Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3736/12 (Zeničko-dobojski kanton)
Odluka donesena 17. 07. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3736/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine, u predmetu broj AP 3736/12, rješavajući apelaciju Zeničko-dobojskog kantona na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zeničko-dobojskog kantona podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 010932 12 Rev od 9. avgusta 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 010932 11 Gž 2 od 13.
juna 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zeničko-dobojski kanton (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, koga zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Zenica iz Zenice, podnio je 25. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 P 010932 12 Rev od 9. avgusta 2012. godine godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 010932 11 Gž 2 od 13. juna 2011. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 P 010932 07 P od 27. aprila 2010. godine, obavezan je apelant da poimenično navedenim tužiteljima (u daljnjem tekstu: tužitelji) na ime razlike dodatka na plaću za noćni rad, topli obrok, regresa za korištenje godišnjeg odmora i za jubilarnu nagradu, isplati iznose pojedinačno i ponaosob za svakog tužitelja sa zakonskom zateznom kamatom na način precizran u prvostepenoj presudi, te da im naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 3.789,00 KM, sve u roku od 15 dana. Istom presudom u stavu II izreke tužitelji koji su poimenično navedeni u tom stavu izreke odbijeni su sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu jubilarne nagrade na način kao je to navedeno u navedenom stavu.
3. Dopunskim rješenjem Općinskog suda broj 43 0 P 010932 07 P od 18. aprila 2011. godine, ispravljena je presuda ovog suda broj 43 0 P 010932 07 P od 27. aprila 2010. godine u dijelu izreke presude i u dijelu obrazloženja koji se odnose na troškove postupka, na način naveden u izreci rješenja.
4. Presudom Kantonalnog suda broj 43 0 P 010932 11 Gž od 13. juna 2011. godine, žalba tužitelja se uvažava, prvostepena presuda u stavu 1.i dopunsko rješenje, preinačavaju na način da se apelant obavezuje da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.858,74 KM, dok se žalba apelanta odbija i prvostepena presuda potvrđuje.
5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 43 0 P 010932 12 Rev od 9. avgusta 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta protiv presude Kantonalnog suda broj 43 0 P 010932 11 Gž od 13. juna 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je dalje naveo da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude u pogledu novčanog dijela tužbenog zahtjeva ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, zbog čega revizija nije dozvoljena. Tužitelji su u ovoj pravnoj stvari formalni suparničari jer su predmet spora zahtjevi odnosno obaveze iste vrste koje se temelje na bitno istovrsnoj pravnoj i činjeničnoj osnovi zbog čega je pravni položaj svakog od suparničara samostalan u odnosu na ostale pa se i pravo na izjavljivanje revizije određuje u odnosu na tužbenih zahtjev svakog od njih posebno, a ne prema njihovom zbiru. Kako u svakom konretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude za svakog od ostalih tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda..
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 43 0 P 010932 11 Gž od 13. juna 2011. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 43 0 P 010932 12 Rev od 9. avgusta 2012. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presudu Kantonalnog suda.
10. S obzirom na to da je apelantu 20. juna 2011. godine uručena presuda Kantonalnog suda, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 25. oktobra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje. Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić