Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2590/13 (A. A.)
Odluka donesena 17. 07. 2013.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2590/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 07. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine, u predmetu broj AP-2590/13, rješavajući zahtjev Ahmeta Alagića za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 5. i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev Ahmeta Alagića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Ahmet Alagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupaju Emir Imširević i Edžerija Trejić, odvjetnici iz Bihaća podnio je 12. lipnja 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 17 0 P 011991 12 Rev od 4. travnja 2013. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 P 011991 12 Gz od 3. listopada 2012. godine i Presude Općinskog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 P 011991 09 P od 7. veljače 2012. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „prekinuo“ postupak izvršenja kod Općinskog suda u predmetu broj 17 0 P 011991 13 I do donošenja odluke po apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda broj 17 0 P 011991 09 P od 2. veljače 2012. godine, utvrđeno je da je raskinut kupoprodajni ugovor od 13. svibnja 2002. godine između tužitelja I.T. kao kupca (u daljnjem tekstu: tužitelj) i apelanta kao prodavatelja motornog vozila, obvezan je apelant da tužitelju na ime štete isplati iznos od 11.500,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama, te da mu naknadi troškove postupka. Istom presudom odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka, a tužitelj oslobođen od plaćanja troškova postupka. U obrazloženju presude, Općinski sud je naveo da je predmet kupoprodaje bilo motorno vozilo (koje je 25. lipnja 2002. godine ukradeno) za koje je u upravnom postupku utvrđeno da je prometna dozvola ništava, jer su dokumenti za predmetno vozilo falsificirani. To znači da je predmetno vozilo imalo pravne nedostatke koji su postojali prije tužiteljevog stjecanja stvari, a što tužitelj nije znao. Općinski sud je istakao da je u smislu čl. 121., 132. i 508.-515. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) u potpunosti udovoljio apelantovom tužbenom zahtjevu.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 P 011991 12 Gz od 3. listopada 2012. godine odbijena je apelantova žalba kao neutemeljena i potvrđena prvostupanjska presuda. U obrazloženju presude, Kantonalni sud, između ostalog, je istakao nije sporno da je tužitelj u tijeku postupka umro, ali je imao punomoćnika. Samo u situaciji kada stranka nema punomoćnika postupak se prekida, kako je tužitelj imao punomoćnika postupak se nastavlja sa punomoćnikom.
4. Presudom Vrhovnog suda broj 17 0 P 011991 12 Rev od 4. travnja 2013. godine odbijena je apelantova revizija. U obrazloženju presude, Vrhovni sud je naveo da su nižestupnajski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo. Naime kako postoje pravni nedostaci vozila kao prodane stvari to apelant kao prodavatelj u smislu članka 508. ZOO odgovara za evikciju. Za postojanje odgovornosti zbog pravnih nedostataka u smislu čl. 508.-515. ZOO bez utjecaja je da li je prodavatelj znao ili nije znao za postojanje pravnih nedostataka, jer je dužnost prodavatelja da osigura kupcu kao stjecatelju puno i od trećih osoba neometano korištenje prava koje je ugovorom prenio na njega. Obveza zaštite od evikcije ne shvata se kao sankcija zbog nesavjesnosti prodavatelja nego kao dejstvo teretnog ugovora, tako da je bez utjecaja pozivanje apelanta na savjesnost.
5. Apelant navodi da mu je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelant ističe da su redoviti sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo, te da su sudovi u identičnoj pravnoj situaciji donosili drugačije odluke. Apelant navodi da su povrijeđene odredbe Zakona o parničnom postupku koje se odnose na stranačku sposobnost. Tužitelj nije pretrpio štetu, jer je do štete došlo zato što je vozilo ukradeno, nema raskida ugovora o kupoprodaji ako nema stvari za povrat. Obrazlažući razloge za donošenje privremene mjere apelant je naveo dokazi za opravdanost uloženog prijedloga za izdavanje privremene mjere su svi dokazi koji su navedeni u ovoj apelaciji, te rješenje o izvršenju, prigovor izvršenika, rješenje nakon uloženog prigovora (navedeno apelant dostavio uz apelaciju).
6. Pri ispitivanju utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Članak 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članku 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tijekom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. Ustavni sud zapaža da apelant traži da Ustavni sud „prekine“ postupak izvršenja kod Općinskog suda u predmetu broj 17 0 P 011991 13 I do donošenja odluke po apelaciji, a kao razlog za usvajanje privremene mjere navodi da su dokazi za opravdanost uloženog prijedloga za izdavanje privremene mjere svi dokazi koji su navedeni u ovoj apelaciji.
9. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 prosinca 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. veljače 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. prosinca 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio bilo kakve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna. Osim toga, Ustavni sud prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljen.
10. Na temelju izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić