Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4096/12 (“BOSSGAS PLIN“ d.o.o. Tomislavgrad)
Odluka donesena 17. 07. 2013.
- Apelacija preuranjena
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4096/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine, u predmetu broj AP 4096/12, rješavajući apelaciju “BOSSGASA PLIN“ d.o.o. Tomislavgrad na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “BOSSGASA PLIN“ d.o.o. Tomislavgrad podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 46 0 P 002840 11 Rev od 16.
avgusta 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 002840 10 Gž od 22. aprila 2011. godine, u dijelu kojim je potvrdila stav I presude Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 002840 11 Rev od 23. avgusta 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “BOSSGASA PLIN“ d.o.o. Tomislavgrad podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 002840 10 Gž od 22. aprila 2011.
godine, u dijelu kojim je ukinula stav II presude Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 002840 11 Rev od 23. avgusta 2010. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. “BOSSGAS PLIN“ d.o.o. Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, koga zastupa Mesud-Meša Duvnjak advokat iz Bugojna, podnio je 24. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 46 0 P 002840 11 Rev od 16. avgusta 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 002840 10 Gž od 22. aprila 2011. godine i presude Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 P 002840 11 Rev od 23. avgusta 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 46 0 P 002840 11 Rev od 23. avgusta 2010. godine, stavom I izreke obavezan je apelant da Milenku Piliću, Pavki Pilić, Ružici Pilić, mldb. B. P. i mldb. A. P. (u daljnjem tekstu: tužitelji) na ime nematerijalne štete svakom ponaosob isplati iznos sa pripadajućom zakonskom kamtom precizirane u izreci presude. Stavom II izreke apelant je obavezan tužiteljima Milenku Piliću i Pavki Pilić na ime materijalne štete pričinjenoj na stambenoj zgradi u naselju Vilić Polju isplati novčani iznos od 1.957,30 KM, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od nastanka štete (13. avgusta 2006. godine) pa do konačne isplate, te da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.209,00 KM.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 46 0 P 002840 10 Gž od 22. aprila 2011. godine, odbija se žalba apelanta kao neosnovana i potvrđuje prvostepena presuda u stavu I izreke, dok se žalbe tužitelja i apelanta usvajaju i ukida presuda u stavu II izreke i predmet vraća Općinskom sudu u tom dijelu na ponovno suđenje.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 46 0 P 002840 11 Rev od 16. avgusta 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena revizije izjavljena protiv drugostepene presude. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je dalje naveo da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude u pogledu novčanog dijela tužbenog zahtjeva ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, zbog čega revizija nije dozvoljena. Tužitelji su u ovoj pravnoj stvari formalni suparničari jer su predmet spora zahtjevi odnosno obaveze iste vrste koje se temelje na bitno istovrsnoj pravnoj i činjeničnoj osnovi zbog čega je pravni položaj svakog od suparničara samostalan u odnosu na ostale pa se i pravo na izjavljivanje revizije određuje u odnosu na tužbenih zahtjev svakog od njih posebno, a ne prema njihovom zbiru. Kako u svakom konretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude za svakog od ostalih tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
5. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz čl. II/3.d., e., f. i k.) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5., 6., 8. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencije) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
(14) apelacija je preuranjena;
U odnosu na rješenje Vrhovnog suda broj 46 0 P 002840 11 Rev od 16. avgusta 2012. godine i presude Kantonalnog suda broj 46 0 P 002840 10 Gž od 22. aprila 2011. godine, u dijelu kojim je potvrdila stav I presude Općinskog suda broj 46 0 P 002840 11 Rev od 23. avgusta 2010. godine
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 46 0 P 002840 10 Gž od 22. aprila 2011. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 46 0 P 002840 11 Rev od 16. avgusta 2012. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, kojom je potvrđen stav I izreke prvostepene presude, dok se u odnosu na stavu II izreke prvostpene presude predmet vraća na ponovno suđenje.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je protiv navedene presude izjavio reviziju 16. avgusta 2012. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. novembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija u dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
U odnosu na presudu Kantonalnog suda broj 46 0 P 002840 10 Gž od 22. aprila 2011. godine, u dijelu kojim je ukinula stav II presude Općinskog suda broj 46 0 P 002840 11 Rev od 23. avgusta 2010. godine
10. Prema naprijed navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
11. U konkretnom slučaju, presudom Kantonalnog suda broj 46 0 P 002840 10 Gž od 22. aprila 2011. godine potvrđen je stav I izreke presude Općinskog suda broj 46 0 P 002840 11 Rev od 23. avgusta 2010. godine, dok je u odnosu na stavu II izreke prvostpene presude predmet vraćen na ponovno suđenje. Prema tome, postupak o predmetu apelacije je dijelom u toku pred Općinskim sudom .
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić