Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3712/12 (Medžlis islamske zajednice Čajniče)
Odluka donesena 17. 07. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3712/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine, u predmetu broj AP 3712/12, rješavajući apelaciju Medžlisa islamske zajednice Čajniče na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Medžlisa islamske zajednice Čajniče podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 62 0 Ps 002664 12 Rev od 29. avgusta 2012.
godine i presude Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 62 0 Ps 002664 11 Pž od 22. decembra 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Medžlis islamske zajednice Čajniče (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Omer Borovac advokat iz Goražda, podnio je 23. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 62 0 Ps 002664 12 Rev od 29. avgusta 2012. godine i presude Višeg privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši sud) broj 62 0 Ps 002664 11 Pž od 22. decembra 2011. godine.
2. Presudom Okružnog privrednog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 62 0 Ps 002664 09 Ps od 30. septembra 2011. godine, usvojen je tužbeni zahtjev i utvrđeno da je apelant vlasnik zgrade zv. Ćilimara-Čitaonica, u ulici Maršala Tita broj 8 i korisnik zemljišta označenog u starom katastarskom operatu kao k.č. 79/19, zv. Pljac, u površini od 70 m2, upisana u PL 665, KO Čajniče, što odgovara upisu u novom katastarskom operatu kao k.č. 253, zv. Trg 1. Mart, u površini od 67 m2, upisana u PL broj 306/07, KO Čajniče-grad, te je Opština Čajniče (u daljnjem tekstu: tužena) dužna priznati apelantu pravo vlasništva i predmetnu zgradu predati u posjed i slobodno raspolaganje, oslobođenu od ljudi i stvari, te trpjeti da se ova nekretnina otpiše iz posjedovanog lista broj 306 KO Čajniče i upiše na ime apelanta, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.734,00 KM.
3. Presudom Višeg suda broj 62 0 Ps 002664 11 Pž od 22. decembra 2011. godine, žalba tužene je usvojena i prvostepena presuda preinačena tako što zahtjev apelanta odbijen i obavezan je da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 900,00 KM.
4. Apelant je protiv presude Višeg suda broj 62 0 Ps 002664 11 Pž od 22. decembra 2011. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem broj 62 0 Ps 002664 12 Rev od 29. avgusta 2012. godine, odbacio reviziju. U obrazloženju navedenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je prema članu 237. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da rok za izjavljivanje revizije u privrednim sporovima iznosi 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Nadalje, u obrazloženju je navedeno da iz stanja spisa proizilazi da je drugostepena presuda dostavljena apelantu 4. januara 2012. godine, te da se revizija, saglasno navedenoj zakonskoj odredbi, mogla izjaviti najkasnije do 19. januara 2012. godine, a da je revizija izjavljena preporučenom pošiljkom 31. januara 2012. godine. Osim toga obzirom da je vrijednost spora označena u tužbi u iznosu od 5.000,00 KM, te ne prelazi iznos od 20.000,00 KM kako je to propisano odredbom člana 237. stav 2. ZPP, te kako ovaj sud nije našao da bi odlučivanje po reviziji u ovom parničnom postupku bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, revizija apelanta je odbačena kao neblagovremena i nedozvoljena na osnovu člana 247. stav 1., a u vezi sa članom 237. stav 3. ZPP-a.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Višeg suda broj 62 0 Ps 002664 11 Pž od 22. decembra 2011. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 62 0 Ps 002664 12 Rev od 29. avgusta 2012. godine, odbačena kao neblagovremena i nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Višeg suda.
9. S obzirom na to da je apelantu 4. januara 2012. godine uručena presuda Višeg suda, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. oktobra 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Višeg suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić