Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4088/12 (AD “Alumina“ Kneževo)
Odluka donesena 17. 07. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4088/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine, u predmetu broj AP 4088/12, rješavajući apelaciju AD “Alumine“ Kneževo na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija AD “Alumine“ Kneževo podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 037549 12 Rev od 21. septembra 2012. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. AD “Alumina“ Kneževo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kneževa, podnio je 26. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 037549 12 Rev od 21. septembra 2012. godine zbog proteka roka za
2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 037549 11 P 2 od 14. oktobra 2011. godine, odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se otkaže ugovor o korištenju stana broj 1/02-10272-84od 31. oktobra 1984. godine, zaključenog između Spasena Nikodinovića (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i pravnog prednika “Kneževo-stan“ Kneževo (u daljnjem tekstu: drugotuženi), te da se naloži prvotuženom da u roku od 30 dana računajući od dana donošenja presude preda u posjed slobodan od lica i stvari stan koji se nalazi u ulici Gavrila Principa bb u Kneževu. Istom presudom obavezan je apelant da prvotuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.494,40 KM, u roku od 30 dana računajuči od dana donošenja presude.
3. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 037549 11 Gž 2 od 13. juna 2012. godine, žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u pogledu odluke o glavnoj stvari, dok je žalba prvotuženog djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u pogledu odluke o troškovima postupka tako što su troškovi povećani na iznos od 3.334, 00 KM.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 037549 12 Rev od 21. septembra 2012.
godine, odbačene su kao nedopuštene revizije. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog Suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP- 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 037549 11 Gž 2od 13. juna 2012. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 037549 12 Rev od 21. septembra 2012. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 71 0 P 037549 11 Gž 2od 13. juna 2012. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o apelantovoj reviziji doneseno 21. septembra 2012.godine, pa se podrazumjeva da je presudu Okružnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. novembra 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić