Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1239/11 (G. T.)
Odluka donesena 05. 09. 2013.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1239/11
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1239/11, rješavajući apelaciju Genca Trnavcija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Genca Trnavcija.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-I-07-002909 (novi broj 65 0 I 339625 07 I) od 23. oktobra 2007. godine.
Ova odluka se dostavlja Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Genc Trnavci (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 14. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-I-07-002909 (novi broj 65 0 I 339625 07 I) od 23. oktobra 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Unsko-sanskog kantona zatraženo je 28. marta i 24. maja 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 10. aprila 2013. godine, dok Unsko-sanski kanton nije dostavio odgovor na apelaciju.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 22. aprila 2013. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 1. oktobra 2007. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja, na osnovu izvršne isprave - Presude Općinskog suda broj 065-0-P-06-000178 od 11. augusta 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-06-002613 od 11. aprila 2007. godine, tako što će se izvršiti pljenidba novčanih sredstava s računa Pravnog fakulteta u Bihaću (u daljnjem tekstu: izvršenik) kod komercijalnih banaka.
6. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 065-0-I-07-002909 od 23. oktobra 2007. godine odredio predloženo izvršenje. Nakon toga, Općinski sud je zaključkom od 8. januara 2008. godine obavijestio apelanta da je HVB Central profit banci d.d. Sarajevo dostavio rješenje o izvršenju na provođenje.
7. Protiv navedenog rješenja o izvršenju treće lice (Unsko-sanski kanton - Kantonalno pravobranilaštvo Bihać) je 31. januara 2008. godine izjavilo prigovor u kojem je navedeno da Unsko-sanski kanton nije izvršenik u tom postupku i da nije preuzeo dug izvršenika, te da je rješenjem o izvršenju naveden žiro račun budžeta Unsko-sanskog kantona kao izvršenikov račun zbog čega postoje smetnje za provođenje izvršenja.
8. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-I-07-002909 od 13. maja 2008. godine odbijen je kao neosnovan prigovor Unsko-sanskog kantona. U obrazloženju rješenja je navedeno da je uvođenjem trezorskog poslovanja uveden jedinstven račun trezora za sve budžetske korisnike Unsko-sanskog kantona u koje spada i izvršenik. Iz navedenog proizlazi da je broj transakcijskog računa budžeta Unsko-sanskog kantona bio račun broj 1290079402494649 kod HVB Central profit banke d.d. Sarajevo, dok je novi račun broj 3389002202628383 otvoren kod UniCredit banke s kojeg se vrše sva plaćanja.
9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 I 009406 08 Gz od 13. oktobra 2010. godine odbijena je kao neosnovana žalba Unsko-sanskog kantona (trećeg lica) i potvrđeno je Rješenje Općinskog suda broj 065-0-I-07-002909 od 13. maja 2008. godine.
10. Iz spisa proizlazi da je Općinski sud svojim dopisima od 10. decembra 2010. godine, 25. januara 2011. godine, 16. januara i 27. novembra 2012. godine tražio od UniCredit banke da dostavi obavijest da li je predmetno rješenje o izvršenju provedeno u cijelosti.
11. UniCredit banka je dopisima od 2. februara i 12. jula 2011. godine, te 30. januara i 12. decembra 2012. godine obavijestila Općinski sud da je rješenje o izvršenju zavedeno u evidenciju redoslijeda koji terete izvršenikov transakcijski račun, te da će ono biti provedeno u skladu s članom 138. Zakona o izvršnom postupku. Općinski sud je obavijestio apelanta o stanju spisa i dostavio mu navedene dopise banke.
12. Prema stanju spisa, predmetno rješenje o izvršenju nije provedeno.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je zbog neprovođenja predmetnog rješenja o izvršenju, odnosno neizvršenja pravomoćne i izvršne sudske presude, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je naveo hronologiju izvršnog postupka koji je u toku, istaknuvši da nadležna tijela Unsko-sanskog kantona od 2007. godine opstruiraju izvršenje pravomoćnih i izvršnih sudskih odluka tako što u budžetu ne predviđaju dovoljno sredstava na ime sudskih izvršenja. Apelant smatra da se na ovaj način produžava dužina trajanja izvršnog postupka. Također, apelant ukazuje da su izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku FBiH izvršenici-dužnici (federacija, kantoni, općine, javni fondovi, javne ustanove) stavljeni u povoljniji položaj u odnosu na sve građane i druge izvršenike iz privatnog sektora u FBiH, kao i da se izmjene navedenog zakona u pogledu planiranja iznosa u budžetu za sudska izvršenja od najmanje 5% od ukupnog iznosa budžeta ne primjenjuju u Unsko-sanskom kantonu. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i obaveže Unsko-sanski kanton da odmah «izvrši isplatu po predmetnoj izvršnoj ispravi sa svim kamatama i troškovima postupaka, kao i da plati apelantu 10.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog kršenja temeljnih ljudskih prava»
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno naveo tok predmetnog izvršnog postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Općinski sud je u odgovoru naveo da je, postupajući po apelantovom prijedlogu za izvršenje, poduzeo sve radnje predviđene Zakonom o izvršnom postupku, odnosno, da je donio rješenje o izvršenju koje je dostavio UniCredit banci na provođenje čime je omogućio apelantu pristup sudu. Dalje se navodi da je sud rješenjem od 13. maja 2008. godine odlučio o prigovoru trećeg lica (Unsko-sanski kanton), koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, kao i da je dostavljao apelantu obavještenja banke. Sud je istakao da, ukoliko banke ne postupaju u skladu s rješenjem o izvršenju, apelant ima na raspolaganju djelotvoran pravni lijek propisan članom 175. Zakona o izvršnom postupku.
V. Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 64.
1 Navedene relevantne odredbe su kompilirane u skladu sa svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138.
[…] 3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
[…] Član 167.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 172.
Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
VI. Dopustivost i meritum
16. Ustavni sud naglašava da je identična pravna pitanja - neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Unsko-sanskog kantona - razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
17. Također, u vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 4368/11 u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Stoga, Ustavni sud smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog nemogućnosti apelanta da realiziraju izvršenje pravosnažne sudske odluke.
18. Ustavni sud je u citiranoj Odluci broj AP 4368/11 naložio Vladi Unsko-sanskog kantona da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da svi povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Stoga se i ova odluka dostavlja Vladi Unsko-sanskog kantona sa istim ciljem.
Pitanje naknade nematerijalne štete
19. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
20. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelanta odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava i nalog Vladi Unsko-sanskog kantona da poduzme mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku.
Ostali navodi
21. U skladu s utvrđenom povredom u vezi s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, Ustavni sud smatra da nije potrebno ispitivati apelantove navode u odnosu na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije te u odnosu na pravo na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije.
VII. Zaključak
22. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer ne postoje garancije da će apelant, kao imalac izvršnog sudskog naslova, moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.
23. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić