Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4150/12 (A. Ć.)

Odluka donesena 05. 09. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4150/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 4150/12, rješavajući apelaciju Ahmeta Ćosića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ahmeta Ćosića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 P 016711 12 Rev od 14. augusta 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 016711 11 Gž od 14. decembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 016711 04 P od 18. maja 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ahmet Ćosić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, podnio je 29. novembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 P 016711 12 Rev od 14. augusta 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 016711 11 Gž od 14. decembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 016711 04 P od 18. maja 2011. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 51 0 P 016711 04 P od 18. maja 2011. godine, u stavu I utvrđeno je da su tužitelji Sakib Jašarević, Abdulkadir Jašarević i Hiba Jašarević zajedničkim radom i sredstvima izgradili stambeni objekt porodičnu kuću na kp.br. 1840 „Krčevina“ u naravi njiva, površine 4.170 m2, upisanih u pl.br. 255/01 k.o. Han Bila, na imenu umrle Uzejfe Jašarević, sa udjelima tužitelja Sakiba Jašarevića sa udjelom 1/2, Abdulkadira Jašarevića sa udjelom 1/4 i Hibe Jašarević sa udjelom 1/4. U stavu II izreke utvrđeno je da Sakib Jašarević svojim radom i sredstvima na k.p. 1840 „Krčevine“ izgradio štalu, dvije garaže i dvije šupe sa udjelom u istim 1/1. Slijedom toga utvrđeno je u stavu III da stambeni objekt iz stava I, te gospodarski objekti iz stava II ove presude, ne čine ostavinsku imovinu iza smrti Uzejfe Jašarević, što su tuženi među kojima je apelant dužni priznati, kao i nadoknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 1.353,60 KM.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 51 0 P 016711 11 Gž od 14. decembra 2011. godine, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostepena presuda.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 51 0 P 016711 12 Rev od 14. augusta 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 51 0 P 016711 11 Gž od 14. decembra 2011. godine. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Predmet spora je zahtjev za utvrđivanje zajedničkog sticanja u porodičnoj zajednici, pa je dakle spor nenovčani,a u tužbi je označena vrijednost 10.000,00 KM, što znači da uslova za dopustivost revizije po članu 237. stav 2. ZPP-a nije ispunjen. Također, Vrhovni sud navodi da se u konkretnom slučaju nije ni stekao uslov propisan odredbom člana 237. stav 3. ZPP (da sud izuzetno dozvoli reviziju) jer odlučivanje po izjavljenoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 51 0 P 016711 11 Gž od 14. decembra 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 51 0 P 016711 12 Rev od 14. augusta 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 14. augusta 2012. godine, pa se podrazumijeva da je apelant presudu Kantonalnog suda morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 29. novembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4150/12 (A. Ć.) | Sudska praksa | Aktio