Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4684/11 (N.H.)
Odluka donesena 17. 07. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4684/11
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4684/11, rješavajući apelaciju N.H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija N.H.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu u predmetu broj I- 349/00.
Nalaže se Općinskom sudu u Sanskom Mostu da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj I-349/00, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da N.H., u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.575,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Sanskom Mostu i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. N.H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta podnio je 6. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-349/00.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 7. maja 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. maja 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 23. maja 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Raniji postupci
6. Prema stanju spisa, proizlazi da su apelant i Famos holding Fabrika spojnica d.o.o. Sanski Most (u daljnjem tekstu: izvršenik) 26. augusta 1996. godine zaključili ugovor o kupoprodaji automobila marke "opel" 1,6, kojim se izvršenik obavezao da će apelantu na ime kupoprodajne cijene isplatiti iznos od 4.000,00 DM.
7. Pošto izvršenik kao kupac nije isplatio kupoprodajnu cijenu, apelant je 27. oktobra 1996. godine na osnovu vjerodostojne isprave platnog naloga tražio da sud obaveže izvršenika da mu na ime duga isplati iznos od 4.000,00 KM sa zateznom kamatom od dana dospijeća glavnog duga do isplate, kao i da naknadi troškove spora.
8. Apelant je podneskom od 12. novembra 1998. godine Općinskom sudu predložio da sud donese rješenje kojim se usvaja predloženi platni nalog i nalaže izvršeniku da apelantu plati iznos od 4.000,00 KM na ime duga sa zateznom kamatom od dospijeća plaćanja glavnog duga do isplate, kao i da nadoknadi troškove spora.
9. Općinski sud je Rješenjem broj Pl-47/98 od 2. decembra 1998. godine usvojio predloženi platni nalog i odredio troškove postupka u iznosu do 160,00 KM.
10. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršenik svojim prigovorom od 17. decembra 1998. godine osporio navode platnog naloga, pa je Općinski sud zakazao raspravu za 11. februar 1999. godine, kada je donio i Presudu zbog izostanka broj P-3/99 kojom je obavezao izvršenika da apelantu na ime duga isplati iznos od 4.000,00 KM sa zateznom kamatom počev od dana dospijeća, odnosno od 1. januara 1998. godine pa do isplate, te da mu naknadi troškove spora u iznosu od 240,00 KM.
11. Odlučujući o žalbi izvršenika protiv Presude Općinskog suda broj P-3/99 od 11. februara 1999. godine, Kantonani sud je donio Rješenje broj GŽ-154/99 od 22. juna 1999. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Kantonalni sud je u obrazloženju predmetnog rješenja, između ostalog, istakao da je izvršenik u svom prigovoru iskazao da osporava apelantova potraživanja iz osnova na koji se apelant poziva, pa je ocijenio da već sam taj podnesak predstavlja smetnju za donošenje presude zbog izostanka.
12. Nakon toga, Općinski sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj P-221/99 od 23. septembra 1999. godine kojom je obavezao izvršenika da apelantu isplati iznos od 4.000,00 KM zajedno sa zakonskim kamatama počev od 1. januara 1998. godine pa do isplate, te da mu naknadi troškove spora u iznosu od 300,00 KM.
13. Apelant je 22. februara 2000. godine prijedlogom Općinskom sudu pokrenuo izvršni postupak radi izvršenja pravomoćne Presude tog suda broj P-221/99 od 23. septembra 1999. godine u kojem je predložio naplatu duga od 4.000,00 KM popisom i prodajom pokretnih stvari izvršenika koje se nalaze u njegovoj proizvodnoj hali u Sanskom Mostu.
14. Općinski sud je Rješenjem broj I-55/00 od 28. februara 2000. godine dozvolio predloženo izvršenje.
15. Općinski sud je donio zaključak broj I-55/00 od 28. februara 2000. godine kojim je naložio sudskom izvršitelju da izvrši popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika. Općinski sud je u predmetnom zaključku istaknuo da će se popis izvršiti 7. marta 2000. godine.
16. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud 7. marta 2000. godine izvršio popis pokretnih stvari izvršenika, a zaključkom od 14. aprila 2000. godine odredio i oglasio prodaju slobodnom pogodbom u roku od 30 dana.
17. Općinski sud je dopisom od 29. maja 2000. godine obavijestio apelanta o neuspješnoj prodaji pokretnih stvari izvršenika po zaključku suda od 14. aprila 2000. godine, te ujedno obavijestio apelanta da može predložiti ponovnu prodaju.
18. Nakon toga, Općinski sud je donio zaključak broj I-55/00 od 8. juna 2000. godine kojim je odredio datum održavanja drugog ročišta za prodaju pokretnih stvari putem neposredne pogodbe, koje je, također, prema stanju spisa, proteklo bezuspješno.
