Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1824/10 (V. T.)
Odluka donesena 05. 09. 2013.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1824/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 1824/10, rješavajući apelaciju Vedada Tafre, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vedada Tafre podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Pr 005483 10 Pžp od 8. marta 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-
2-Pr-08-00500/VII od 6. januara 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Vedad Tafro (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 14. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Pr 005483 10 Pžp od 8. marta 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-
2-Pr-08-00500/VII od 6. januara 2010. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 065-2-Pr-08-00500/VII od 6. januara 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 Pr 005483 10 Pžp od 8. marta 2010. godine, apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 74. stav 1. tačke 5. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH (u daljnjem tekstu: ZOBS), što je 14. marta 2008. godine parkirao vozilo registarski broj 371–J–012 na trotuaru u ulici Obala Isajbega, zbog čega je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 40,00 KM. Istim rješenjem apelant je obavezan platiti troškove postupka u paušalnom iznosu od 20,00 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da je povodom zahtjeva za sudsko odlučivanje protiv prekršajnog naloga izdatog od strane Prve PU-PS Stari Grad broj JSBO 100.596.254.6 od 14. marta 2008. godine zbog prekršaja iz člana 74. stav 1. tačke 5. ZOBS-a, zakazan usmeni pretres. Dalje, Općinski sud je naveo da apelant nije prihvatio odgovornost, te je tokom postupka proveo dokaz saslušanjem svjedoka Adnana Prguda - policajaca koji je kritične prilike u vršenju službenih dužnosti, poslova kontrole saobraćaja zatekao vozilo bliže opisano u izreci parkirano na trotuaru, te kako nije bilo vozača napisao prekršajni nalog i isti stavio na vjetrobansko staklo vozila, uz isticanje da se radilo o trotuaru koji je definisan odredbom člana 9. tačke 74. ZOBS, kao i bda vozač nije bio prisutan za vrijeme dok je on pisao prekršajni nalog. Prema stavu Općinskog suda iskaz svjedoka je uvjerljiv, pa je stoga odlučio da je apelant odgovoran za učinjeni prekršaj, te mu izrekao novčanu kaznu u iznosu od 40,00 KM, budući da je za taj prekršaj u ZOBS-u propisana ta kazna u fiksnom iznosu.
3. Rješenjem o ispravci Općinskog suda broj 065-2-Pr-08-00500/VII-II od 11. maja 2011. godine, po službenoj dužnosti ispravlja se rješenje istog suda broj 065-2-Pr-08-00500/VII-II od 6. januara 2010. godine u pogledu registarskog broja vozila naznačenog u izreci rješenja tako da se umjesto naznačenog registarskog broja 371-J-012, treba da stoji broj registarski broj vozila 571-J-912.
4. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.S tim u vezi, Ustavni sud treba iskazati stav o primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Ustavni sud treba odgovoriti na pitanje radi li se u konkretnom slučaju o «krivičnoj» optužbi protiv apelanta.
7. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom predmetu apelantu izrečena prekršajna sankcija, novčana kazna u iznosu od 40,00 KM, zbog toga što je parkirao vozilo registarski broj 371–J–012 na trotuaru u ulici obala Isajbega, čime je počinio prekršaj iz člana 74. stav 1. tačke 5 ZOBS-a.. Ustavni sud treba utvrditi da li se konkretni prekršajni postupak smatra postupkom u kojem se odlučivalo o «krivičnoj optužbi» protiv apelanta u okviru autonomnog značenja koje ovaj pojam ima prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, kojim se svakom garantira da prilikom utvrđivanja (...) osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
8. Ustavni sud zapaža da je slično činjenično i pravno pitanje već razmatrao u predmetu broj AP 245/10 (odluka o dopustivosti Ustavnog suda od 13. marta 2013. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba), u kojoj je, između ostalog, nakon što je Ustavni sud zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjena prva dva kriterija za primjenu člana 6. Evropske konvencije, zaključeno da novčana kazna koja je u konkretnom slučaju izrečena apelantu i koja je u fiksnom iznosu propisana za počinioce predmetnog prekršaja nema taj stepen strogosti da bi se moglo zaključiti da postupak u kojem je izrečena ima karakter «utvrđivanja krivične optužbe» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Upravo suprotno tome Ustavni sud smatra da, u smislu navedenih kriterija, izricanje novčane kazne apelantu u iznosu od 30,00 KM nema karakter utvrđivanja krivične optužbe (vidi Evropski sud, Ravnsborg protiv Švedske, presuda od 21. februara 1994. godine). Ustavni sud smatra da se isti zaključak može izvesti i u odnosu na predmetnu apelaciju, pa se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke poziva na obrazloženje iz navedene odluke AP 245/10. Na osnovu iznesenog, Ustavni sud, imajući u vidu da izrečena novčana kazna nema potrebni nivo «strogosti» u smislu kriterija Evropskog suda, zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o disciplinskom prekršaju, te da stoga predmetni postupak ne uživa garancije prava na pravično suđenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Apelant se također žali da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe, da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju apelantov navodi o kršenju ovog prava se odnose na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom postupku ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i navodi apelanta o povredi člana 13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić