Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5320/10 ("Polis" d.o.o. Banja Luka i M. T.-D.)
Odluka donesena 05. 09. 2013.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5320/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 5320/10, rješavajući apelaciju "Polis" d.o.o. Banja Luka i Momirke Trbić-Dragomirović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Polis" d.o.o. Banja Luka i Momirke Trbić-Dragomirović podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 001349 06 Ps, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
"Polis" d.o.o. Banja Luka i Momirke Trbić-Dragomirović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banja Luke, koje zastupa Siniša Marić advokat iz Banja Luke, podnijeli su 27. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenje odluke u razumnom roku u predmetu Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci ( u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 001349 06 Ps.
1. Apelanti su 16. maja 2006. godine podnijeli tužbu Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) koja je zaprimljena u rad pod poslovnim brojem 11 71 Ps 001349 06 Ps.
2. Prema izjašnjenju Okružnog privrednog suda kao učesnika u postupku pred Ustavnim sudom, Osnovni sud je nakon podnošenja tužbe, strankama u postupku uputio dopis mirnog rješenja spora putem postupka medijacije, koji nije prihvaćen. Nakon toga, Osnovni sud je dostavio tuženoj JU Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske tužbu na odgovor, koja 23. aprila dostavila odgovor na tužbu. Potom je predmet prenesen u nadležnost novo-osnovanog Okružnog privrednog suda, te je ovaj sud i postupajući sudija navedenim predmetom zadužen 24. septembra 2010. godine, koji je evidentiran pod broj 57 0 Ps 001349 06 Ps. Okružni privredni sud ističe da predmetni spis nije dostavljen iz Osnovnog suda do 14. decembra 2012. godine nakon mnogobrojnih naredbi postupajućeg sudije. Dalje je navedeno da je sudija zadužen konkretnim predmetom zakazao pripremno ročište za 7. februar 2013. godine za koje je punomoćnik apelanta tražio odgodu, te je zakazano novo ročište za 27. mart 2013. godine, na kojem je uložen podnesak punomoćnika apelanta i tužene, gdje je konstatovano povlačenje i saglasnost sa istim, te je Okružni privredni sud donio rješenje kojim je utvrdio povlačenje tužbe dana 27. marta 2013. godine.
3. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu smatrajući da mu je zbog nedonošenja odluke po njegovoj tužbi, te mnogobrojnih urgencija za postupanje u konkretnom predmetu povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te traži da mu se isplati naknada nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka .
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti; Ustavni sud u vezi sa navodima apelacije, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali identična pravna pitanja (vidi odluku o dopustivosti AP 3478/08 od 14. septembra 2010. godine, točka 10, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) „smatra neophodnim prvenstveno naglasiti da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 16. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke o meritumu spora što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sam apelant povuče tužbu i time izgubi mogućnost da dođe do konačne odluke o podnesenoj tužbi bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelant zbog povlačenja tužbe neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti a to je konačna odluka o meritumu predmeta. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku o meritumu spora. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 76. pravila Ustavnog suda.“
5. Dovodeći naprijed navedeno u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta Ustavni sud zapaža da se apelant obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Okružnim sudom u predmetu broj 20 0 V 004177 07 V (ranije 020-0-V-07-00064). Međutim, obzirom da je apelant nakon podnošenja apelacije povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari i da je Okružni sud donio rješenje o povlačenju tužbe 27. marta 2013. godine, proizilazi da je u međuvremenu došlo je do izmijenjenih pravnih okolnosti budući da je apelacija koja je u momentu podnošenja bila dopustiva u daljnjoj fazi postupka okončana rješenjem o povlačenju tužbe, čime je predmetni postupak okončan. Stoga se dalje razmatranje navoda apelanta vezanih za nedonošenje odluke u razumnom roku pokazuje bespredmetnim.
6. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva, jer su izmijenjene pravne okolnosti, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić