Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4733/11 (D. V., N. V., M. V., M. V., S. P. i Ž. A.)

Odluka donesena 17. 07. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4733/11

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 07. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4733/11, rješavajući apelaciju Danice Vuković i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Danice Vuković, Nedeljke Vuković, Milene Vuković, Milice Vuković, Svjetlane Petrović i Željke Aleksić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci pod brojem 072-0-I-06- 000631.

Nalaže se Osnovnom sudu u Gradišci da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 072-0-I-06- 000631, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantkinjama Danici Vuković, Nedeljki Vuković, Mileni Vuković, Milici Vuković, Svjetlani Petrović i Željki Aleksić , u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, solidarno isplati ukupan iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Osnovnom sudu u Gradišci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Danica Vuković, Nedeljka Vuković, Milena Vuković, Milica Vuković, Svjetlana Petrović i Željka Aleksić (u daljnjem tekstu: apelantkinje) iz Gradiške, koje zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banje Luke, podnijele su 13. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 072-0-I-06-000631.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 22. novembra 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 26. januara 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocima apelacije 31. januara 2012. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelantkinja i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Presudom Osnovnog suda broj P-153/05 od 27. maja 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1182/05 od 10. aprila 2006. godine, obavezani su tuženi Momčilo Kresojević, Radomir Kresojević i Marko Pristajko (u daljnjem tekstu: izvršenici) da apelantkinjama solidarno naknade materijalnu i nematerijalnu štetu i to na ime troškova sahrane iznos od 700,00 KM, na ime troškova carine iznos od po 140,00 KM, na ime troškova podizanja nadgrobnog spomenika iznos od 1.960,00 KM i na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti supruga i oca iznos od po 4.900,00 KM, kao i da im naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.913,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 27. maja 2005. godine, dok je u preostalom dijelu iznad dosuđenog iznosa tužbeni zahtjev odbijen. Istom presudom je odbijen protivtužbeni zahtjev prvotuženog Momčila Kresojevića, kojim je tražio da se apelantkinje obavežu da mu naknade iznos od 63.140,00 KM na ime pretrpljene štete zbog nekorišćenja porodične kuće i zemljišnog posjeda sa kamatom i troškovima postupka.

7. Apelantkinje su 8. juna 2006. godine predlogom Osnovnom sudu pokrenule izvršni postupak radi izvršenja pravosnažne Presude tog suda broj P-153/05 od 27. maja 2005. godine u kojem su predložile da sud donese rješenje kojim će odrediti izvršenje namirenjem apelantkinja i to popisom i procjenom pokretnih stvari i stoke, njihovom prodajom, a u njihovom nedostatku da se procjene i prodaju nekretnine u p.l. br. 63 k.o. Laminci-Jaružani, p.l. br. 78 k.o. Novo Selo i tako dobijeni novac isplati apelantkinjama.

8. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 072-0-I-06-000631 od 20. septembra 2006. godine odredio predloženo izvršenje i odredio troškove postupka u iznosu do 2.342,75 KM.

9. Iz stanja spisa proizilazi da su izvršenici izjavili prigovor protiv rješenja o izvršenju, nakon čega je Osnovni sud donio rješenje kojim je prigovor odbio kao neosnovan (u spisu nisu navedeni datumi podnošenja prigovora, niti donošenja rješenja po prigovoru).

10. Iz stanja spisa, takođe, proizilazi da je sudski izvršilac po predlogu apelantkinja izvršio popis pokretnih stvari izvršenika.

11. Nakon što je izvršen popis pokretnih stvari apelantkinje su podneskom od 30. oktobra 2007. godine obavijestile sud da su podnijele zahtjev za upis prava vlasništva na nekretninama izvršenika zemljišnoknjižnom uredu 10. oktobra 2007. godine.

12. Apelantkinje su podneskom od 29. aprila 2008. godine sudu dostavile zemljišnoknjižne izvatke za nekretnine za koje su podneseni navedeni zahtjevi, te su istovremeno zahtijevale njihovu procjenu i prodaju.

13. Osnovni sud je dopisom (nije preciziran datum) od apelantkinja zahtijevao da se izjasne da li podneskom od 29. aprila 2008. godine zahtijevaju promjenu predmeta i sredstva izvršenja.

14. Apelantkinje su podneskom od 29. decembra 2008. godine obavijestile Osnovni sud da mijenjaju predmet i sredstvo izvršenja, te su podnijele predlog za izvršenje na nekretninama upisanim u zemljišne knjige.

15. Nakon toga, Osnovni sud je donio zaključak (nije preciziran datum) kojim je naložio sudskom izvršiocu da izvrši popis i procjenu vrijednosti nekretnina izvršenika. Osnovni sud je u predmetnom zaključku istaknuo da će se popis izvršiti 22. jula 2009. godine.

16. Nakon izvršenog vještačenja procjene vrijednosti nekretnina, određeno je prvo ročište za prodaju nekretnina izvršenika za 12. novembar 2009. godine. Iz stanja spisa proizilazi da su na navedenom ročištu apelantkinje zahtijevale procjenu vrijednosti ostalih nekretnina, te nisu pristale na ponudu izvršnika Radomira Kresojevića o vansudskom rješenju spora i načinu isplate potraživanja.

17. Nakon toga ročišta određeno je novo ročište za 22. decembar 2009. godine.

18. Osnovni sud je, postupajući po zahtjevu apelantkinja od izvršenika tražio da sudu dostave podatke o imovini u smislu člana 37 Zakona o izvršnom postupku

19. Odlučujući po predlogu apelantkinja, Osnovni sud je donio zaključak od 27. decembra 2010. godine kojim je odredio vještačenje vještaka građevinske, poljoprivredne i geodetske struke u svrhu procjene vrijednosti na nekretninama izvršenika Momčila Kresojevića.

20. Dopunskim rješenjem o izvršenju od 8. juna 2011. godine odbijen je predlog apelantkinja za izvršenje na nekretninama upisanim u zk.ul.broj 17 k.o. Kočićevo, jer one više nisu vlasništvo izvršenika Marka Pristajka.

21. Iz stanja spisa proizilazi da je prvo ročište za prodaju nekretnina izvršenika Momčila Kresojevića određeno za 25. januar 2012. godine.

22. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

23. Apelantkinje smatraju da im je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelantkinje su istakle da je sud na sve moguće načine odugovlačio postupak, određeujući potpuno nepotrebna vještačenja i donosio nepotrebna rješenja. Apelantkinje su navele da do dana podnošenja apelacije nisu uspjele da naplate svoja potraživanja, te da sud apsolutno krši načelo ekonomičnosti. Pored toga, apelantkinje navode da su u konkretnom slučaju dovedene u potpuno neravnopravan položaj pred sudom u odnosu na izvršenike. Ističu da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te traže da im se naknadi nematerijalna šteta i to pretrpljena duševna bol svakoj od apelantkinja iz razloga što 17 godina sud ne završava predmetnu pravnu stvar.

b) Odgovor na apelaciju

24. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su neosnovani navodi apelantkinja da je sud odugovlačio postupak određujući potpuno nepotrebna vještačenja iz razloga što su vještačenja određena upravo po zahtjevu apelantkinja, a što je inače normativno-pravno propisano kao imperativna norma Zakona o izvršnom postupku. Što se tiče dopuskog rješenja, Osnovni sud je naveo da je ono inicirano čestim promjenama predmeta i sredstva izvršenja od apelantkinja, kao i njihovim neurednim podnescima. Nakon što je opisao hronologiju postupka, Osnovni sud je istaknuo da je upravo ponašanje apelantkinja uticalo na tok izvršnog postupka, te da je sud postupao po predlozima i zahtjevima apelantkinja. Konačno, Osnovni sud je predložio da se apelacija odbaci kao očiglegno (prima facie) neosnovana, odnosno odbije u meritumu kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

25. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

26. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

28. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

29. Apelantkinje su se obratile Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njihovog predloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

30. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

31. Apelantkinje smatraju da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

32. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

34. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantkinje nisu obavijestile Ustavni sud da li je u međuvremenu predmetni izvršni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelantkinja i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

35. Ustavni sud zapaža da su apelantkinje 8. juna 2006. godine pokrenule predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je sedam godina i jedan mjesec.

Analiza dužine trajanja postupka

36. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji su apelantkinje pokrenule radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata potraživanja apelantkinja popisom i procjenom pokretnih stvari i stoke, odnosno procjenom i prodajom nekretnina izvršenika), Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku.

37. U pogledu ponašanja apelantkinja, Ustavni sud zapaža da su apelantkinje, nakon donošenja rješenje o izvršenju, tri puta ponovo podnosile predloge za izvršenje u kojim su predlagale izvršenje na drugim nekretninama izvršenika, kao i da su predlagale i vještačenje vještaka građevinske, poljoprivredne i geodetske struke radi procjene vrijednosti nekretnina izvršenika, a sve radi namirenja svog potraživanja. Međutim, iako su navedene radnje u izvjesnoj mjeri doprinijele dužini postupka, budući da je takvo postupanje apelantkinja bilo u skladu sa njihovim pravima propisanim relevantnim zakonskim odredbama i nije bilo usmjereno na odugovlačenje postupka, Ustavni sud smatra da apelantkinje svojim ponašanjem nisu uticale na dužinu predmetnog postupka.

38. Iz odgovora na apelaciju koju je Ustavnom sudu 26. januara 2012. godine dostavio Osnovni sud, proizilazi da taj sud smatra da predmetni izvršni postupak nije okončan isključivo krivicom apelantkinja, istaknuvši da su vještačenja određena upravo po [njihovom] zahtjevu, a da je dopunsko rješenje doneseno isključivo radi toga što su apelantkinje često mijenjale predmet i sredstvo izvršenja.

39. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da se period od sedam godina i jedan mjesec u kojem nije okončan predmetni izvršni postupak ne može smatrati razumnim sa aspekta standarda prava na pravično suđenje.

40. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo apelantkinja na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

41. Apelantkinje traže da im se zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka dosudi naknada nematerijalne štete.

42. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

43. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelantkinja za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantkinjama bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

44. S obzirom na to da ovaj postupak traje više od sedam godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantkinjama treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, solidarno isplatiti ukupan iznos od 2.100,00 KM. Navedeni iznos apelantkinjama je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ostali navodi

45. Apelantkinje smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka prekršeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. S obzirom na utvrđenu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode apelantkinja o povredi člana 13 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je izvršni postupak po predlogu apelantkinja za izvršenje pravosnažne presude trajao duže od sedam godina iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret redovnim sudovima.

47. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4733/11 (D. V., N. V., M. V., M. V., S. P. i… | Sudska praksa | Aktio