19. Odlučujući o prigovoru izvršenika i po službenoj dužnosti, Općinski sud je donio Rješenje broj I-55/00 od 16. oktobra 2000. godine kojim je prigovor izvršenika izjavljen protiv zaključka suda od 8. juna 2000. godine odbacio kao nedozvoljen, a izvršenje protiv izvršenika obustavio i izvršne radnje stavio van snage. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da je odrebama člana 8. tačka 7. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni list RBiH" br. 2/92, 16/92 i 13/94) propisano da protiv zaključka nema mjesta pravnom lijeku. Također, Općinski sud je naveo da je odredbom člana 86. istog zakona predviđeno, pored ostalog, da će se postupak izvršenja obustaviti ako se stvari nisu mogle prodati ni na drugom ročištu slobodnom pogodbom.
Relevantan postupak
20. Nakon toga, apelant je 24. oktobra 2000. godine podnio novi prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda broj P-221/99 od 23. septembra 1999. godine, i to popisom, prodajom ili prenosom pokretnih stvari izvršenika.
21. Općinski sud je Rješenjem broj I-349/00 od 26. decembra 2000. godine dozvolio predloženo izvršenje i odredio troškove postupka u iznosu od 218,00 KM.
22. Apelant je 10. januara 2001. godine izjavio žalbu protiv rješenja o izvršenju od 26. decembra 2000. godine u pogledu troškova izvršnog postupka, ali je 14. septembra 2001. godine na zapisnik suda izjavio da odustaje od žalbe. Nakon toga, Općinski sud je donio Rješenje broj I- 349/00 od 10. decembra 2001. godine kojim je apelantova žalba odbačena kao nedopuštena.
23. Općinski sud je donio zaključak broj I-349/00 od 10. decembra 2001. godine kojim je naložio sudskom izvršitelju da izvrši popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari koje se nalaze u posjedu izvršenika radi podmirivanja apelantove novčane tražbine. Općinski sud je u predmetnom zaključku istaknuo da će se popis izvršiti 20. decembra 2001. godine.
24. Općinski sud je dopisom od 21. oktobra 2002. godine obavijestio apelanta o bezuspješnom pokušaju popisa, te ujedno obavijestio apelanta da je izvršni organ tog suda 17. oktobra 2002. godine utvrdio i zapisnikom konstatovao da izvršenik nema stvari koje mogu biti predmet izvršenja.
25. Općinski sud je donio zaključak broj I-349/00 od 21. novembra 2002. godine kojim je naložio sudskom izvršitelju da uruči rješenje o izvršenju od 26. decembra 2000. godine izvršeniku i da izvrši popis i procjenu vrijednosti pokretnih stvari izvršenika koje se nalaze u poslovnoj zgradi i hali izvršenika, i to univerzalni tokarski stroj „ada" i mašina ZIK – brokerica, a prema apelantovom preciziranom prijedlogu od 7. novembra 2002. godine. Općinski sud je u predmetnom zaključku, također, istaknuo da se predmetni popis ima smatrati prvim u izvršnom predmetu.
26. Apelant je podnescima od 29. marta, 3. aprila i 5. decembra 2006. godine urgirao kod Općinskog suda provođenje izvršenja u predmetnom postupku.
27. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud donio zaključak 6. aprila 2006. godine kojim je naložio sudskom izvršitelju da provede rješenje o izvršenju od 26. decembra 2000. godine popisom, zapljenom i procjenom stvari izvršenika radi namirenja apelantovog novčanog potraživanja.
28. Dalje, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud donio rješenje od 10. maja 2013. godine kojim je predmetni izvršni postupak prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
29. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo hronologiju predmetnog postupka, te istaknuo da predmetni izvršni postupak traje od 27. oktobra 1996. godine i da do dana podnošenja apelacije nije okončan, niti ima izgleda da će se okončati u dogledno vrijeme. Apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava, te da mu naknadi štetu zbog nerazumnog trajanja postupka u visini od 1.575,00 KM, te da naloži Općinskom sudu da provede izvršenje rješenja o izvršenju.
b) Odgovor na apelaciju
30. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju postupka, te naveo da je apelant 24. oktobra 2000. godine ustao sa prijedlogom za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude bivšeg Općinskog suda u Sanskom Mostu broj P-221/99 od 23. septembra 1999. godine [...]. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je istaknuo da je apelant sa prijedlogom ustao 24. oktobra 2000. godine [...], a ne 27. oktobra 1996. godine, kako to apelant tvrdi u razlozima apelacije [...], iz jednostavnog razloga, a što proizlazi i iz prijedloga za izvršenje u kojem se apelant sam poziva na presudu Općinskog suda u Sanskom Mostu od 23. septembra 1999. godine [...] iz čega proizlazi zaključak da nije moguće da apelant ustane sa prijedlogom za izvršenje na osnovu pravosnažne presude 27. oktobra 1996. godine, kada je Presuda broj P-221/99 donesena 23. septembra 1999. godine. Osim toga, Općinski sud je naveo da je apelant prije predmetnog izvršnog postupka inicirao izvršni postupak protiv istog izvršenika i na osnovu iste pravosnažne presude pod poslovnim brojem Ip-55/00 17. februara 2000. godine i koji postupak je završen rješenjem o obustavi izvršenja iz razloga što su protekli rokovi za nagodbu nakon čega je aplant, a radi sprječavanja zastarjelosti, pokrenuo predmetni postupak izvršenja. Konačno, Općinski sud je naveo da se po predmetnom izvršnom spisu nije postupalo iz potupno opravdanih razloga, između ostalog, zbog velikog broja predmeta i nedovoljnog broja sudija. Općinski sud je, između ostalog, naveo da od dana osnivanja Općinskog suda, 29. marta 2004. godine pa do 1. juna 2011. godine izvršnim referatom je bio zadužen jedan izvršilac s tim da je bio jedan prekid kada nije bio zadužen niti jedan sudija [tog] suda, kada se čekao izbor novog sudije.
V.Relevantni propisi
31. Zakon o izvršnom postupku ("Službeni list RBiH" br. 2/92, 16/92 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi:
Pravni lijekovi Član 8.
(7) Protiv zaključka nema mjesta pravnom lijeku.
Obustava postupka Član 86.
Sud će obustaviti postupak ako nijedna od stranaka nije stavila u propisanom roku prijedlog za drugo nadmetanje, odnosno prijedlog za ponovnu prodaju putem neposredne pogodbe, ili ako se stvari nisu mogle prodati ni na drugom nadmetanju, odnosno neposrednom pogodbom u ponovnom roku određenom od strane suda.
32. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 12. tačka 5.
Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. .[...] Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
33. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
34. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
35. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
36. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje na osnovu pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
37. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva VII.Meritum
38. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na suđenje u razumnom roku
39. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
40. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
41. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije“ (vidi vodeće odluke Ustavnog suda br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05, i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne da organiziraju svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran kako pravno, tako i u praksi, te da osiguraju izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi, Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
42. Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, sa izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati žurno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Analiza razumnosti trajanja postupka
43. Ustavni sud zapaža da je apelant 24. oktobra 2000. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste 12 godina i osam mjeseci.
44. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku (naplata apelantovog potraživanja popisom, procjenom i prisilnom prodajom pokretnih stvari izvršenika), te da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu predmetnog postupka.
45. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je apelant 24. oktobra 2000. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda od 23. septembra 1999. godine, a koji postupak je prekinut rješenjem Općinskogi suda od 10. maja 2013. godine zbog otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom iz čega proizlazi da predmetni postupak još uvijek nije dovršen na način kako je to propisano odredbom člana 64. ZIP-a. Dakle, postupak do donošenja odluke Ustavnog suda traje više od 12 godina, a odredbe člana 5. stav 1. ZIP-a propisuju hitnost u postupanju. Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog postupka a priori nerazumna i da traži sveobuhvatnu ocjenu. Naime, takva dužina bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima koje Ustavni sud u konkretnom predmetu nije prepoznao, niti su ih redovni sudovi predočili. Pri tome Ustavni sud naglašava da navodi Općinskog suda (veliki broj predmeta u radu i kadrovska popunjenost) ne mogu biti opravdanje za dužinu predmetnog izvršnog postupka. Ovo stoga što Općinski sud nije dostavio dokaze koji bi ukazivali da je preduzeo adekvatne mjere u smislu sistemskog rješavanja ovog problema pa sama okolnost da ima u radu veliki broj predmeta i mali broj sudija ne može biti opravdanje za nerješavanje konkretnog predmeta u tako dugom periodu zbog čega se dužina predmetnog postupka može u cijelosti pripisati propustu Općinskog suda da djelotvorno kontrolira predmetni izvršni postupak.
46. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je, zbog neokončavanja predmetnog postupka koji je trajao 12 godina i osam mjeseci, došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
47. Imajući u vidu navedeno, a posebno činjenicu da predmetni izvršni postupak traje od 2000. godine, Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
48. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 1.575,00 KM. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).
49. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao 12 godina i osam mjeseci, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 3.600,00 KM.
50. Međutim, apelant potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.575,00 KM zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Stoga, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 3326/08 od 9. marta 2011. godine, tačka 61), smatra da apelantu, s obzirom na sadržaj njegovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, kojim je Ustavni sud vezan u smislu člana 32. Pravila, te usvojene kriterije Ustavnog suda, pripada naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.575,00 KM, koliko je apelant apelacijom i tražio. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona s obzirom na sjedište Općinskog suda u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali navodi
51. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na utvrđenu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelantove navode o povredi člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
52. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne presude traje duže od 12 godina i kada još uvijek nije okončan iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode pri čemu se njegova dužina u cijelosti može staviti na teret redovnom sudu.
53. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
54. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić