Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4085/12 (N. H.)

Odluka donesena 17. 07. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4085/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine, u predmetu broj AP 4085/12, rješavajući apelaciju Naze Hadžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Naze Hadžić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 056136 12 Rev od 6. septembra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 056136 11 Gž od 13. decembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 05613 02 P od 19. septembra 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Naza Hadžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 27. novembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegocine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 P 056136 12 Rev od 6. septembra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 056136 11 Gž od 13. decembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 05613 02 P od 19. septembra 2011. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 32 0 P 05613 02 P od 19. septembra 2011. godine, u stavu I izreke tužba tužiteljice Begzade Dropić u odnosu na Muhidina Hadžića i Zumrete Hadžić (u daljnjem tekstu: prvotuženi i drugotuženi) je povučena. Stavom II izreke ovaj sud je utvrdio obavezu Vahidina Hadžića (u daljnjem tekstu: trećetuženi) i apelantice kao četvrtotužene da su dužni tužiteljici na ime neosnovanog obogaćenja za period od 16. februara 2002. godine do 2. jula 2005. godine isplatiti iznos od 6.080,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23. aprila 2002. godine kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 850,00 KM, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 056136 11 Gž od 13. decembra 2011. godine, žalba je djelimično uvažena, prvostepena presuda je preinačena u dijelu o zakonskoj zateznoj kamati tako da kamate teku počev od 3. jula 2005. godine umjesto od 23. aprila 2002. godine, dok se troškovi postupka snižavaju za iznos od 850,00 KM na iznos od 636,88 KM. Istom presudom odbijen je zahtjev trećetuženog i apelantice na naknadu troškova postupka u iznosu od 830,00 KM.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 056136 12 Rev od 6. septembra 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelantice izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 32 0 P 056136 11 Gž od 13. decembra 2011. godine. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Tužiteljica je u tužbi naznačila da je vrijednost spora 6.080,00 KM, te je utvrđeno da nije ispunjen uslov iz člana 237. stav 2. ZPP za dopuštenost apelacije. Takođe, Vrhovni sud navodi da se u konkretnom slučaju nije ni stekao uslov propisan odredbom člana 237. stav 3. ZPP (da sud izuzetno dozvoli reviziju) jer odlučivanje po izjavljenoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.

5. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj 32 0 P 056136 11 Gž od 13. decembra 2011. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 056136 12 Rev od 6. septembra 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 6. septembra 2012. godine, pa se podrazumijeva da je apelantica presudu Kantonalnog suda morala primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. novembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4085/12 (N. H.) | Sudska praksa | Aktio