Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1064/10 (K. Ć.)
Odluka donesena 05. 09. 2013.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1064/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP-1064/10, rješavajući apelaciju Kade Ćufurović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kade Ćufurović, podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 04868 02 P, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Kada Ćufurović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Velike Kladuše, koju zastupa Nedžad Sarajlija, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 26. marta 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 23 0 P 004868 02 P (raniji broj P-
140/02).
2. Tužitelj Rasim Hilić (u daljnjem tekstu: tužitelj) je 8. februara 2002. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv apelantice kojom je tražio da sud obaveže apelanticu da mu vrati u posjed precizirane pokretne stvari koje su protupravno prisvojene od strane apelantice, te je zatražio da mu se navedene stvari obezbijede do odluke suda. Općinski sud je 9. aprila 2002. godine donio rješenje o privremenoj mjeri broj P-140/02 kojim je apelantici zabranjeno otuđenje i opterećenje preciziranih pokretnih stvari, te joj naloženo da navedene stvari čuva sve do okončanja parničnog postupka ili do zahtjeva suda da se te stvari predaju.
3. Općinski sud je u periodu od 29. aprila 2002. godine do 15. novembra 2002. godine zakazao sedam ročišta (za 29. april, 17. maj, 3. juni, 25. juli, 27. septembar, 23. oktobar i 15. novembar 2002. godine) od čega je održao četiri ročišta (od 3. juna, 27. septembra, 23. oktobra i 15. novembra 2002. godine), dok je ostala tri ročišta odgodio zbog toga što je punomoćnik apelantice tražio odgodu i zbog pozivanja novih svjedoka.
4. Punomoćnik apelantice je 16. i 29. maja 2002. godine zatražio da mu Općinski sud dostavi tužbu radi davanja odgovora. Apelantica je 10. jula 2002. godine dostavila odgovor na tužbu.
5. Na ročištu od 15. novembra 2002. godine Općinski sud je zaključio glavnu raspravu u predmetu.
6. Apelantica je 1. aprila 2003. godine i 31. decembra 2008. godine urgirala donošenje presude u konkretnom predmetu. Predsjednik Općinskog suda je 29. maja 2009. godine ovlastio drugog sudiju da izradi presudu u konkretnom predmetu.
7. Općinski sud je u skladu s novim Zakonom o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) održao pripremno ročište 20. januara 2011. godine. Na tom ročištu punomoćnik tužitelja (njegova sestra) koja je učestvovala u toku dotadašnjeg postupka je potvrdila činjenicu da je tužitelj umro i izjavila da povlači tužbu. Nakon toga punomoćnik apelantice je izjavio da je saglasan i da pristaje na povlačenje tužbe. Općinski sud je donio rješenje broj 23 0 P 004868 02 P od 20. januara 2011. godine kojim je utvrdio da je tužitelj povukao tužbu u predmetu spora. Dalje je konstatirano da su punomoćnici parničnih stranaka saglasno izjavili da se odriču prava na žalbu i da ne zahtijevaju pismeni otpravak predmetnog rješenja.
8. Apelantica je navela da joj je zbog pretjerano dugog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je zatražila da joj se dosudi naknada za nematerijalnu štetu zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;
10. Ustavni sud prvenstveno zapaža da predmetna apelacija pokreće isključivo pitanje donošenja odluke u razumnom roku. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da je slično pravno pitanje razmatrao u predmetu broj AP-3478/08 (vidi odluku Ustavnog suda broj AP 3478/08 od 14. septembra 2010. godine, tačka 10, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci je Ustavni sud je izrazio slijedeći stav: „Ustavni sud u vezi sa navodima apelacije smatra neophodnim prvenstveno naglasiti da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 16. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke o meritumu spora što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sam apelant povuče tužbu i time izgubi mogućnost da dođe do konačne odluke o tužbenom zahtjevu bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelant zbog povlačenja tužbe neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti a to je konačna odluka o meritumu predmeta. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku o meritumu spora. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 76. pravila Ustavnog suda.“
11. S tim u vezi Ustavni sud smatra da se navedeni stav u predmetu AP-3478/08, iako apelantica u ovom slučaju ima procesnu poziciju tužene, može primijeniti i u konkretnom slučaju. Ovo stoga jr je nakon podnošenja apelacije tužitelj u konkretnoj pravnoj stvari povukao tužbu sa čime se apelantica kao tužena saglasila i pristala na povlačenje tužbe. Budući da su se parnične stranke odrekle prava na žalbu protiv rješenja Općinskog suda broj 23 0 P 004868 02 P od 20. januara 2011. godine kojim je utvrđeno povlačenje tužbu time je apelantica izgubila mogućnost da se konkretna parnica okonča konačnom meritornom odlukom, što se pojavljuje kao uvjetu dopustivosti apelacije. S obzirom da je apelantica, dakle, pristala na povlačenje tužbe od strane tužitelja u ovoj pravnoj stvari proizilazi da je u međuvremenu došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti budući da je apelacija koja je u momentu podnošenja bila dopustiva u daljnjoj fazi postupka okončana rješenjem o povlačenju tužbe, koja odluka ne predstavlja konačnu odluku o meritumu spora i protiv koje apelantica i tužitelj nisu izjavili žalbu, odnosno odrekli su se prava na žalbu, pa je tim rješenjem, koje dakle ima procesni karakter, predmetni postupak okončan. Stoga se dalje razmatranje apelanticinih navoda vezanih za nedonošenje odluke u razumnom roku pokazuje bespredmetnim.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić