Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1098/13 (A. G.)

Odluka donesena 17. 07. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1098/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine, u predmetu broj AP 1098/13, rješavajući apelaciju Ace Gojakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ace Gojakovića podnesena zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 315098 12 P zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Aco Gojaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Beograda, kojeg zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnio je 18. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P 315098 12 P.

2. Apelant je 28. decembra 2012. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv Federacije Bosne i Hercegovine-Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) i zatražio da se utvrdi da je nosilac prava iz kupoprodajnog ugovora na temelju člana 39. stav 1. Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo i da se tužena obaveže da mu isplati novčanu protuvrijednost stana, površine 33 m2, u iznosu od 64.350,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate.

3. Apelant je u apelaciji ukazao da do podnošenja apelacije od Općinskog suda nije dobio nikakvu odluku, pa kako nije vraćen u posjed stana za koji je tužbom zatražio isplatu protuvrijednosti od tužene, predložio je Ustavnom sudu da mu se isplati kompenzacija zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

4. Ustavni sud je pribavio odgovor na apelaciju od Općinskog suda u kojem je istaknuto da je predmetom bila zadužena sutkinja koja je prešla na drugi sud, te da joj je iz tog razloga predmet presigniran 1. aprila 2013. godine. Osim toga, u odgovoru je navedeno da je brojnost predmeta u kojima nije bilo postupanja do dolaska uredujućeg sudije na referat, tužba dostavljena tuženoj na odgovor 10. maja 2013. godine, te da je parnični postupak u toku.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

7. U konkretnom slučaju apelant je podnio apelaciju 18. marta 2013. godine, zbog nedonošenja odluke od Općinskog suda po tužbi radi utvrđenja koju je podnio 28. decembra 2012. godine. Dakle, razdoblje u kojem Osnovni sud nije donio odluku, a koje, po apelantovom mišljenju, traje nerazumno dugo jeste dva mjeseca i 20 dana.

8. Iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Općinski sud jasno proizlazi da se razlozi koji su utjecali na dužinu trajanja postupka mogu smatrati i privremenim i otklonjivim i da su već poduzete mjera za rješavanje predmeta koji u periodu od tri mjeseca nisu rješavani zbog prelaska sutkinje u drugi sud, te da su već poduzeti koraci na prevazilaženju takvog stanja dostavljanjem tužbe tuženoj na odgovor 10. maja 2013. godine. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da se u principu ne može prihvatiti kao opravdanje činjenica da je sud preopterećen predmetima i da zbog toga postupak traje neopravdano dugo. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uslovom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66. st. 25- 32). S obzirom na to da je sud evidentno poduzeo određene korake na organizovanju svog rada kako bi postigao bolju efikasnost u radu, Ustavni sud smatra da odlaganje u postupanju po apelantovom predmetu nije prešlo granice „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da dužina trajanja konkretnog postupka nije nesrazmjerna privremenom zaostatku u rješavanju predmeta i preduzimanim odgovarajućim mjerama da se takva situacija popravi, pa proizlazi da je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana.

9. S obzirom na navedeno u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nema opravdanog zahtjeva da se razmatra apelantov zahtjev za kompenzaciju zbog dužine postupka pred sudom, jer je i u ovom dijelu apelacija očigledno (prima facie) neosnovana.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1098/13 (A. G.) | Sudska praksa | Aktio