Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2698/13 (J. A.)
Odluka donesena 05. 09. 2013.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2698/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 2698/13, rješavajući apelaciju Joze Andžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Joze Andžića, zbog nepostupanja direktora Federalne uprave policije po Internom oglasu Federalne uprave policije broj 09-10/4-34-2-488 od 29. novembra 2010. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Jozo Andžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa zajednička advokatska kancelarija Gorčić & Gagula iz Sarajeva, podnio je 20. juna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se "naložilo Federalnoj upravi policije-Direktoru da potpiše ugovor o radu sa apelantom za poziciju – pomoćnik komadanta za obaveštajne i kontraobaveštajne poslove u Specijalnoj jedinici, Komanda specijalne jedinice, i donese rješenje o unaprijeđenju apelanta na ovu poziciju, a sve u skladu sa članom 30. tačka 5. Zakona o unutrašnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine, a po osnovu Internog oglasa Federalne uprave policije broj 09- 10/4-34-2-488 od 29. novembra 2010. godine, presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 202235 11 Rs od 18. juna 2012. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 202235 11 Rsž od 12. aprila 2013. godine".
2. Apelant se, kao uposlenik Federacija BiH - Vlada FBiH, Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova, Federalna uprava policije (u daljnjem tekstu: tužena) prijavio na Interni oglas tužene broj 09-10/4-34-2-488 od 29. novembra 2010. godine za popunu upražnjenog mjesta pomoćnik komadanta za obaveštajne i kontraobaveštajne poslove u Specijalnoj jedinici, Komanda specijalne jedinice. Nakon provedenog testiranja apelant je od strane Komisije ocjenjen sa najvišom ocjenom, a potom je obavio razgovor sa Direktorom tužene. Međutim, nakon obavljenog razgovora tužena je donijela Odluku o poništenju Internog oglasa za popunu upražnjenih radnih mjesta policijskih službenika u Federalnoj upravi policije i unapređenje policijskih službenika broj 10- 16/1-34-2-488/10 od 8. aprila 2011. godine, a 4. maja 2011. godine raspisala novi Interni oglas, sa svim pozicijama kao i za prethodni oglas sa izuzetkom pozicije za koju je aplicirao apelant.
3. Apelant je protiv tužene podnio tužbu 15. juna 2011. godine Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
4. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Rs 202235 11 Rs od 18. juna 2012. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 202235 11 Rsž od 12. aprila 2013. godine poništena je Odluka o poništenju Internog oglasa za popunu upražnjenih radnih mjesta policijskih službenika u Federalnoj upravi policije i unapređenje policijskih službenika broj 10-16/1-34-2-488/10 od 8. aprila 2011. godine. Istom presudom tužena je obavezana naknaditi apelantu troškove postupka u iznosu od 2.527,20 KM.
5. Apelant navodi da mu je nepostupanjem direktora tužene, koji ne želi završiti postupak po internom oglasu i donijeti rješenje o unaprjeđenju i zaključiti ugovor o radu s apelantom i rasporediti ga na poziciju za koju je po internom oglasu aplicirao, a koje su radnje u isključivoj nadležnosti direktora tužene, jer o raspoređivanju i unaprjeđenju ne može odlučivati sud, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te traži da mu se isplati naknada nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
7. Ustavni sud zapaža da je suština apelacionih navoda sadržana u zahtjevu apelanta da Ustavni sud naloži direktoru tužene da donese rješenje o unaprjeđenju i rasporedu apelanta na poziciju za koju je aplicirao po internom oglasu tužene. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». Međutim, u konkretnom slučaju apelant je u obrascu apelacije kao osporene odluke naveo presude koje su u njegovu korist odnosno kojima je usvojen njegov tužbeni zahtjev i poništena Odluka o poništenju Internog oglasa za popunu upražnjenih radnih mjesta policijskih službenika u Federalnoj upravi policije i unapređenje policijskih službenika broj 10-16/1-34-2-488/10 od 8. aprila 2011. godine. Ustavni sud zapaža da apelant traži od Ustavnog suda da naloži Federalnoj upravi policije-Direktoru da potpiše ugovor o radu sa apelantom za preciziranu poziciju i donese rješenje o unaprijeđenju apelanta na ovu poziciju, a što je posebno istaknuto i istovremenim podnošenjem istovjetnog zahtjeva za donošenje odluke o privremenoj mjeri. Imajući u vidu navode apelacije, Ustavni sud ističe da u okviru svoje apelacione nadležnosti iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine odlučuje o tome da li su redovni sudovi donoseći svoje odluke poštivali ljudska prava apelanata sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine, ali je van njegove apelacione nadležnosti miješanje u organizacionu i kadrovsku strukturu organa izvršne vlasti, odnosno u konkretnom slučaju miješanje u organizacionu i kadrovsku strukturu tužene uprave.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva, jer Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.
10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić