Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1939/10 (JP "Putevi Republike Srpske" Banja Luka)
Odluka donesena 05. 09. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1939/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 1939/10, rješavajući apelaciju JP "Putevi Republike Srpske" Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP "Putevi Republike Srpske" Banja Luka podnesena protiv presude Okružnog suda Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 004687 10 Gž od 25. marta 2010. godine i presude Osnovnog suda u Višegradu broj 91 0 P 004687 09 P od 21. decembra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. JP "Putevi Republike Srpske" Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 20. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 91 0 P 004687 10 Gž od 25. marta 2010. godine i presude Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 91 0 P 004687 09 P od 21. decembra 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 91 0 P 004687 09 P od 21. decembra 2009. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 91 0 P 004687 10 Gž od 25. marta 2010. godine, apelant kao tuženi u stavu I izreke obavezan je da umjesto vraćanja zauzetih nekretnina i uspostave pređašnjeg stanja isplati tužiteljici Đuzidi Bašović kao vlasniku nekretnine 1/1 označene kao k.č. broj 300/2 upisana u PL 569 KO Hladila na ime pričinjene štete na način kako je to precizirano. U stavu II izreke obavezan je da umjesto vraćanja zauzetih nekretnina i uspostave pređašnjeg stanja isplati ukupni iznos od 27.103,80 KM poimenično navedenim tužiteljima kao suvlasnicima nekretnina označene kao k.č. broj 317 zv. Konopljište upisana u PL 193/3 KO Hladila na ime pričinjene štete na način kako je to precizirano, uz nakandu troškova parničnog postupka. Stavom III izreke tužitelji su odbijeni sa tužbenim zahtjevom kojim traže da se apelant obaveže da im vrati nekretnine u pređašnje stanje prije izgradnje magistralnog puta Ustiprača-Čajniče, a koji je izgrađen preko parcela tužitelja poimenično navedenih u izreci prvostepene presude, kao i sa zahtjevom za naknadu štete preko dosuđenog iznosa.
3. Apelant protiv osporene presude Okružnog suda broj 91 0 P 004687 10 Gž od 25. marta 2010. godine nije izjavio reviziju, već je podnio apelaciju Ustavnom sudu.
4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant protiv presude Okružnog suda broj 91 0 P 004687 10 Gž od 25. marta 2010. godine nije izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) što je shodno čl. 237., a u vezi sa članom 336. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), mogao učiniti.
8. Naime, u članu 237. ZPP propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima». S obzirom na to da su na strani tužitelja suvlasnici predmetne nekretnine odnosno jedinstveni supraničari u smislu člana 336. ZPP, a koji glasi: «Ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suprarničarima (jedinstveni suparničari) smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji koje su preduzelu drugi suparničari proteže se i na one koji te radnje nisu preduzeli», i obzirom na vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude u iznosu od 27.103,80 KM koji prelazi iznos propisan u članu 237. stav 2. ZPP, apelant je stoga bio dužan izjaviti reviziju prije obraćanja Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant je izgubio mogućnost da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić