Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1588/10 (H. G.)
Odluka donesena 17. 07. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Obligaciono- pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-1588/10
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1588/10, rješavajući apelaciju Hasiba Grahovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Hasiba Grahovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je pravosnažno okončan Presudom Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 002697 12 P 2 od 25. maja 2012. godine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Hasibu Grahoviću, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hasib Grahović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 5. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 23 0 P 002697 99 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 7. marta 2011. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a 4. marta 2013. godine je zatraženo od Općinskog suda da dostavi informaciju da li je predmetni postupak u međuvremenu okončan.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 13. marta 2011, a 7. marta 2013. godine je dostavio informaciju da je predmetni postupak pravosnažno okončan.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 17. marta 2011. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 6. augusta 1999. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog „Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: tuženi) radi raskida ugovora o trajnom ulogu i isplate trajnog uloga u iznosu od 3.000,00 KM s godišnjom dividendom po stopi od 6% godišnje od 30. decembra 1989. godine do isplate trajnog uloga.
7. Općinski sud je 11. aprila 2001. godine održao ročište na kojem je odlučeno da će se zastati s postupkom radi odlučivanja o prigovoru zastare potraživanja.
8. Apelantov punomoćnik je pisanim podneskom od 23. aprila 2001. godine precizirao tužbeni zahtjev.
9. Općinski sud je apelantovu tužbu rješenjem od 21. maja 2010. godine vratio apelantu na ispravku-dopunu.
10. Apelantov punomoćnik je ispravljenu-dopunjenu tužbu dostavio Općinskom sudu 27. maja 2010. godine.
11. Nakon toga je tužba dostavljena tuženom na odgovor, a nakon dostave odgovora na tužbu 15. juna 2010. godine Općinski sud je održao pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu (16. decembra 2010. godine), te donio presudu koju je Kantonalni sud, odlučujući o apelantovoj žalbi, ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak.
12. U ponovnom postupku Općinski sud je donio Presudu broj 23 0 P 002697 12 P 2 od 25. maja 2012. godine koja je postala pravosnažna 25. juna 2012. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, u apelaciji je zatražena i naknada nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju, Općinski sud je iznio hronologiju postupka, ali se nije posebno izjašnjavao o navodima apelacije o povredi prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
16. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva, budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku iako je u predmetni postupak, nakon podnošenja apelacije, okončan pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 23 0 P 002697 12 5 2 od 25. maja 2012. godine. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum
20. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom, prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
22. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
23. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju parnični postupak pokrenut 6. augusta 1999. godine, koji je prema stanju spisa okončan 25. maja 2012. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog parničnog postupka je period od 12 godina i deset mjeseci.
24. U konkretnom slučaju se radi o parničnom postupku koji je apelant pokrenuo radi raskida ugovora i isplate. Nakon što je održao jedno ročište (11. aprila 2001. godine) i nakon što mu je apelant dostavio precizirani tužbeni zahtjev 23. aprila 2001. godine, Općinski sud nije preduzeo niti jednu radnju u predmetu do 21. maja 2010. godine, dakle punih devet godina.
25. Prema relevantnim zakonskim odredbama, nadležni sud ima obavezu da predmetni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon podnošenja tužbe održao jedno ročište, a nakon toga bio potpuno neaktivan punih devet godina, te da za ovu svoju neaktivnost nije ponudio nikakve dokaze s ciljem da opravda takvu neaktivnost. Nakon toga Općinski sud je bio aktivan i donosio odluke u dva navrata u vrlo kratkim rokovima. Međutim, ovi kratki periodi koji su bili potrebni za donošenje pojedinačnih odluka, uključujući i odluku Kantonalnog suda, ne mogu umanjiti odgovornost Općinskog suda za potpunu i ničim opravdanu neaktivnost u navedenom devetogodišnjem periodu. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Dalje, Ustavni sud zapaža da u spisu ništa ne ukazuje na to da je apelant u konkretnom slučaju na bilo koji način doprinio dužini postupka pred Općinskim sudom. Budući da Općinski sud u periodu od devet godina nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka a priori nerazumna, te da se ne može ni na koji način opravdati.
26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina postupka, u kojem Općinski sud punih devet godina nije preduzeo nijednu procesnu radnju, ne zadovoljava zahtjev „razumnosti“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 20/06).
28. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da je dužina predmetnog parničnog postupka posljedica potpune procesne neaktivnosti Općinskog suda u periodu od devet godina, Ustavni sud smatra da apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka, budući da se ne radi o sporu koji je zahtijevao posebnu hitnost, treba isplatiti iznos od 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.800,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda koji je, prema mišljenju Ustavnog suda, u cijelosti doprinio dužini postupka.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada Općinski sud u Velikoj Kladuši devet godina nije preduzeo nijednu procesnu radnju koja bi vodila okončanju predmetnog postupka, niti je dao razloge koji bi opravdali ovako dugo trajanje postupka.
30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić