Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1478/13 (P.R.)

Odluka donesena 05. 09. 2013.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1478/13

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

05. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP-1478/13, rješavajući zahtjev P.R. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev P.R. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. P.R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 8. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 P 021904 11 Rev od 27. decembra 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 021904 10 Gž od 1. aprila 2011. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 P 021904 09 P od 26. novembra 2009. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio Općini Zenica ( udaljnjem tekstu: tužena) da raspolaže garsonjerama, dok se ne riješi o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 P 021904 09 P od 26. novembra 2009. godine apelant je odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se utvrdi da je ugovor o podstanarskom odnosu i pravu stanovanja zaključen 26. oktobra 2001. godine između Jelene Rešetar i apelanta punovažan pravni posao, te da u smislu člana 9. stav 1. tačka 1. alineja 1. Pravilnika o stambenim odnosima Općine Zenica (u daljnjem tekstu: Pravilnik) od 7. juna 2007. godine predstavlja pravnovaljan dokaz i da dokazuje stvarne uslove stanovanja apelanta u podstanarskom svojstvu odnosno statusa službenika bez stana. Dalje je apelant tražio da se poništi konačna rang lista za dodjelu stanova službenicima i namještenicima Općine Zenica, objavljene 24. marta 2009. godine i zaključka za usvajanje rang liste od 23. marta 2009. godine Komisije za stambene odnose odnosno načelnika kao nezakoniti pravni akti tužene. Također je tražio da se tužena obaveže da prilikom donošenja nove rang liste za dodjelu stanova, po osnovu kriterija stambenih uslova stanovanja, apelanta izboduje sa 130 bodova i naknadi mu eventualne troškove postupka u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku u roku od 30 dana. Apelant je odbijen i sa eventualnim tužbenim zahtjevom da se tužena obaveže da mu po osnovu dugogodišnjeg trajanja radnog odnosa i ostvarenog radnog staža kod tužene riješi njegove stambene potrebe neposrednom dodjelom odgovarajućeg stana u smislu člana 7. Pravilnika, te i alternativnim zahtjevom da tužena umjesto ispunjenja činidbi iz bilo kojeg kondemnatornog tužbenog zahtjeva isplati novčani iznos od 60.000,00 KM. Apelant je odbijen sa prijedlogom za izdavanje privremene mjere obezbjeđenja i obavezan je da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.376,00 KM.

3. Protiv prvostepene presude žalbu je podnio apelant koju je Kantonalni sud presudom broj 43 0 P 021904 10 Gž od 1. aprila 2011. godine djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu kojim je apelant obavezan da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.376,00 KM tako što je tužena odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Protiv drugostepene presude apelant je izjavio reviziju koju je Vrhovni sud presudom broj 43 0 P 021904 11 Rev od 27. decembra 2010. godine odbio kao neosnovanu.

5. U obrazloženju revizione presude se navodi da je po mišljenju Vrhovnog suda pravilan stav nižestepenih sudova da rang lista za dodjelu stanova (primjenom odredbe člana 7. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova) ne može biti predmet sudske zaštite. Navedeno jer postupak utvrđivanja rang liste za dodjelu stanova predstavlja jednu od faza u postupku davanja stanova na korištenje koja ukazuje na redosljed prvenstva u ostvarivanju prava na stan radi čega rang lista, kao akt pravne tehnike ne može biti predmet stambenog spora. Predmet sudske zaštite može biti samo konačna odluka o dodjeli stana, a što nije slučaj ovog predmeta. Ukazano je da je takav stav zauzeo Vrhovni sud u svojoj presudi broj 070-0-Rev-09-000074 od 18. marta 2009. godine.

6. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo iz člana 17. Evropske konvencije. Ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava. U odnosu na zahtjev za donošenje privremene mjere apelant navodi da u cilju zaštite svog prava na dodjelu stana (garsonjere) predlaže izdavanje privremene mjere.

7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom sudskih postupka, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio tuženoj raspolaganje garsonjerama. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1478/13 (P.R.) | Sudska praksa | Aktio