Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1298/10 (F. S.)

Odluka donesena 05. 09. 2013.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1298/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 1298/10, rješavajući apelaciju Fikreta Suljkanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fikreta Suljkanovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-07-000458 od 6. januara 2010. godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Fikret Suljkanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupaju Mirsada Božanović i Tatjana Gajić, advokati iz Tuzle, podnio je 12. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-07-000458 od 6. januara 2010. godine. Apelant je 8. februara 2011. godine, dopunio apelaciju.

2. Postupajući povodom zahtjeva za povrat u posjed stana u Tuzli, pobliže označenog u osporenoj presudi (u daljnjem tekstu: predmetni stan), koji je D. I. (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) podnio 5. oktobra 1998. godine, Služba za stambene poslove Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba) donijela je Zaključak broj 05-02/5-23-4024/98 od 6. marta 2000. godine kojim je obustavila postupak povodom zahtjeva tražioca izvršenja zbog toga što je podnosilac zahtjeva odustao od zahtjeva.

3. Službi se 17. januara 2001. godine ponovno obratio tražilac izvršenja sa zahtjevom za izvršenje Odluke Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica (u daljnjem tekstu: CRPC) broj 803-5563-1/1 od 24. oktobra 2000. godine. Naime, navedenom odlukom je potvrđeno da je tražilac izvršenja 1. aprila 1992. godine bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Postupajući povodom zahtjeva za izvršenje navedene odluke, Služba je donijela Zaključak o dozvoli izvršenja broj 05-02/5-23-4024/98 od 10. oktobra 2002. godine kojim je dopušteno izvršenje prinudnim putem navedene odluke CRPC-a. Rješavajući o apelantovoj žalbi, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) donijelo je Rješenje broj 12-06/2-23-1400/99 od 11. novembra 2002. godine kojim je poništen osporeni zaključak Službe i predmet vraćen na ponovni postupak, uz obrazloženje da je apelant na osnovu ugovora o kupoprodaji predmetnog stana postao njegov vlasnik i da time prestaje nadležnost stambenog organa nad predmetnim stanom.

4. U ponovnom postupku, Služba je donijela Zaključak broj 05-02/5-23-4024/98 od 14. marta 2006. godine kojim je prekinula postupak do rješavanja prethodnog pitanja pred nadležnim sudom, budući da je tražilac izvršenja uporedo sa postupkom pred upravnim organima pokrenuo i postupak pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u kojem je tražio da se utvrdi da je ništavan Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, te da se apelant izbriše kao vlasnik i posjednik predmetnog stana. Na Zaključak Službe broj 05-02/5-23-4024/98 od 14. marta 2006. godine tražilac izvršenja je podnio žalbu, povodom koje je Ministarstvo, donijelo Rješenje broj 12- 06/1-23-1400/99 od 13. juna 2006. godine kojim je poništen osporeni zaključak Službe od 14. marta 2006. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.

5. Služba je donijela Zaključak broj 05-02/I-1-ČM-23-4024/98 od 5. jula 2006. godine kojim je dopušteno izvršenje prinudnim putem konačne odluke CRPC-a. U zaključku je, dalje, određeno da apelantu i drugim članovima njegovog domaćinstva prestaje pravo korištenja predmetnog stana danom donošenja zaključka, te da je apelant dužan predmetni stan napustiti u roku od 15 dana, i, slobodan od lica i stvari, predati tražiocu izvršenja. U obrazloženju zaključka, Služba je navela da je nesporno da je apelant predmetni stan koristio od 1996. godine, po osnovu Rješenja Općine Kalesija broj 03/1-372-503/96 od 15. aprila 1996. godine po kom osnovu je zaključio i Ugovor o korištenju stana broj 185/96 od 14. maja 1996. godine, a potom ga i otkupio. Dalje, Služba je ukazala na odredbu člana 2. stav 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 11/98 - 29/03) kojom je propisano da «svako stanarsko pravo ili ugovor o korištenju zaključen između 1. aprila 1992. godine i 7. februara 1998. godine prestaje da važe. U skladu sa citiranom odredbom, svi ugovori o korištenju stana zaključeni u navedenom periodu prestali su da važe ex lege, pa tako je prestalo i apelantovo stanarsko pravo.

6. Postupajući povodom apelantove žalbe izjavljene protiv Zaključka o dozvoli izvršenja Službe broj 05-02/I-1-ČM-23-4024/98 od 5. jula 2006. godine, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 12-06/1-23-1400/99 od 11. augusta 2006. godine kojim je poništen osporeni zaključak i predmet vraćen na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je navelo da je iz spisa utvrdilo da je pravosnažnim zaključkom Službe obustavljen postupak povodom zahtjeva za povrat predmetnog stana. Nakon obustavljanja postupka, postupajući povodom zahtjeva tražioca izvršenja za izvršenje odluke CRPC-a, Službi se kao prethodno pitanje pojavilo pitanje valjanosti apelantovog ugovora o otkupu stana, a što je u nadležnosti suda. Ministarstvo je uputilo Službu da u ponovnom postupku donese odluku u skladu sa članom 142. u vezi sa članom 278. stav 2. Zakona o upravnom postupku, te postupak nastavi nakon što Općinski sud donese odluku u predmetu broj P- 1239/03.

7. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0- U-06-000467 od 15. augusta 2007. godine uvažena je tužba kojom je tražilac izvršenja pokrenuo upravni spor protiv Rješenja Ministarstva broj 12-06/1-23-1400/99 od 11. avgusta 2006. godine i osporeno rješenje poništeno, te određeno da Zaključak Službe broj 05-02/5-23-4024/98 od 5. jula 2006. godine ostaje na snazi (kojim je dopušteno izvršenje prinudnim putem konačne odluke

CRPC-a.).

8. Apelant je potom, protiv presude Kantonalnog suda broj 003-0-U-06-000467 od 15. augusta 2007. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koji je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 2825/07 od 28. aprila 2010. godine, (objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 95/10) apelaciju usvojio. Ustavni sud je u toj odluci utvrdio da je osporenom odlukom povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, Ustavni sud je zaključio da „Kantonalni sud u osporenoj odluci nije primijenio izričite zakonske odredbe o prekidanju postupka izvršenja CRPC odluke i nije dao odgovarajuće obrazloženje za takvu svoju odluku“. U svjetlu tih zaključaka, Ustavni sud je ukinuo Presudu Kantonalnog suda broj 003-0-U-06-000467 od 15. augusta 2007. godine i predmet vratio Kantonalnom sudu da, po hitnom postupku, donesene novu odluku.

9. Postupajući po nalogu Ustavnog suda, Kantonalni sud je 18. avgusta 2010. godine, donio Presudu broj 03 0 U 004694 10, kojom je odbio tužbu tražioca izvršenja protiv Rješenja Ministarstva broj 12-06/1-23-1400/99 od 13. jula 2006. godine (kojim je poništen osporeni zaključak o dozvoli izvršenja odluke CRPC) i predmet vraćen na ponovni postupak. Kantonalni sud je istakao da je tužena strana u obrazloženju osporenog akta ukazala da je u toku postupak pred Općinskom sudom u predmetu broj P-1239/03 po tužbi tražioca izvršenja protiv apelanta, radi poništavanja ugovora o kupoprodaji stana, te da je i Ustavni sud, zbog arbitrarne primjene zakona i izostanka odgovarajućeg obrazloženja u osporenoj presudi broj 003-0-U-06-000467 od 15. avgusta 2007.godine, istu poništio i vratio na ponovno suđenje. Kantonalni sud je zaključio da se pravilnost i zakonitost osporenog akta tužene strane kojim se poništava zaključak Službe od 5. jula 2006. godine i predmet vraća prvostepenom organu na ponovno rješavanje, navodima tužbe ne dovodi u pitanje, odnosno da je doneseni upravni akt tužene strane pravilan i na zakonu zasnovan. Pri tome, Kantonalni sud je ukazao na noveliranu odredbu člana 7. Zakona o izvršenju odluka CRPC-a, kojom je, između ostalog, propisano da će nadležni organ uprave, u slučaju kada osoba ima stan koji je stekao nakon datuma navedenog u dispozitivu odluke Komisije, i kada može prezentirati važeći ugovor o zamjeni ili prenosu prava, u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku, kojim se rješavaju prethodna pitanja prekinuti postupak i uputiti stranke da pokrenu postupak pred nadležnim sudom u cilju odlučivanja o navodima.

