Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1928/10 (F. M.)

Odluka donesena 05. 09. 2013.

  • Protek roka
  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1928/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 1928/10, rješavajući apelaciju Fabijana Marosa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fabijana Marosa podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-3-Pr-07-

030396/III-II od 16. oktobra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fabijana Marosa podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-

PŽP-10-000069 od 17. marta 2010. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-3-Pr-07-030396/VIII-II od 23. oktobra 2009. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Pžp-09-000 020 od 23. marta 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-3-

Pr-07-030396/III-II od 22. decembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Fabijan Maros (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, kojeg zastupa Bruno Božić, advokat iz Travnika, podnio je 21. maja 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-3-Pr-07-030396/III-II od 16. oktobra 2008. godine, rješenja Općinskog suda broj 065-3-Pr-07-030396/III-II od 22. decembra 2008. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Pžp-09-000 020 od 23. marta 2009. godine, rješenja Općinskog suda broj 065-3-Pr-07-

030396/VIII-II od 23. oktobra 2009. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-PŽP-

10-000069 od 17. marta 2010. godine

2. Rješenjem Općinskog suda broj 065-3-Pr-07-030396/III-II od 16. oktobra 2008. godine, apelant je kao okrivljeni odgovoran zbog propuštanja što je radnjama bliže opisanim u izreci rješenja počinio prekršaje iz člana 36. stav 1. i člana 158. stav 2. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: ZOBS), zbog čega mu je utvrđena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 200,00 KM. Istim rješenjem apelant je obavezan platiti troškove postupka u paušalnom iznosu od 20,00 KM.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 065-3-Pr-07-030396/III-II od 22. decembra 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Pžp-09-000 020 od 23. marta 2009. godine, molba za povrat u prijašnje stanje apelanta kao okrivljenog podnesena protiv rješenja Općinskog suda broj 065-3-Pr-07-030396/III-II od 16. oktobra 2008. godine se neuvažava. U obrazloženju rješenja je navedeno kako do propuštanja pojavljivanja apelanta na zakazani usmeni pretres nije došlo iz opravdanih razloga, te je Općinski sud odlučio kao u izreci rješenja.

4. Rješenjem Općinskog suda broj 065-3-Pr-07-030396/VIII-II od 23. oktobra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-PŽP-10-000069 od 17. marta 2010. godine, odbačen je zahtjev za ponavljanje postupka podnijetog protiv rješenja Kantonalnog suda broj 009-0-

Pžp-09-000 020 od 23. marta 2009. godine, kojim je odbijena apelantova žalba i potvrđeno rješenje Općinskog suda broj 065-3-Pr-07-030396/III-II od 22. decembra 2008. godine.

5. Apelant smatra da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 065-3-Pr-07-030396/III-II od 16. oktobra 2008. godine

7. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Općinskog suda broj 065-3-Pr-07-030396/III-II od 16. oktobra 2008. godine, budući da je apelant 10. novembra 2008. godine podnio molbu za povraćaj u pređašnje stanje na rješenje Općinskog suda broj 065-3-Pr-07-030396/III-II od 16. oktobra 2008. godine, pa se podrazumijeva da je navedeno rješenje pelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. maja 2010. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno rješenje.

U odnosu na rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 065-3-Pr-07-030396/III-II od 22. decembra 2008. godine

8. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine («Službeni glasnik BiH», broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]» (dostupna na www.ustavnisud.ba ).

9. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje ili ne. U takvoj proceduri ne utvrđuju se građanska prava i obaveze, već se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju pozivanje apelanta na ustavno pravo na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti, broj AP-2743/06 od 15. februara 2007. godine-dostupna na www.ustavnisud.ba ).

U odnosu na rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 065-3-Pr-07-030396/VIII-II od 23. oktobra 2009. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-PŽP-10-000069 od 17. marta 2010. godine

10. Naime, pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav

1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. Također, apelant se žali da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Budući da se povreda navedenih prava ne može dovesti u kontekst predmetnih postupka, predmetni postupci ne ulazi u opseg prava na imovinu u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1928/10 (F. M.) | Sudska praksa | Aktio