Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-858/10 (N. Đ.)

Odluka donesena 05. 09. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-858/10

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 858/10, rješavajući apelaciju Nedžade Đogić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Nedžade Đogić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši pod brojem 23 0 P 004775 05 P i koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 004775 11 Gž od 23. januara 2012. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Nedžada Đogić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 9. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je u trenutku podnošenja apelacije vođen pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 23 0 P 004775 05 P, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 P 004775 11 Gž od 23. januara 2012. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda od Općinskog suda je 8. novembra 2010. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. novembra 2010. godine i 18. aprila 2011. godine.

4. Ustavni sud je 23. novembra 2010. godine i 17. decembra 2012. godine poslao apelantici odgovore Općinskog suda.

5. Ustavni sud je 20. maja 2013. godine zatražio od apelantice da ga obavijesti da li je parnični postupak pred Općinskim sudom pod brojem 23 0 P 004775 05 P okončan. Apelantica je odgovorila pismom od 27. maja 2013. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelantica je 27. septembra 2005. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženih Bože i Mire Orelj (u daljnjem tekstu: tuženi), kojom je tražila da sud obaveže tužene da joj vrate kaparu u iznosu od 5.000,00 KM koju je platila tuženim shodno predugovoru za kupovinu stana, sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da joj nadoknade troškove parničnog postupka. Predmet je registrovan pod brojem 23 0 P 004775 05 P.

8. Postupajući po apelantičinoj žalbi za zaštitu prava, Ombudsmeni Federacije BiH su dopisom od 14. juna 2007. godine pozvali Općinski sud da aktivira rad u apelantičinom predmetu.

9. Općinski sud je 12. novembra 2010. godine dostavio apelantičinu tužbu tuženim na odgovor. Tuženi su 3. decembra 2010. godine dostavili odgovor na tužbu.

10. Općinski sud je 1. februara 2011. godine održao pripremno ročište i zakazao glavnu raspravu za 5. april 2011. godine. Nakon održane i zaključene glavne rasprave Općinski sud je 15. aprila 2011. godine donio Presudu broj 23 0 P 004775 05 P kojom je apelantičin tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.

11. Apelantica se 10. maja 2011. godine žalila protiv navedene presude Općinskog suda. Tuženi su 6. juna 2011. godine Općinskom sudu dostavili odgovor na žalbu. Općinski sud je 27. juna 2011. godine dostavio predmetni spis Kantonalnom sudu radi odlučivanja o apelantičinoj žalbi.

12. Kantonalni sud je Presudom broj 23 0 P 004775 11 Gž od 23. januara 2012. godine apelantičinu žalbu uvažio i prvostepenu presudu preinačio na taj način što su tuženi obavezani da apelantici solidarno isplate iznos od 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kako je precizirano u izreci presude, i da joj nadoknade troškove parničnog postupka. Istom presudom tuženi su obavezani da apelantici plate troškove žalbenog postupka u preciziranom iznosu, dok je apelantičin zahtjev preko dosuđenog iznosa odbijen.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelantica je navela da joj je zbog pretjerano dugog postupka (u vrijeme podnošenja apelacije postupak je trajao četiri i pol godine) pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je istakla da do dana podnošenja apelacije Općinski sud nije dostavio tužbu tuženim na odgovor, te da Unsko-sanski kanton kao osnivač Općinskog suda nije osigurao efikasnu i kvalitetnu pravnu zaštitu za svoje građane. Apelantica je zatražila da joj se dosudi naknada za nematerijalnu štetu zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru Općinskog suda je navedeno da su tačni navodi iz apelacije u pogledu historijata postupka, kao i razloga nepostupanja tog suda u konkretnom predmetu. Istaknuto je da predmet nije uzet u rad s obzirom da se ne radi o predmetu hitne prirode i da od tog predmeta Općinski sud ima i starijih predmeta koje treba rješavati prije navedenog predmeta.

V. Relevantni propisi

15. U Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelantica se obratila Ustavnom sudu navodeći da postupak prekomjerno dugo traje i da je postupak u toku pred Općinskim sudom, ukazujući da povodom njene tužbe nije donesena odluka u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga je, iako je u međuvremenu Kantonalni sud donio Presudu broj 23 0 P 004775 11 Gž od 23. januara 2012. godine kojom je postupak okončan, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2. do 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

20. Apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer postupak pred Općinskim sudom nije završen u razumnom roku.

a) Pravo na pravično suđenje – suđenje u razumnom roku Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

21. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

22. Ustavni sud također podsjeća, podržavajući praksu Evropskog suda, da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je apelantica tužbom pokrenula pred Općinskim sudom 27. septembra 2005. godine radi vraćanja kapare koju je platila tuženim prema predugovoru za kupovinu stana. Budući da apelantica ukazuje na dužinu postupka pred Općinskim sudom, Ustavni sud zapaža da je postupak pred tim sudom trajao pet godina i šest mjeseci, pa je to period koji će biti predmet analize Ustavnog suda u sljedećim stavovima.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

24. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je predmet apelantičinog tužbenog zahtjeva vraćanje kapare. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku.

25. Općinski sud je o apelantičinoj tužbi odlučio tek nakon pet i pol godina, posebno imajući u vidu da ovaj sud ni nakon pet godina nije uradio niti prvu parničnu radnju-dostavljanje tužbe tuženim na odgovor, iako je nakon toga postupak okončao u vrlo kratkom roku. Ustavni sud smatra da je period od više od pet godina za jednu (prvostepenu) instancu sudske nadležnosti a priori nerazuman i da traži globalnu ocjenu. Njegova dužina mogla bi se opravdati samo pod izuzetnim okolnostima.

26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog postupka pred Općinskim sudom bila prekomjerna i da ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

27. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu s praksom Ustavnog suda koju je apelantica tražila, zbog neodlučivanja Općinskog suda o njenom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno Ustavni sud, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, vrstu postupka, njegov značaj za apelanticu te posljedice postupka, smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje povrede apelantičinog prava na pravično suđenje u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je postupak radi vraćanja kapare pred prvostepenim sudom trajao pet i pol godina i nije okončan u roku koji se može smatrati razumnim.

29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-858/10 (N. Đ.) | Sudska praksa | Aktio