10. Međutim apelant je, neovisno od prethodno podnesene apelacije Ustavnom sudu evidentirane kao AP 2825/07, protiv presude Kantonalnog suda broj 003-0-U-06-000467 od 1 5. avgusta 2007. godine, istovremeno Vrhovnom sudu podnio i zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Vrhovni sud je, u međuvremenu, Presudom broj 070-0-Uvp-07-000458 od 6. januara 2010. godine, kako je navedeno u izreci „Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke se uvažio, presudu Kantonalnog suda broj 003-0-U-06-000467 od 15. avgusta 2007. godine, preinačio i presudio: Tužba se uvažava, osporeno rješenje tuženog se poništava i rješava: Odbija se žalba zainteresovanog lica [apelanta] izjavljena na zaključak Službe broj 05-02/I-1-ČM-23-4024/98 od 5. jula 2006. godine.“ U obrazloženju svoje odluke Vrhovni sud je, između ostalog, istakao da smatra da je Kantonalni sud pravilno i na zakonu zasnovao svoju odluku, kojom je zaključio da su, u smislu odredbi Zakona o izvršenju odluka CRPC, te odluke konačne danom donošenja. Stoga je, prema stavu Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju zaključkom prvostepenog organa pravilno i u skladu sa odredbama člana 4. i 7. tog zakona dozvoljeno izvršenje odluke CRPC od 24. oktobra 2000. godine, gdje je odlučeno o vraćanju predmetnog stana u posjed tražioca izvršenja I. D., pošto je na dan naveden u toj odluci bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu. Međutim, Vrhovni sud je istakao da Kantonalni sud, donošenjem pobijane presude nije u cijelosti odlučio o zahtjevu iz tužbe, u smislu člana 34. Zakona o upravnim sporovima. Naime, sud je pobijanom presudom osporeno rješenje tuženog poništio i odlučio da zaključak (u izreci pobijane presude pogrešno naveden kao rješenje) prvostepenog organa od 5. jula 2006.godine ostaje na snazi, pri čemu je propustio da odluči o žalbi apelanta, kao zainteresovanog lica, izjavljenoj na zaključak (a koju žalbu je, kako je istako Vrhovni sud trebalo odbiti),. Stoga je, prema stavu Vrhovnog suda, pri donošenju pobijane odluke došlo do povrede federalnog zakona o postupku koja je mogla uticati na rješenje ove upravne stvari.

11. Ustavni sud konstatuje da je, dakle, u skladu sa ovom odlukomVrhovnog suda, Zaključak Službe broj 05-02/I-1-ČM-23-4024/98 od 5. jula 2006. godine, kojim je dopušteno izvršenje prinudnim putem konačne odluke CRPC-a, ostavljen na pravnoj snazi.

12. Apelant smatra da su mu osporenim presudama povrijeđena prava iz člana II/3. e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6 i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) kao i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelant je ponovio navode koje je već istakao u apelaciji broj AP 2825/07. Osim toga, u dopuni apelacije od 8. februara 2011. godine, apelant je istakao da Služba odbija da postupi po novoj presudi Kantonalnog suda od 18. avgusta 2010. godine „ s obrazloženjem da je još uvijek na snazi meritorna odluka Vrhovnog suda od 6. januara 2010. godine“

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

14. Ustavni sud zapaža da je apelant kao osporenu odluku naveo Presudu Vrhovnog suda od 6. januara 2010. godine, kojom je odlučivano o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 003-0-U-06-000467 od 15. avgusta 2007. godine. Također, Ustavni sud ukazuje da je u predmetu broj AP 2825/07, Ustavni sud također odlučivao o zakonitosti iste te presude. U svom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje i osporenu presudu ukinuo te predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovni postupak. Dakle, ranijom odlukom Ustavnog suda usvojena je apelacija protiv presude Kantonalnog suda broj 003-0-U-06-000467 od 15. avgusta 2007. godine, i ta presuda ukinuta te je, predmet vraćen na ponovni postupak Kantonalnom sudu.

15. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je, u međuvremenu Vrhovni sud zaključio da je u konkretnom slučaju zaključkom prvostepenog organa pravilno i u skladu sa odredbama čl. 4. i 7. Zakona o izvršenju odluka CRPC, dozvoljeno izvršenje odluke CRPC od 24. oktobra 2000. godine, gdje je odlučeno o vraćanju predmetnog stana u posjed tražioca izvršenja I. D., pošto je na dan naveden u toj odluci bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu. Ustavni sud zapaža da ni Vrhovni sud uopće nije uzeo u obzir odredbe izričite zakonske odredbe o prekidanju postupka izvršenja CRPC odluke i nije dao odgovarajuće obrazloženje za takvu svoju odluku, a o kojem pravnom pitanju je Ustavni sud već zauzeo svoj stav. Dakle, Ustavni sud primjećuje da se apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je Ustavni sud već odlučivao i donio konačnu i obavezujuću odluku broj AP 2825/07 od 28. aprila 2010. godine, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

16. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da su, u skladu sa odredbama člana 74. Pravila Ustavnog suda, odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće te da ih je dužno poštovati svako fizičko i pravno lice kao i da su ih svi organi vlasti dužni provoditi, u okviru svojih nadležnosti utvrđenih ustavom. Stoga, Ustavni sud naglašava da je u predmetnoj pravnoj stvari konačna odluka, u smislu navedenih odredbi, presuda Kantonalnog suda broj 03 0 U 004694 10 od 18. avgusta 2010. godine, koja je donesena, u skladu sa pravnim shvatanjem iznesenim u konačnoj i obavezujućoj odluci Ustavnog suda broj AP 2825/07, a ne, kako to proizilazi iz dopune apelacije, osporena odluka Vrhovnog suda.

17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1298/10 (F. S.) | Sudska praksa | Aktio