Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2206/13 (R. M., Z. M., E. M., Z. T., A. B., S. D., M. B., J. Š., A. Š., D. R., N. Ć. i drugi)
Odluka donesena 17. 07. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 16
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 21
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o upravnom postupku · čl. 273
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2206/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, suci Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. srpnja 2013. godine, u predmetu broj AP 2206/13, rješavajući apelacije Rudolfa Majića i drugih, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Rudolfa Majića, Zvonimira Mlikote, Enke Mikulića, Zlatka Tomića, Ante Bilića, Stojana Dragičevića, Miroslava Borasa, Jerka Šarića, Ante Šarca, Dušana Rašića, Nikole Ćutuka, Benedikta Kordića, Ante Tolja, Stanka Dodiga, Ivana Alilovića, Elvedina Maksumića, Marka Ivankovića, Dragana Grbavca i Mirka Nižića podnesene protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 I 015669 13 Gži od 18. travnja 2013. godine, broj 63 0 I 015695 13 Gži od 18.
travnja 2013. godine, broj 63 0 I 015728 13 Gži od 18. travnja 2013.
godine, broj 63 0 I 015714 13 Gži od 18. travnja 2013. godine, broj 63 0 I 015954 13 Gži od 18. travnja 2013. godine, broj 63 0 I 015881 13 Gži od 22. ožujka 2013. godine, broj 63 0 I 015959 13 Gži od 22.
ožujka 2013. godine, broj 63 0 I 015702 13 Gži od 18. travnja 2013.
godine, broj 63 0 I 015705 13 Gži od 18. travnja 2013. godine, broj 63 0 I 015665 13 Gži od 18. travnja 2013. godine, broj 63 0 I 015912 13 Gži od 22. ožujka 2013. godine, broj 63 0 I 015969 13 Gži od 22.
ožujka 2013. godine, broj 63 0 I 015723 13 Gži od 22. ožujka 2013.
godine, broj 63 0 I 015889 13 Gži od 8. svibnja 2013. godine, broj 63 0 I 015893 13 Gži od 8. svibnja 2013. godine, broj 63 0 I 015882 13 Gži od 8. svibnja 2013. godine, broj 63 0 I 015919 13 Gži od 8.
svibnja 2013. godine, broj 63 0 I 015914 13 Gži od 8. svibnja 2013.
godine i broj 63 0 I 015740 13 Gži od 8. svibnja 2013. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Rudolf Majić, Zvonimir Mlikota, Enko Mikulić, Zlatko Tomić, Anto Bilić, Stojan Dragičević, Miroslav Boras, Jerko Šarić, Ante Šarac, Dušan Rašić, Nikola Ćutuk, Benedikt Kordić, Ante Tolj, Stanko Dodig, Ivan Alilović, Elvedin Maksumić, Marko Ivanković, Dragan Grbavac i Mirko Nižić (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Ljubuškog, koje zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnijeli su u razdoblju od 20. svibnja do 1. lipnja 2013. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) navedenih u izreci ove odluke.
2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 2206/13, AP 2207/13, AP 2208/13, AP 2209/13, AP 2210/13, AP 2211/13, AP 2212/13, AP 2213/13, AP 2214/13, AP 2215/13, AP 2325/13, AP 2326/13, AP 2426/13, AP 2427/13, AP 2428/13, AP 2429/13, AP 2430/13, AP 2431/13 i AP 2432/13. Dakle, ukupno je podneseno 19 apelacija, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, sukladno članku 31. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2206/13.
3. Apelanti su, putem punomoćnika, Službi za branitelje iz domovinskog rata, društvene djelatnosti i opću upravu općine Ljubuški (u daljnjem tekstu: Služba) podnijeli zahtjeve za izvršenje rješenja koje je ta Služba donijela po službenoj dužnosti, kojima je utvrđeno pravo apelanata na osobnu invalidninu.
4. Služba je, u predmetnim postupcima, po službenoj dužnosti, tijekom 2011. godine, donijela zaključke kojima je navedeno da će se iz proračuna Federacije Bosne i Hercegovine isplatiti troškovi postupaka, koji su nastali u postupcima za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu, na račun punomoćnika apelanata u roku od 15 dana od dostavljanja tih zaključaka.
5. Odlučujući o prijedlozima apelanata za dozvolu izvršenja protiv općine Ljubuški (u daljnjem tekstu: izvršenik), na temelju spomenutih zaključaka Službe, Općinski sud u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio rješenja broj 63 0 I 015669 12 I od 1. veljače 2013. godine, broj 63 0 I 015695 12 I od 1. veljače 2013. godine, broj 63 0 I 015728 12 I od 1. veljače 2013. godine, broj 63 0 I 015714 12 I od 1. veljače 2013. godine, broj 63 0 I 015954 12 I od 1. veljače 2013. godine, broj 63 0 I 015881 12 I od 3. siječnja 2013. godine, broj 63 0 I 015959 12 I od 3. siječnja 2013. godine, broj 63 0 I 015702 12 I od 1. veljače 2013. godine, broj 63 0 I 015705 12 I od 1. veljače 2013. godine, broj 63 0 I 015665 12 I od 1. veljače 2013. godine, broj 63 0 I 015912 12 I od 3. siječnja 2013. godine, broj 63 0 I 015969 12 I od 3. siječnja 2013. godine, broj 63 0 I 015723 12 I od 3. siječnja 2013. godine, broj 63 0 I 015889 12 I od 3. siječnja 2013. godine, broj 63 0 I 015893 12 I od 3. siječnja 2013. godine, broj 63 0 I 015882 12 I od 3. siječnja 2013. godine, broj 63 0 I 015919 12 I od 3. siječnja 2013. godine, broj 63 0 I 015914 12 I od 3. siječnja 2013. godine i broj 63 0 I 015740 12 I od 3. siječnja 2013. godine, kojima se oglasio apsolutno nenadležnim u predmetnim izvršnim stvarima, ukinuo sve provedene radnje u postupcima i prijedloge apelanata za izvršenje odbacio.
6. U obrazloženjima rješenja Općinski sud je istaknuo kako su u predmetnim slučajevima apelanti predložili izvršenja na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskim računima preko kojih izvršenik vrši isplate, tako što sud blokira račune izvršenika i po pravomoćnosti i izvršnosti istih, naloži banci isplatu sredstava određenih rješenjima o izvršenju. U vezi s tim, prvostupanjski sud je naveo da je člankom 39. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih obitelji («Službene novine Federacije BiH» br. 33/04 i 56/05) propisano da rješenja o pravima na naknade iz čl. 8, 19. i 25. tog Zakona, po službenoj dužnosti, provodi nadležni prvostupanjski organ. Također, Općinski sud je konstatirao da je odredbom članka 16. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), a sve sukladno članku 21. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03 i 33/06; u daljnjem tekstu: ZIP), propisano da sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi spada li rješavanje spora u sudsku nadležnost, dok je stavkom 2. propisano da kad sud tijekom postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego neki drugi organ vlasti, proglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. Konačno, prvostupanjski sud je naveo da, slijedom navedenoga, proizlazi da sud nije nadležan za postupanje u predmetnim izvršnim stvarima, zbog čega je temeljem članka 16. stavak 2. ZPP, a u svezi s člankom 21. ZIP, odlučio kao u dispozitivima rješenja.
7. Odlučujući o žalbama apelanata protiv prvostupanjskih rješenja, Kantonalni sud je donio osporena rješenja navedena u izreci ove odluke, kojima je potvrđivao u cijelosti prvostupanjska rješenja.
8. Kantonalni sud je u obrazloženjima rješenja, između ostalog, istaknuo da iz stanja spisa proizlazi da u predmetnim slučajevima apelanti zahtijevaju da se putem suda provede izvršenje troškova postupaka koji su nastali u postupcima za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu. Nadalje, Kantonalni sud je naveo kako apelanti smatraju da je u vezi izvršenja naknada, sa osnova osobne invalidnine, prema odredbi članka 39. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, nadležan postupati prvostupanjski organ, a da je u vezi izvršenja troškova postupaka, nastalih tim povodom, prema odredbi članka 59. istog Zakona i članka 273. stavak 2. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99; u daljnjem tekstu: ZUP), nadležan postupati prvostupanjski sud. Međutim, drugostupanjski sud je istaknuo da kada su stranci u postupku ostvarivanja prava na naknade, za koje je izvršenje nadležan prvostupanjski organ, odmjereni i troškovi postupka, onda je zbog njihove akcesornosti, prvostupanjski organ nadležan izvršavati ih, a ne redoviti sud. U svezi s tim, Kantonalni sud je naveo da bi u suprotnom došlo do dualizma tako da bi izvršenje, glede glavne stvari, provodio upravni organ, a glede troškova postupka, redoviti sud, te bi, imajući u vidu navedeno, s pravnog aspekta takvo stajalište bilo neprihvatljivo. Također, Kantonalni sud je istaknuo kako nije stav toga suda da odluke upravnih organa ne provodi sud, dapače, točno je da ih provodi, samo je upitno u kojim slučajevima, ali u predmetnim slučajevima sigurno ne. U konačnici, drugostupanjski sud je konstatirao da ako je zakonom propisano da izvršenje, glede glavne stvari, kao što je u ovim predmetima slučaj, provodi određeni organ, onda je taj organ nadležan i za izvršenje troškova postupka, nastalih tim povodom.
9. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelanti smatraju da je sudsko izvršenje jedini način da osiguraju prinudnu naplatu svojih novčanih potraživanja, koja su im utvrđena zaključcima organa uprave, pozivajući se pri tome na odredbe članka 273. stavak 2. ZUP-a u kojemu je navedeno da se izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi sudskim putem. Nadalje, apelanti ističu kako je izvršenik donio zaključke u kojima je navedeno da će se iz proračuna Federacije Bosne i Hercegovine isplatiti troškovi postupaka, ali da ti troškovi nisu isplaćeni do dana podnošenja apelacija, te su stoga apelanti putem suda zatražili izvršenje obveza po tim zaključcima, jer nemaju apsolutno nikakvog drugog načina da prisile izvršenika na isplatu dužnih troškova. Isto tako, apelanti citiraju odredbe čl. 273. stavak 2. i 280. stavak 2. ZUP, konstatirajući da su u konkretnim slučajevima bili ispunjeni svi uvjeti da se postupi po prijedlozima za dozvolu izvršenja.
10. Također, apelanti ističu da Kantonalni sud u pobijanim odlukama neutemeljeno navodi da je za izvršenje prava na naknade nadležan prvostupanjski organ, pa je navodno zbog akcesornosti, prvostupanjski organ nadležan izvršiti i troškove postupaka. Naime, navedeno je da su se apelanti u svojim žalbama osvrnuli na činjenice kako im izvršenik nije isplatio, pored troškova postupka, niti zaostale obroke invalidnina, iako je izvršenik proveo sve radnje u postupku, odnosno poduzeo sve što mu zakon nalaže, ali je izostala isplata. Isto tako, apelanti tvrde da obrazloženja pobijanih rješenja nisu utemeljena, jer se u konkretnim slučajevima ne radi o nikakvom dualizmu, već je, po njihovom mišljenju, sud nadležan za «prisilno izvršenje», kako zaostalih invalidnina, tako i troškova postupka, sve u smislu relevantnih odredbi ZUP. Također, apelanti navode da im je jasno da je i naknade, ali i troškove postupka trebao isplatiti izvršenik putem nadležnih institucija za isplatu tih dugovanja, jer je i zakonom propisano, temeljem članka 39. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji da rješenja o pravima na naknade «provodi» prvostupanjski organ ex officio, dok je člankom 58. stavak 1. tog zakona propisano da troškove postupka u svezi s ostvarivanjem prava prema tom zakonu snosi organ koji vodi postupak. Međutim, kako ti troškovi nisu isplaćeni, apelanti su zakonskim putem tražili prisilnu naplatu tih troškova. Slijedom navedenoga, apelanti ponavljaju kako im izvršenik, ukoliko neće ili ne može isplatiti predmetne troškove, ne ostavlja nikakvu alternativu, osim traženja isplate zakonskim (prisilnim) putem, jer nema drugog zakonskog načina da se izvršenik prisili na isplatu dugovanja apelantu, a niti prvostupanjski organ ima način da prisili bilo koju instituciju ili organ da isplati predmetna potraživanja apelantima. U konačnici, apelanti ističu kako smatraju da će Ustavni sud uvažiti njihove navode, donijeti pravičnu odluku i dosuditi im troškove postupka.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. U svezi sa navodima apelanata kako nisu imali pravično suđenje jer su osporena rješenja zasnovana na, po njihovom mišljenju, pogrešnoj primjeni procesnog prava, Ustavni sud ukazuje na to da je o ovom pitanju već odlučivao u predmetu broj AP 4609/12 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4609/12 od 12. lipnja 2013. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba), pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelacionih navoda apelanata, Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je zauzeo slijedeće stavove: Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da novčana potraživanja sadržana u odredbama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih obitelji spadaju u kategoriju socijalnih davanja koje javna vlast u okviru slobodnog polja procjene reguliše na način koji procijeni da je najprikladniji društvenim potrebama, s jedne strane, i mogućnostima i prilikama društvene zajednice u pitanju, s druge strane. Prema tome obim i sadržaj tih prava, kao i mehanizmi ostvarivanja u cijelosti se nalaze u domenu slobodne procjene javne vlasti. Dovodeći navedeno u vezu sa konkretnim pitanjem, Ustavni sud ukazuje da su ostvarivanja određenih novčanih potraživanja iz oblasti socijalne zaštite branilaca i članova njihovih obitelji u Federaciji Bosne i Hercegovine regulisana posebnim zakonom, koji kao lex specialis ovu materiju u cjelosti stavlja u nadležnost organa uprave» i «Stoga, Ustavni sud smatra da redoviti sudovi, oglašavajući se apsolutno nenadležnim za postupanje po prijedlozima apelanata za prinudno izvršenje novčanih potraživanja apelanata utvrđenih u upravnim postupcima na temelju Zakona o pravima branilaca i članova njihovih obitelji, nisu povrijedili njihovo pravo na pristup sudu, kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stav 1. Europske konvencije.
13. Na temelju navedenoga, Ustavni sud primjećuje kako su redoviti sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Stoga, imajući u vidu stavove Europskog suda i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra kako u vezi s navodima apelanata o povredi prava na pravično suđenje nema ništa što ukazuje da oni imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije očigledno (prima facie) neutemeljeni.
14. Apelanti, također, navode da im je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelanti posebice ne obrazlažu povredu ovih prava, već svoje navode temelje na pogrešnoj primjeni procesnog prava. Ustavni sud je, međutim, razmatrajući ove navode u okviru članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već zaključio da su ti navodi neutemeljeni. Stoga, Ustavni sud smatra da nema ništa što u konkretnom slučaju ukazuje da je povrijeđeno pravo apelanata na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, odnosno zaključuje da su i ovi navodi apelanata očigledno (prima facie) neutemeljeni.
15. Glede zahtjeva apelanata da im se dosude troškovi nastali podnošenjem apelacija, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da troškove u svezi sa sastavljanjem apelacija isključivo snose apelanti.
16. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić