Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3139/12 (M. Đ. iz Pala, M. M. iz Rogatice, Mladen Šibalija iz iz Rogatice, Z. J. iz Sokoca, B. Š. iz Rogatice i drugi)

Odluka donesena 17. 07. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3139/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine, u predmetu broj AP 3139/12, rješavajući apelaciju Marice Đokić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marice Đokić, Miodraga Mihajlovića, Mladena Šibalija, Zorana Jolovića, Branke Šuka, Nade Lošić, Stevke Alempić, Jadranka Vukašinovića, Milosava Vasiljevića, Vele Puhalac, Nade Brkić i Danijele Lalović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 89 0 P 001702 11 Rev od 29. maja 2012. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 001702 10 GŽ od 12. aprila 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 P 001702 06 P od 26. maja 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Marica Đokić iz Pala, Miodrag Mihajlović iz Rogatice, Mladen Šibalija iz iz Rogatice, Zoran Jolović iz Sokoca, Branka Šuke iz Rogatice, Nada Lošić iz Rogatice, Stevka Alempića iz Rogatice, Jadranko Vukašinovića iz Rogatice, Milosava Vasiljevića iz Rogatice, Vela Puhalac iz Rogatice, Nada Brkić iz Rogatice i Danijela Lalovića iz Rogatice (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zoran Jovanović, advokat sa Pala, podnijeli su 23. augusta 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 89 0 P 001702 11 Rev od 29. maja 2012. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 P 001702 10 GŽ od 12. aprila 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 0 P 001702 06 P od 26. maja 2010. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 89 0 P 001702 06 P od 26. maja 2010. godine,odbačena je tužba apelanta radi isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa, te su apelanti obavezani da na ime troškova postupka isplate tuženoj Agenciji za posredničke, informatičke i finansijske usluge a.d. Banja Luka iznos od 427,00 KM, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Presudom Okružnog suda broj 89 0 P 001702 10 GŽ od 12. aprila 2011. godine, odbijena je žalba apelanata kao neosnovana i potvrđeno je rješenje prvostepenog suda.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 89 0 P 001702 11 Rev od 29. maja 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 89 0 P 001702 10 GŽ od 12. aprila 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Tužioci su u ovom sporu formalni suparničari u smislu člana 362 stav 1 tačka 2 ZPP. Predmet spora su njihovi zahtjevi koji su iste vrste i koji se zasnivaju na bitno istom činjeničnom i pravnom osnovu. Postoji stvarna i mjesna nadležnost istog suda za svakog od tužitelja, kao i tuženog. Kada u tužbi ima više tužilaca kod formalnog aktivnog suparničarstva, svaki od tužilaca kao suparničar je samostalna stranka u parnici. Radnje ili propuštanja nekog od njih ne koristi niti šteti drugim suparničarima. U odnosu na svakog formalnog suparničara sud može posebno odlučivati. Nema pravnih smetnji da svaki od formalnih suparničara podnese posebno tužbu protiv istog tuženog i da se vodi onoliko parničnih postupaka koliko ima tužilaca. Utvrđeno je da okolnosti upučuju da se vrijednost predmeta spora, (kada postoji aktivno suparničarstvo u smislu člana 316. ZPP) određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, a ne njihovog zbira. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je članom 316. stav 2. ZPP-a propisano da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, te da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čini glavni zahtjev. U obrazloženju je dalje navedeno da pojedinačni zahtjevi tužilaca ne prelaze iznos od 10.000,00 KM. Navedeno je da samim tim proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.

5. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelanti su protiv presude Okružnog suda broj 89 0 P 001702 10 GŽ od 12. aprila 2011. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 89 0 P 001702 11 Rev od 29. maja 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Okružnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda po reviziji doneseno 29. maja 2012. godine, pa se podrazumijeva da su apelanti presudu Okružnog suda morali primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. augusta 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3139/12 (M. Đ. iz Pala, M. M. iz Rogatice… | Sudska praksa | Aktio