Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3852/12 (UniCredit bank d.d. Mostar)
Odluka donesena 17. 07. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3852/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine, u predmetu broj AP 3852/!2, rješavajući apelaciju UniCredit banke d.d. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija UniCredit banke d.d. Mostar podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 41 0 Rs 013629 11 Rev od 18. septembra 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 013629 10 Rsz od 23. juna 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. UniCredit bank d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, koju zastupaju advokati Martin Raguž i Nikica Gržić iz Sarajeva, podnio je 7. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 41 0 Rs 013629 11 Rev od 18. septembra 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 Rs 013629 10 Rsz od 23. juna 2011. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 Rs 013629 10 Rs od 29. septembra 2010. godine, utvrđeno je da je ništavna Odluka apelanta o otkazu ugovora o radu zbog povrede radne obaveze broj: 04-1-35-5/10 od 26. januara 2010. godine, pa se apelantu nalaže da Maksumi Burhan (u daljnjem tekstu: tužiteljica) uspostavi radno pravni status i zaposli je na poslove koje je radila ili druge odgovarajuće poslove, uz obavezu apelanta da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 720,00 KM.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 41 0 Rs 013629 10 Rsz od 23. juna 2011. godine, žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 41 0 Rs 013629 11 Rev od 18. septembra 2012. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv drugostepene presude. U obrazloženju navedenog rješenja Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. Vrhovni sud je dalje naveo da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude u pogledu novčanog dijela tužbenog zahtjeva ne prelazi iznos od 10. 000 KM, zbog čega revizija nije dozvoljena. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
5. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 10. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog Suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 41 0 Rs 013629 10 Rsz od 23. juna 2011. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 41 0 Rs 013629 11 Rev od 18. septembra 2012. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 41 0 Rs 013629 10 Rsz od 23. juna 2011. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 41 0 Rs 013629 10 Rsz od 23. juna 2011. godine, budući da je apelant 29. jula 2011. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu protiv navedene presude Kantonalnog suda, pa se podrazumjeva da je presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. novembra 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić