Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3703/12 (S. P.)

Odluka donesena 17. 07. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3703/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine, u predmetu broj AP 3703/12, rješavajući apelaciju S. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. P. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 Rs 025671 12 Rev od 2. avgusta 2012. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 025671 12 Rsž od 7. marta 2012. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. S. P. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, koju zastupa Vesna Stevanović, advokat iz Bijeljine, podnijela je 22. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 Rs 025671 12 Rev od 2. avgusta 2012.godine i presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 Rs 025671 12 Rsž od 7. marta 2012. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 Rs 025671 10 Rs od 21. oktobra 2011. godine, odbijen je osnovni zahtjev apelantice kojima je tražila da se utvrdi da se ugovor o radu, zaključen između nje i AD “Grad“ Bijeljina (u daljnjem tekstu: tuženi) 16. jula 2010. godine, ima smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme te da se tuženom naloži da je vrati na posao i da joj isplati izgubljene plate i regrese za period od 10. avgusta 2010. godine, do povratka na posao, sve sa pripadajućim zateznim kamatama. Istovremeno je usvojen alternativni zahtjev apelantice i utvrđeno njeno pravo da nastavi korištenje godišnjeg odmora u trajanju od 17 radnih dana i to u periodu od 14. avgusta do 7. septembra 2010. godine, pa je tuženom naloženo da joj omogući nastavak korištenja godišnjeg odmora i da joj za taj period naknadi izgubljenu platu u visini 100% prosječne plate ili platu koju bi primila da je bila na radu, sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate i uz naknadu parničnih troškova u iznosu od 800,00 KM.

3. Presudom Okružnog suda broj 80 0 Rs 025671 12 Rsž od 7. marta 2012. godine, žalba tuženog je uvažena i prvostepena presuda prinačena tako što je apelanticin alternativni tužbeni zahtjev odbijen.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 Rs 025671 12 Rev od 2. avgusta 2012.godine, odbačena je kao nedopuštena revizija izjavljena protiv drugostepene presude. U obrazloženju navedenog rješenja Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.

5. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je navela da su joj povrijeđena i prava iz čl. 4., 6. i 9. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog Suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelantica je protiv presude Okružnog suda broj 80 0 Rs 025671 12 Rsž od 7. marta 2012. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 Rs 025671 12 Rev od 2. avgusta 2012.godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 80 0 Rs 025671 12 Rsž od 7. marta 2012. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Okružnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o apelanticinoj reviziji doneseno 2. avgusta 2012. godine, pa se podrazumjeva da je presudu Okružnog suda apelantica morala primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. oktobra 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3703/12 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio