Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4589/10 (B. Ć., T. Ć., O. H., V. T. i Z. B.-M.)

Odluka donesena 05. 09. 2013.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4589/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 4589/10, rješavajući apelaciju Božane Ćosić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Božane Ćosić, Tomislava Ćosića, Ozane Hadžikarić, Vesne Tabaković i Zdenke Brkić-Malić podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 001446 09 Uvp od 22. septembra 2010. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 001 446 09 U od 9. oktobra 2009. godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Božana Ćosić, Tomislav Ćosić, Ozana Hadžikarić, Vesna Tabaković i Zdenka Brkić-Malić (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Banja Luke, koje zastupa Ratko Brkić-Malić iz Banja Luke, podnijeli su 25. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 001446 09 Uvp od 22. septembra 2010. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 001 446 09 U od 9. oktobra 2009. godine.

2. Rješenjem Odjeljenja za prostorno uređenje Grada Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 03-3601-524/2008 od 17. februara 2009. godine data je naknadna urbanistička saglasnost Radojki Bjelobaba i Milanu Bjelobabi kao investitorima (u daljnjem tekstu: investitori) za trajnu legalizaciju izvedenog suterena i prizemlja i za nadziđivanje mansarde stambenog objekta koji se nalazi u Banjaluci, ulica Krfska broj 104, na zemljištu pobliže označenom u izreci rješenja, te je navedeno da sastavni dio rješenja čine urbanističko-tehnički uslovi broj 03-3601-524/08 od 17. februara 2009. godine (stav I izreke rješenja). Navedeno je da su investitori dužni prije podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja o odobrenju za građenje da izrade i dostave projektnu dokumentaciju prema urbanističko-tehničkim uslovima, pobliže opisanim u izreci rješenja (stav II izreke rješenja). Utvrđena je naknada za troškove uređenja građevinskog zemljišta za legalizaciju izvedenog suterena i prizemlja, te za nadziđivanje mansarde, u iznosima pobliže navedenim u izreci rješenja (stav III izreke rješenja).

3. U obrazloženju rješenja Odjeljenje je, prije svega, ukazalo da regulacioni plan predstavlja osnov za izdavanje urbanističe saglasnosti, u smislu odredaba člana 69. i člana 70. stav 1. alineja 1. Zakona o uređenju prostora – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 84/02, 14/03, 112/06 i 53/07), tako da se odlučna činjenica u predmetnoj upravnoj stvari odnosi na utvrđivanje da li su izvedeni radovi u skladu sa važećim regulacionim planom i propisanim uslovima. U vezi s tim, Odjeljenje je ukazalo da je predmetna lokacija (na kojoj se nalazi objekat na kojem su investitori izvodili radove) obuhvaćena Regulacioniom planom "Obilićevo" u Banjoj Luci ("Službeni glasnik Grada Banja Luka" broj 24/08). Odjeljenje je navelo da je uvidom u plan prostorne organizacije važećeg regulacionog plana utvrdilo da je na predmetnoj parceli predviđeno zadržavanje postojećeg individualnog stambenog objekta uz mogućnost rekonstrukcije, dogradnje ili izgradnje zamjenskih objekata do spratnosti P+1+M. Takođe, Odjeljenje je navelo da je uvidom u priloženi geodetski snimak i plan parcelacije utvrdilo da predmetni objekat (na kojem su investitori izvršili određene radove) ne izlazi izvan planirane građevinske parcele, te da je uvidom u plan građevinskih i regulacionih linija utvrdilo da predmetni objekat ne prelazi zadate građevinske linije. Stoga, Odjeljenje je navelo da je na osnovu zahtjeva investitora i priložene dokumentacije utvrdilo da su ispunjeni uslovi iz čl. 70, 71, 72, 73. i člana 92. stav 3. Zakona o uređenju prostora, te člana 9. stav 2. Odluke o legalizaciji bespravno izgrađenih građevina na području Grada Banja Luka – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Grada Banja Luka" br. 25/08 i 39/08), te da je stoga odlučilo kao u izreci rješenja.

4. Odlučujući o žalbi apelanata protiv prvostepenog rješenja, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je donijelo rješenje broj 15-364-100/09 od 7. aprila 2009. godine kojim je žalbu odbilo kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je, između ostalog, navelo da iz urbanističko-tehničkih uslova, koji su sastavni dio prvostepenog rješenja, proizlazi da predmetni objekat investitora ne prelazi građevinsku liniju, te da su stoga neosnovani žalbeni navodi apelanata izneseni u tom pravcu. U pogledu žalbenih navoda apelanata koji se odnose na regulacioni plan, Ministarstvo je ukazalo da zakonitost i pravilnost regulacionog plana ne može biti predmet razmatranja u predmetnom postupku, budući da regulacioni plan nije upravni akt, već opšti akt čija zakonitost se, dakle, ne može ispitivati u upravnom postupku. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, te odredbe člana 92. stav 3. Zakona o prostornom uređenju, Ministarstvo je zaključilo da je prvostepeno rješenje zakonito, te je stoga odlučilo kao u izreci rješenja.

5. Protiv drugostepenog rješenja apelanti su podnijeli tužbu Okružnom sudu, koji je presudom broj 11 0 U 001 446 09 U od 9. oktobra 2009. godine odbio tužbu kao neosnovanu. U obrazloženju presude Okružni sud je, prije svega, naveo da je odredbama člana 92. stav 3. Zakona o uređenju prostora propisano da se za "bespravno izgrađene građevine može naknadno pribaviti urbanistička saglasnost i odobrenje za građenje, ukoliko građevina svojom namjenom, veličinom, položajem, funkcijom i drugim ispunjava, u smislu ovog zakona, uslove za dobijanje urbanističke saglasnosti, odnosno odobrenja za građenje". Takođe, Okružni sud je naveo da je odredbama člana 70. stav 1. alineja 1. Zakona o uređenju prostora propisano da se "urbanistička saglasnost na urbanim područjima izdaje na osnovu regulacionog plana, odnosno urbanističkog projekta, na onim dijelovima naselja, odnosno prostornim cjelinama za koje je utvrđena obaveza donošenja ovih planova, odnosno projekata". U vezi s tim, Okružni sud je naveo da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je na predmetnim parcelama, prema Regulacionom planu "Obilićevo", predviđeno zadržavanje predmetnog objekta uz mogućnost rekonstrukcije, dogradnje ili izgradnje zamjenskih objekata. Okružni sud je ukazao da je u konkretnom slučaju, na osnovu navedenog regulacionog plana, ovlaštena projektna organizacija izradila urbanističko-tehničke uslove za izdavanje predmetnog rješenja o naknadnoj urbanističkoj saglasnosti za legalizaciju izgrađenog predmetnog stambenog objekta i nadziđivanje mansarde, te da je ta saglasnost izdata u skladu sa urbanističko-tehničkim uslovima. S obzirom na to, Okružni sud je naveo da je drugostepeni organ pravilno postupio kada je odbio žalbu apelanata protiv prvostepenog rješenja, budući da je naknadna urbanistička saglasnost izdata u skladu sa odredbama člana 92. stav 3. i člana 70. stav 1. alineja 1. Zakona o uređenju prostora. Pri tome, Okružni sud je ukazao da su apelanti svoje primjedbe u pogledu regulacionog plana mogli iznositi samo u postupku donošenja tog plana, a ne, dakle, u predmetnom postupku.

6. Apelanti su 30. decembra 2009. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda broj 11 0 U 001 446 09 U od 9. oktobra 2009. godine, rješenja Ministarstva broj 15-364-100/09 od 7. aprila 2009. godine i rješenja Odjeljenja broj 03-3601- 524/2008 od 17. februara 2009. godine. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti, broj AP 4191/09 od 13. novembra 2012. godine, odbacio kao nedopuštenu zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

7. Rješavajući po zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 11 0 U 001 446 09 U od 9. oktobra 2009. godine, Vrhovni sud je donio presudu broj 11 0 U 001446 09 Uvp od 22. septembra 2010. godine, kojom je zahtjev odbijen.

8. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

6.radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

10. Ustavni sud zapaža da je apelant, prije podnošenja ove apelacije, odnosno 30. decembra 2009. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 11 0 U 001446 09 Uvp od 22. septembra 2010. godine i presude Okružnog suda broj 11 0 U 001 446 09 U od 9. oktobra 2009. godine, koji je donio Odluku o dopustivosti AP 4191/09 (vidi Odluka Ustavni sud broj AP 4191/09 od 13. novembra 2012. godine; objavljena na www.ustavnisud.ba), kojom je, apelacija odbačena kao nedopuštenu zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

11. U skladu sa navedenim Ustavni sud zapaža da je navedenom Odlukom o dopustivosti broj AP 4191/09 riješio apelaciju apelanata koja se odnosi na isto pitanje koje je predmet ove apelacije. Apelanti nisu Ustavnom sudu predočili navode ili dokaze koji ukazuju da postoji osnov da Ustavni sud o istim pitanjima ponovo odlučije, nego se uz navođenje istih argumenata u apelaciji žale da će investitori, na osnovu predmetnog rješenja o naknadno datoj urbanističkoj saglasnosti, proširiti svoju parcelu tako što će zauzeti dio parcele označene kao k.č. broj 1422/2, koja je vlasništvo apelanata, u dužini od 35m i širini od 1,5m. Pri tome, apelanti navode da je Okružni sud u svojoj presudi samo ponovio obrazloženje upravnih organa, a da se, pri tome, uopšte nije osvrnuo na pravnu situaciju koja će nastati na osnovu neustavnog Regulacionog plana, a na osnovu kojeg apelanti ostaju bez dijela svog zemljišta. Stoga Ustavni sud zaključuje da se radi o istim pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, donošenjem Odluke o o dopustivosti broj AP 4191/09 od 13. novembra 2012. godine, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4589/10 (B. Ć., T. Ć., O. H., V. T. i Z… | Sudska praksa | Aktio