Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1850/11 (H. L.)

Odluka donesena 05. 09. 2013.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1850/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 1850/11, rješavajući apelaciju Huseina Ljubijankića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Huseina Ljubijankića podnesena zbog nepostupanja Općinskog suda u Cazinu u predmetu broj I-854/02, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Husein Ljubijankić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cetingrada-Republika Hrvatska, podnio je 21. aprila 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nepostupanja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj I-854/02.

2. Apelant je, kao tražilac izvršenja, 19. marta 1992. godine predao tadašnjem Osnovnom sudu u Cazinu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zahtjev za izvršenje protiv Redže Čajića (u daljnjem tekstu: izvršenik), kao dužnika, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 39.347,00 jugoslavenskih dinara, a na osnovu Presude Osnovnog suda broj P- 745/82 od 27. februara 1990. godine sa klauzulom pravosnažnosti u dosuđujućem dijelu, koja je potvrđena Presudom Višeg suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Viši sud), broj Gž-604/90 od 4. novembra 1990. godine. Apelant je 27. novembra 2002. godine dostavio sadašnjem Općinskom sudu fotokopiju tog izvršnog prijedloga, a istovremeno je podnio i zahtjev za rekonstrukciju sudskog spisa koji se odnosi na predmetni slučaj.

3. Naredbom Općinskog suda broj SU-217-1/03 od 17. decembra 2003. godine dopuštena je rekonstrukcija predmetnog spisa pod brojem I-854/02.

4. Apelant je 26. jula 2007. godine Općinskom sudu dostavio podnesak tražeći da se nastavi izvršenje u predmetu broj I-854/02.

5. Apelant je 8. augusta 2007. godine podnio Ustavnom sudu apelaciju zbog nepostupanja Općinskog suda po njegovom zahtjevu u predmetu broj I-854/02. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu, broj AP 2285/07 od 17. septembra 2009. godine, usvojio apelantovu apelaciju, utvrdio povredu člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj I-854/02, te naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku donese konačnu odluku u predmetu broj I- 854/02 u skladu sa članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je zatim 9. jula 2010. godine donio rješenje, kojim je utvrdio da Općinski sud nije izvršio Odluku Ustavnog suda broj AP 2285/07 od 17. septembra 2009. godine.

6. Apelant je ponovo 30. juna 2010. godine podnio prijedlog za nastavak postupka pokrenutog prijedlogom od 19. marta 1992. godine.

7. Općinski sud je donio rješenje, broj I-854/02 od 1. jula 2010. godine, kojim je odredio izvršenje protiv izvršenika, radi isplate duga u iznosu od 0,0039347 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 12 % godišnje koja se imala računati na dosuđeni iznos glavnice od 27. februara 1990. godine kao dana dospjelosti obaveze do konačne naplate, s tim da se zakonska zatezna kamata neće obračunavati za period od 18. septembra 1991. do 23. novembra 1995. godine, i namirenja troškova izvršnog postupka koji nastanu u toku ovog postupka iz iznosa dobivenog prodajom, a na osnovu izvršne isprave-presude Osnovnog suda, broj P-745/82 od 27. februara 1990. godine koja je postala pravosnažna presudom Višeg suda, broj Gž-604/90 od 4. novembra 1991. godine. Rješenjem je dalje određeno da će se izvršenje provesti na 1/2 suvlasničkog dijela nekretnina izvršenika preciznije označenim u rješenju podacima starog i novog operata (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine) , te zabilježbom određenog izvršenja u ZK-uredu ovog suda, procjenom, prodajom i namirenjem apelanta kao tražioca izvršenja. Rješenjem je obavezan izvršenik da, pored troškova apelanta za koje je određeno izvršenje rješenjem o izvršenju, a koji nastanu u toku ovog postupka, plati apelantu za sastav prijedloga za izvršenje iznos od 280,80 KM u roku od 30 dana od dana prijema rješenja dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen kao neosnovan.

8. Zaključkom Općinskog suda, broj I-854/02 od 1. jula 2010. godine, određena je zabilježba rješenja o izvršenju, broj I-854/02 od 1. jula 2010. godine na predmetnim nekretninama označenim podacima starog operata -upisane u zk. ul. br. 518 k.o. Gnjilovac, u skladu sa članom 72. stav 1. Zakona o izvršenom postupku.

9. Apelant je, putem zastupnika, izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju.

10. U međuvremenu, izvršenik je umro. Općinski sud je, na prijedlog apelantove zastupnice, zaključkom broj I-854/02 od 20. septembra 2010. godine, pozvao Seada Čajića, izvršenikovog sina, da se u određenom roku izjasni da li je suglasan da ga sud imenuje za privremenog zastupnika nasljednicima iza umrlog izvršenika.

11. Apelant smatra da je zbog postupanja Općinskog suda u predmetu broj I-854/02 povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

13. Ustavni sud zapaža da je apelant, prije podnošenja ove apelacije, odnosno 8. augusta 2007. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog nepostupanja Općinskog suda po njegovom prijedlogu u predmetu broj I-854/02, koji je donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP 2285/07 (vidi Odluka Ustavni sud broj AP 2285/07 od 17. septembra 2009. godine; objavljena na www.ustavnisud.ba), kojom je, između ostalog, utvrdio povredu člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj I-854/0, te naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku donese konačnu odluku u predmetu broj I-854/02 u skladu sa članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

14. Ustavni sud je 9. jula 2010. godine donio rješenje o neizvršenju, kojim je utvrdio da Općinski sud nije izvršio Odluku Ustavnog suda broj AP 2285/07 od 17. septembra 2009. godine i isto rješenje u skladu sa članom 74. stavom 6. Pravila Ustavnog suda, dostavio nadležnom tužiocu radi daljnjeg postupka po rješenju.

15. U skladu sa navedenim Ustavni sud zapaža da je navedenom Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 2285/07 riješio apelaciju apelanta koja se odnosi na isto pitanje koje je predmet ove apelacije. Apelant nije Ustavnom sudu predočio navode ili dokaze koji ukazuju da postoji osnov da Ustavni sud o istim pitanjima ponovo odlučije, nego se uz navođenje istih argumenata u apelaciji žali što nedopustivo dugo traju postupci izvršenja pravosnažnih odluka, presude Osnovnog suda broj P-745/82 od 27. februara 1990. godine koja je postala pravosnažna presudom Višeg suda broj Gž-604/90 od 4. novembra 1991. godine. Stoga Ustavni sud zaključuje da se radi o istim pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, donošenjem Odluke o o dopustivosti i meritumu broj AP 2285/07 od 17. septembra 2009. godine, kao i rješenja o neizvršenju Odluke Ustavnog suda broj AP 2285/07 od 9. jula 2010. godine, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1850/11 (H. L.) | Sudska praksa | Aktio