Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2268/10 (Z. D.)
Odluka donesena 05. 09. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2268/10
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2268/10, rješavajući apelaciju Zuhdije Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zuhdije Delića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan dopunskim Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj O-184/85 od 27. februara 2012. godine.
Nalaže se Unsko-sanskom kantonu da apelantu Zuhdiji Deliću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.050,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Unsko-sanskom kantonu da, u skladu s članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zuhdija Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Bihaća, podnio je 10. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan donošenjem dopunskog rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj O-184/85 od 27. februara 2012. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je zatraženo 12. maja 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Na osnovu člana 33. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 10. juna 2010. godine zatražen spis predmeta.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. juna 2011. godine, a Općinski sud spis predmeta 5. juna 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 10. juna 2011. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 11. augusta 2004. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o nasljeđivanju u predmetu O:184/85.
7. Općinski sud je donio Rješenje broj O: 184/85 od 9. decembra 2004. godine kojim je utvrđeno da je iza umrlog Redže (Hasana) Delića, koji je umro 10. marta 1983. godine, naknadno pronađena imovina opisana u navedenom rješenju, više nekretnina upisanih u pl. broj 72/02 k.o. Trnovi i pl. broj 20/02 KO Nepeka (u daljnjem tekstu: nekretnine) te proglašeni zakonski nasljednici na pronađenoj imovini (sedam lica - sinovi, kćeri i unuci), pri čemu je apelant proglašen zakonskim nasljednikom sa dijelom 7/42.
8. Protiv navedenog rješenja žalbu je u decembru 2004. godine podnijelo troje nasljednika (Ajiša Delić, Osman Delić i Husein Delić), nakon čega je predmet po žalbi početkom 2005. godine dostavljen Kantonalnom sudu.
9. Nakon toga, Kantonalni sud je aktom broj Gž-28/05 od 15. decembra 2006. godine vratio Općinskom sudu predmet broj 0-184/85 dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbama nasljednika Ajiše Delić, Osmana Delić i Huseina Delić protiv Rješenja broj 0-184/85 od 9. decembra 2004. godine, s uputom da se pozove apelant kao nasljednik - predlagač, kao i ostali nasljednici koji nisu izjavili žalbu, radi izjašnjenja da li nekretnine navedene u izreci pobijanog rješenja doista predstavljaju naknadno pronađenu imovinu, odnosno imovinu koja nije raspravljena pravosnažnim Rješenjem broj 0-184/85 od 28. augusta 1985. godine, te ovisno o izjašnjenju i utvrđenju ovih činjenica ocjeni da li su ispunjeni uvjeti za izmjenu pobijane odluke temeljem odredbe člana 20. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku.
10. Općinski sud je 3. januara 2007. godine zaprimio predmet spisa.
11. Apelant je 1. februara 2007. godine dostavio urgenciju da se postupak ubrza.
12. Nakon povrata spisa zakazano je ročište za 1. februar 2007. godine koje nije održano jer su dostavnice vraćene za troje nasljednika bez naznake zašto pismena nisu uručena.
13. Nakon toga, Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda je 21. juna 2011. godine izdao uvjerenje da Redžo Delić nije upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina upisanih na području Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda.
14. Općinski sud je u vezi s naknadno pronađenom imovinom od 21. juna 2011. godine do 20. februara 2012. godine održao šest ročišta.
15. Donošenjem dopunskog Rješenja broj O-184/85 od 27. februara 2012. godine, kojim je utvrđeno da navedene nekretnine predstavljaju naknadno pronađenu imovinu iza umrlog Redže Delića te su određeni nasljedni dijelovi svakog od nasljednika, Općinski sud je okončao ostavinski postupak iza umrlog Redže (Hasana) Delića.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da im je u predmetnom parničnom postupku postupanjem Općinskog suda uskraćeno pravo vođenja i okončanja postupka u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je postupak pokrenut još 1985. godine i greškom suda nije doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim bi bila obuhvaćena sva zaostavština ostavitelja, a zbog čega apelant i ostali nasljednici ne mogu da izvrše, niti uopće traže diobu imovine koja je predmet nasljeđivanja. Podnoseći apelaciju, apelant traži da se apelacija usvoji i utvrdi kršenje prava na suđenje u razumnom roku i naloži Kantonalnom sudu da bez odlaganja odluči o žalbama u ovom predmetu, te obaveže Vladu Unsko-sanskog kantona da na ime duševnih bolova zbog trajanja postupka isplati apelantu naknadu štete za svaku godinu po 150,00 KM počevši od 2004. godine.
b) Odgovor na apelaciju
17. Kantonalni sud navodi da je predmet Kantonalnog suda broj GŽ-28/05, odnosno Općinskog suda broj 0-184/85, uz dopis s uputama dostavio Općinskom suda za dalje postupanje i otklanjanje određenih nepravilnosti još 3. januara 2007. godine. Kako je naveo Kantonalni sud, od tada se predmet nalazi na prvostepenom sudu, pa se taj sud tek po prijemu apelacije obratio Općinskom sudu koji ga je obavijestio da će predmet odmah biti uzet u rad.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o parničnom postupku FBiH («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog dužine trajanja vanparničnog postupka odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da postupak nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. Stoga je, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija bila dopustiva i u vrijeme podnošenja iako je u međuvremenu vanparnični postupak okončan 27. februara 2012. godine. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. do 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
24. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] U konkretnom slučaju, prije nego što počne ispitivati navode o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud mora riješiti pitanje primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, osnovni uvjet za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije jeste da postoji spor o građanskim pravima i obavezama. Imajući u vidu prirodu spora u ovom predmetu i stav Evropskog suda da je prvi stav člana 6. Evropske konvencije primjenjiv u vanparničnom postupku utvrđivanja prava nasljednika o naknadno pronađenoj imovini, budući da je to pitanje blisko povezano s opsegom vlasništva i da je odlučno za djelotvorno vršenje prava podnosioca zahtjeva, tj. za slobodu uživanja njegovog vlasništva (vidi Evropski sud za ljudska prava, Debelić protiv Hrvatske, presuda od 12. oktobra 2006. godine, aplikacija broj 9235/04), Ustavni sud zaključuje da je na konkretan slučaj primjenjiv član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 655/07 od 10. juna 2009. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
a) Relevantni principi
26. Ustavni sud prije svega ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju postupak, suprotno apelacionim navodima, pokrenut 11. augusta 2004. godine, a ne 1985. godine kako to navodi apelant. Naime, Općinski sud do podnošenja prijedloga za donošenje dopunskog rješenja nije imao aktivan predmet. Nadalje, prema stanju spisa, predmet je okončan 27. februara 2012. godine donošenjem dopunskog rješenja. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog parničnog postupka je period od sedam godina, šest mjeseci i devetnaest dana.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
28. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo vanparnični postupak radi donošenje dopunskog rješenja o naknadno pronađenoj imovini, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o složenom predmetu.
29. U vezi s ponašanjem redovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u ovom postupku bio aktivan od 11. augusta 2004. godine do 5. januara 2005. godine, kao i od 3. januara 2007. godine do 27. februara 2012. godine. Dakle, predmet je na Općinskom sud bio preko pet godina. Istina, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud održao šest ročišta, ali je sve to bitno uticalo na dužinu postupka pred Općinskim sudom, a naročito okolnost da period od 3. januara 2007. godine do 21. juna 2011. godine predstavlja period potpune neaktivnost suda. Nadalje predmet se dvije godine nalazio kod Kantonalnog suda iako taj sud uopće nije donio odluku o izjavljenoj žalbi već je samo predmet vratio prvostepenom sudu, pri čemu taj sud nije ponudio nikakve razloge koji bi opravdali apsolutnu neaktivnost tog suda u periodu od dvije godine. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije u značajnoj mjeri doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju. U spisu postoji urgencija od 1. februara 2007. godine koju je apelant uputio Općinskom sudu, što ukazuje na njegov proaktivan odnos u ovom predmetu. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije značajno doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji je trajao sedam godina i šest mjeseci može u cijelosti pripisati redovnim sudovima. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je zbog dužine ovog postupka koji je trajao preko sedam godina i šest mjeseci, došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, „za svaku godinu po 150,00 KM počevši od 2004. godine“. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
32. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti približno po 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak trajao preko sedam godina, apelantu se određuje naknada u visini od 1.050,00 KM.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada je vanparnični postupak okončan nakon sedam godina i šest mjeseci od podnošenja prijedloga za donošenje dopunskog rješenja. Ustavni sud smatra da su trajanju postupka u odlučujućoj mjeri doprinijeli redovni sudovi, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije značajno utjecao na dužinu postupka, a u odgovoru na apelaciju nije ponuđeno razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić