Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1100/11 (Veterinarska stanica a.d. Srbac)

Odluka donesena 05. 09. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1100/11

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1100/11, rješavajući apelaciju Veterinarske stanice a.d. Srbac, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Veterinarske stanice a.d. Srbac.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradiški pod brojem 072 0 I 012527 10 I.

Nalaže se Osnovnom sudu u Gradiški da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj 072 0 I 012527 10 I, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Gradiški da, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Veterinarska stanica a.d. Srbac (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa Draginja Aničić, advokat iz Srpca, podnijela je 4. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradiški (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 072 0 I 012527 10 I.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 28. marta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Osnovni sud je 5. aprila 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

3. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantovom punomoćniku 19. aprila 2013. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je sa D.B. (u daljnjem tekstu: izvršenik) 24. decembra 2001. godine zaključio sudsko poravnanje kojim je dogovorena izvršenikova obaveza da apelantu na ime duga isplati ukupan iznos od 1.500,00 KM u ratama dogovorenim u navedenom poravnanju.

6. S obzirom da izvršenik nije izvršio svoju obavezu iz sudskog poravnanja, apelant je putem punomoćnika 22. marta 2002. godine Osnovnom sudu u Srpcu podnio prijedlog za izvršenje radi naplate nenaplaćenog dijela novčanog potraživanja u iznosu od 1.000,00 KM, dok je 30. oktobra 2002. godine podnio prijedlog za izvršenje radi naplate nenaplaćenog dijela novčanog potraživanja u iznosu od 500,00 KM. U oba prijedloga apelant je predložio da se izvrši popis, procjena i prodaja izvršenikovih pokretnih stvari.

7. Osnovni sud u Srpcu je rješenjima o izvršenju br. I-189/02 od 27. marta 2002. godine i I-549/02 od 18. decembra 2002. godine odredio predložena izvršenja. Apelant je podneskom od 12. septembra 2003. godine tražio da sud izvrši popis i procjenu izvršenikovih pokretnih stvari.

8. Predmetni postupci su u martu 2004. godine, nakon ukidanja Osnovnog suda u Srpcu, dostavljeni na nadležno postupanje Osnovnom sudu u Gradiški i dobili nove brojeve I-241/05 i I-433/05, a nakon toga predmet I-241/05 je uložen i spojen sa predmetom I-433/05 pa se o navedenim predmetima odlučuje u izvršnom predmetu Osnovnog suda pod brojem 072 0 I 012527 10 I.

9. Iz stanja spisa i odgovora Osnovnog suda proizlazi da je nakon dva neuspješna popisa izvršenikovih pokretnih stvari apelant 13. aprila 2009. godine predložio da se izvršni postupak nastavi na izvršenikovim nekretninama, što je Osnovni sud svojim rješenjem od 10. juna 2009. godine dozvolio.

10. Osnovni sud je, nakon što je svojim rješenjem od 25. marta 2010. godine odbio kao neosnovan izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja od 10. juna 2009. godine, Zaključkom broj 072 0 I 012527 10 I od 10. avgusta 2010. godine odredio vještačenje vještaka građevinske struke na izvršenikovim nekretninama u svrhu provođenja izvršenja.

11. Nakon što je vještak dostavio sudu svoj nalaz i mišljenje (30. septembra 2010. godine), kao i dopunu nalaza i mišljenja (21. marta 2011. godine), apelant i izvršenik su pred Osnovnim sudom 13. aprila 2011. godine zaključili sudsko poravnanje kojim su utvrdili visinu apelantovog potraživanja i način isplate (na rate).

12. Osnovni sud je dopisom od 13. februara 2012. godine tražio od izvršenika da se izjasni da li je ispoštovao sudsko poravnanje, dok je dopisom od 25. aprila 2012. godine upozorio izvršenika da će nastaviti izvršni postupak ukoliko u cijelosti ne isplati dug uz dostavu dopunjenog nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke. Također, sud je dopisom od 21. septembra 2012. godine obavijestio izvršenika o apelantovom pismenom podnesku od 11. maja 2012. godine u kojem ponovo predlaže dopunu nalaza i mišljenja vještaka.

13. Nakon toga, izvršenik je 10. oktobra 2012. godine Osnovnom sudu dostavio uplatnice kao dokaz o isplati apelantovog potraživanja, koje je Osnovni sud dostavio apelantu na izjašnjenje.

14. Podneskom od 18. decembra 2012. godine apelant je naveo da smatra da bi ovaj izvršni postupak mogao da se okonča isplatom preostalog duga u iznosu od 895,00 KM, dok je izvršenik u preostalom dijelu izmirio dug.

15. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je iscrpno naveo hronologiju izvršnog postupka koji je u toku, te istakao da mu je postupanjem Osnovnog suda u konkretnom predmetu povrijeđeno pravo na odlučivanje u razumnom roku. Apelant je naveo da je izvršni postupak pokrenuo 22. marta 2002. godine, odnosno, 30. oktobra 2002. godine, i da on još uvijek nije okončan. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak, te je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka izvršenja.

b) Odgovor na apelaciju

17. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju, te je naglasio da je od 2004. godine (kada je predmet prešao u njegovu nadležnost) odgovoran za dužinu trajanja postupka u predmetnom postupku izvršenja. Sud je iscrpno naveo sve radnje koje je preduzeo u postupku izvršenja u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku, ističući da je i sam apelant doprinio dužini trajanja postupka (predloženo izvršenje na izvršenikovim nekretninama, zaključeno još jedno sudsko poravnanje). Osnovni sud je u odgovoru naveo da je preduzeo brojne radnje nakon čega je izvršenik izmirio značajan dio obaveza prema apelantu, te da kod dužine trajanja postupka u obzir treba uzeti objektivne činjenice da sud ima veliki broj neriješenih izvršnih predmeta i samo dva sudska izvršitelja. Sud je na kraju naveo da smatra da je predmetna apelacija neosnovana, te je predložio da Ustavni sud svojom odlukom odbije apelaciju kao neosnovanu.

V. Relevantni propisi

18. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br.

59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

19. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U skladu s članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud iznimno može da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

22. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog zahtjeva za izvršenje sudskog poravnanja, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Na kraju, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

24. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

25. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

26. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno da podsjeti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud okončao predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je apelant 22. marta 2002. godine odnosno, 30. oktobra 2002. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme pri ocjeni dužine postupka je period od 11 godina i tri mjeseca.

Analiza razumnosti trajanja postupka

28. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja sudskog poravnanja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata novčanog potraživanja apelanta popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari), Ustavni sud smatra da konkretan predmet ne može da se smatra posebno složenim.

29. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud ni nakon 11 godina i tri mjeseca nije okončao ovaj izvršni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba da se postupa hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugalije, stav 23, 2000. godina), što je i regulisano članom 5 ZIP-a.

30. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u Srpcu nakon pet dana, odnosno nešto više od jednog mjeseca od prijema prijedloga za izvršenje odredio predložena izvršenja. Nakon što je predmetni postupak 2004. godine prešao u nadležnost Osnovnog suda u Gradiški, Ustavni sud primjećuje da je nakon dva neuspješna popisa izvršenikovih pokretnih stvari Osnovni sud rješenjem od 10. juna 2010. godine dozvolio izvršenje na izvršenikovim nekretninama. Nakon toga, apelant i zvršenik su (13. aprila 2011. godine) ponovo zaključili sudsko poravnanje koje prema stanju spisa nije izvršeno u potpunosti. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju izvršnog postupka, ističući da je i sam apelant u određenoj mjeri doprinio njegovoj dužini. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s članom 64 ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Iz navedenog, Ustavni sud zaključuje da radnje koje je preduzeo Osnovni sud nisu rezultirale «provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava» u smislu člana 64 ZIP-a, te da nakon apelantovog dopisa (od 18. decembra 2012. godine) u kom se navodi da izvršni postupak može da se okonča isplatom preostalog duga, Osnovni sud više nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem da okonča postupak u smislu odredbi člana 64 ZIP-a, za što nije ponudio razumno opravdanje. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelant svojim radnjama (promjenom sredstva i načina izvršenja te zaključenjem još jednog sudskog poravnanja) u izvjesnoj mjeri doprinio dužini postupka, međutim, budući da je takvo apelantovo postupanje bilo u skladu s njegovim pravima propisanim relevantnim zakonskim odredbama i nije bilo usmjereno na odugovlačenje postupka, Ustavni sud smatra da apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu postupka.

31. U vezi s navedenim, Ustavni sud smatra da obaveza suda da odobri i provede izvršenje, koje je prema relevantnim odredbama ZIP-a određeno na osnovu vjerodostojnih isprava, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju, već se ova obaveza suda sastoji i u preduzimanju daljih mjera i radnji koje kao rezultat imaju okončanje (dovršenje) izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud ponovo podsjeća da se, u skladu s članom 64 ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud bio aktivan u konkretnom predmetu i da je postupao po apelantovim zahtjevima (tražioca izvršenja), međutim, odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.

32. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelanta odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava i nalog da se postupak okonča bez daljnjeg odlaganja.

VIII. Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada Osnovni sud nije okončao izvršni postupak ni nakon 11 godina i tri mjeseca, premda se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, pri čemu dužina postupka u cijelosti može da se stavi na teret redovnom sudu.

36. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1100/11 (Veterinarska stanica a.d. Srbac) | Sudska praksa | Aktio