8. Iz stanja spisa i odgovora Osnovnog suda proizlazi da je prilikom provođenja postupka izvršenja izvršena zabilježba na izvršenikovim nekretninama, bankama je dostavljeno rješenje o izvršenju, te se pokušalo popisati izvršenikove pokretne stvari. Međutim, provođenje izvršenja na izvršenikovim računima, popis izvršenikovih pokretnih stvari kao i izvršenje na nekretninama je bilo neuspješno, zbog toga što izvršenik nije imao sredstava na računu i nije imao pokretnih stvari, dok su nekretnine na kojima je predloženo izvršenje u suvlasništvu izvršenika i drugih lica.
9. Nakon toga, apelanti su 6. novembra 2009. godine predložili da se izvršenje provede na nekretninama upisanim u zk. ul. broj 47 k.o. Kruškovo Polje, koje se vode na izvršenikovim kćerkama. Navedeni prijedlog Osnovni sud je odbacio rješenjem od 16. augusta 2010. godine koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda u Doboju od 16. decembra 2010. godine.
10. Iz odgovora Osnovnog suda proizlazi da su u međuvremenu apelanti tražili provođenje izvršenja na izvršenikovoj penziji, što je Osnovni sud rješenjem od 21. decembra 2009. godine usvojio i rješenje dostavio PIO Doboj.
11. Zatim, apelanti su preko punomoćnika 20. januara 2011. godine podnijeli prijedlog Osnovnom sudu da se izvrši procjena i prodaja izvršenikovih nekretnina.
12. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelanti smatraju da je u konkretnom slučaju došlo do povrede njihovog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, čl. 13. i 17. Evropske konvencije, te čl. 7, 8, 10. i 17. Opšte deklaracije o pravima čovjeka. Apelanti su naveli hronologiju parničnog postupka koji je prethodio izvršnom postupku koji je u toku, te su istakli da je izvršenik svoju imovinu poklonio svojoj djeci i na taj način apelantima onemogućio da naplate svoje potraživanje. Apelanti su citirali navedene članove Ustava Bosne i Hercegovine, Evropske konvencije i Opšte deklaracije o pravima čovjeka, istaknuvši da su «samovlasno lišeni svoje imovine zloupotrebom prava što sud nije smeo dozvoliti».
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju, Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju, te je naglasio da rješenje o izvršenju od 4. jula 2006. godine nije izvršeno. Sud je istakao da će postupiti po prijedlogu apelanata od 20. januara 2011. godine ukoliko bude postojala saglasnost svih suvlasnika, te eventualno izvršene identifikacije parcela.
V. Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
19. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njihovog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
20. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
21. Iako to apelanti nisu eksplicitno naveli, iz navoda apelacije proizlazi da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
23. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud okončao predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da su apelanti 11. maja 2006. godine pokrenuli izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od sedam godina i dva mjeseca. Analiza razumnosti trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji su apelanti pokrenuli radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata novčanog potraživanja apelanata popisom, procjenom i prodajom nekretnina, prodajom pokretnih stvari i pljenidbom novčanih stvari izvršenika), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet ne može smatrati posebno složenim.
26. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud ni nakon sedam godina i dva mjeseca nije okončao ovaj izvršni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a.
27. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud nakon nepuna dva mjeseca od prijema prijedloga za izvršenje odredio predloženo izvršenje, te da je izvršenje bilo neuspješno. Nakon toga, Osnovni sud je rješenjem od 16. augusta 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 16. decembra 2010. godine, odbacio prijedlog apelanata da se izvršenje provede na nekretninama koje se vode na izvršenikovim kćerkama, dok je u međuvremenu rješenjem od 21. decembra 2009. godine usvojio prijedlog apelanata kojim su tražili provođenje izvršenja na izvršenikovoj penziji. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju izvršnog postupka, te je istakao da će sud postupiti po prijedlogu apelanata od 20. januara 2011. godine ukoliko bude postojala saglasnost svih suvlasnika te eventualno izvršene identifikacije parcela. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Iz navedenog, Ustavni sud zaključuje da radnje koje je preduzeo Osnovni sud nisu rezultirale «provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava» u smislu člana 64. ZIP-a, te da nakon podnošenja novog prijedloga za izvršenje (20. januara 2011. godine), Osnovni sud više nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem da okonča postupak u smislu odredbi člana 64. ZIP-a, za što nije ponudio razumno opravdanje. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelanti u konkretnom slučaju nisu doprinijeli dužini postupka.
28. U vezi s navedenim, Ustavni sud smatra da obaveza suda da odobri i provede izvršenje, koje je prema relevantnim odredbama ZIP-a određeno na temelju pravosnažne presude, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju, već se ova obaveza suda sastoji i u preduzimanju daljih mjera i radnji koje kao rezultat imaju okončanje (dovršenje) izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud ponovo podsjeća da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.
29. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Osnovni sud, i uz činjenicu da izvršni postupak traje sedam godina i dva mjeseca, nije dovršio izvršni postupak u smislu relevantnih odredaba ZIP-a i koji pri tom nije naveo razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje izvršnog postupka.
Ostali navodi iz apelacije
30. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno ispitati navode apelanata o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje, prava na imovinu, prava na djelotvorni pravni lijek, zabranu zloupotrebe prava i čl. 7, 8, 10. i 17. Opšte deklaracije o pravima čovjeka.
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada Osnovni sud nije okončao predmetni izvršni postupak ni nakon sedam godina i dva mjeseca, premda se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, pri čemu apelanti svojim ponašanjem nisu uticali na dužinu postupka, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.
32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić