Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2378/10 (A. B. i S. B.)
Odluka donesena 17. 07. 2013.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršenje
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2378/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. srpnja 2013. godine, u predmetu broj AP 2378/10, rješavajući apelaciju Alije Beganovića i Sulejmana Beganovića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alije Beganovića i Sulejmana Beganovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 I 031118 10 Gž od 17. svibnja 2010. godine i Rješenja Općinskog suda Zenica broj 43 0 I 031118 10 I od 14.
siječnja 2010. godine zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Alija Beganović i Sulejman Beganović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zenice, koje zastupa Ismet Velić, odvjetnik iz Sarajeva, podnijeli su 16. lipnja 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 I 031118 10 Gž od 17. svibnja 2010. godine i Rješenja Općinskog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 I 031118 10 I od 14. siječnja 2010. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 I 031118 10 I od 14. siječnja 2010. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 I 031118 10 Gž od 17. svibnja 2010. godine, odbačen je prijedlog apelanata za protuizvršenje od 25. prosinca 2009. godine kao nedopušten. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je u prijedlogu navedeno da je po prijedlogu J.Đ. doneseno rješenje o izvršenju na temelju pravosnažnog i izvršnog rješenja Općinskog suda od 24. studenog 2005. godine, da je u prijedlogu navedeno da je prvostupanjsko rješenje potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, ali je Kantonalni sud preinačio prvostupanjsko rješenje zbog čega se nisu stekli uvjeti za traženo izvršenje. Apelanti su predložili da sud, u smislu članka 54. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), donese rješenje kojim će odrediti protuizvršenje. Općinski sud je naveo da, sukladno odredbama članka 54. ZIP-a, sud može odrediti protuizvršenje ako je izvršna isprava ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez djejstva, ako je rješenje o izvršenju ukinuto ili preinačeno, te ako se tijekom izvršnog postupka tražitelj izvršenja namirio mimo suda, tako da je tražitelj izvršenja dvostruko namiren. Budući da nije ispunjen niti jedan uvjet iz navedene odredbe, to je odbacio prijedlog za protuizvršenje. Odgovarajući na prigovore apelanata vezano za činjenicu da je rješenjem Kantonalnog suda preinačeno rješenje Općinskog suda (postupak zbog smetanja posjeda), a u prijedlogu za izvršenje J.Đ. je naveo da je rješenje Općinskog suda potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, Općinski sud je naveo da je točno da je u odnosu na drugog tužitelja E.V. rješenjem Kantonalnog suda preinačeno prvostupanjsko rješenje tako što je odbijen tužbeni zahtjev, ali u odnosu na J.Đ. ovim rješenjem je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
3. Apelanti smatraju da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelanti navode da su sudovi, pogrešno primjenjujući odredbe procesnog prava, prekršili njihovo pravo na pristup sudu. Naime, netočno je navedeno da izvršnu ispravu predstavlja pravosnažno i izvršno rješenje Općinskog suda koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, jer prvostupanjsko rješenje nije potvrđeno, nego preinačeno. S tim u svezi, u smislu članka 54. ZIP-a, stekli su se uvjeti za protuizvršenje.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
7. Ustavni sud uočava da su apelanti podnijeli prijedlog za protuizvršenje u smislu članka 54. ZIP-a. Općinski sud je prijedlog odbacio uz obrazloženje da nisu ispunjeni uvjeti iz navedene odredbe. Osim toga, iz obrazloženja slijedi da nisu utemeljeni navodi apelanata, jer je u odnosu na tražitelja izvršenja J.Đ. prvostupanjsko rješenje potvrđeno, dok je u odnosu na drugog tužitelja preinačeno. Ustavni sud nalazi da je ovaj stav preispitao i drugostupanjski sud i dao argumentirano obrazloženje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u svezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na nediskriminaciju nema ničega što ukazuje na to da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje ovih prava, a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka
6. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije očito (prima facie) neutemeljeni.
8. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić