Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3899/12 (E. T.)
Odluka donesena 17. 07. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3899/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine, u predmetu broj AP 3899/!2, rješavajući apelaciju Emira Turkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emira Turkovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 015854 11 Rev od 6. avgusta 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 P 015854 11 Gž od 15. juna 2011. godine i presude Općinskog suda u Goraždu broj 45 0 P 015854 10 P od 25. februara 2011. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Emir Turković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, koga zastupa Omer Borovac advokat iz Goražda, podnio je 9. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 45 0 P 015854 11 Rev od 6. avgusta 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 45 0 P 015854 11 Gž od 15. juna 2011. godine i presude Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 45 0 P 015854 10 P od 25. februara 2011. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 45 0 P 015854 10 P od 25. februara 2011. godine, odbijen je zahtjev apelanta kojim je tražio da se raskine ugovor o ortakluku zaključen između apelanta i Hasana Tafre (u daljnjem tekstu: tuženi) u zajedničkom učešću u upisu i uplati dionica na osnovu javnog poziva za upis dionica te da se utvrdi da je apelant po osnovu tog ugovora i uplatom iznosa od 23.930,00 KM u postupku privatizacije preduzeća „Pobjeda“ stekao vlasništvo 765 dionica s pravom glasa u procentu od 0,2380 % u Dioničkom društvu „Pobjeda Rudar“ d.d, Goražde, pa da se sljjedom toga naloži Registru vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine da po osnovu ove presude izvrši upis dionica na ime apelanta.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 45 0 P 015854 11 Gž od 15. juna 2011. godine, žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 45 0 P 015854 11 Rev od 6. avgusta 2012. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv drugostepene presude. U obrazloženju navedenog rješenja Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. Vrhovni sud je dalje naveo da je apelant u svojo tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 3.000,00 KM, te kako ne prelazi iznos od 10. 000 KM, revizija nije dozvoljena. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
5. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog Suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 45 0 P 015854 11 Gž od 15. juna 2011. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 45 0 P 015854 11 Rev od 6. avgusta 2012. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 45 0 P 015854 11 Gž od 15. juna 2011. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o apelantovoj reviziji doneseno 6. avgusta 2012.godine, pa se podrazumjeva da je presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. novembra 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić