Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2564/10 (JP RUDNICI UGLJENA „TUŠNICA“ d.o.o. Livno)
Odluka donesena 05. 09. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2564/10
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2564/10, rješavajući apelaciju JP RUDNICI UGLJENA „TUŠNICA“ d.o.o. Livno , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija JP RUDNICI UGLJENA „TUŠNICA“ d.o.o. Livno.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Ip 007199 10 Pz od 20. maja 2010. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. JP RUDNICI UGLJENA „TUŠNICA“ d.o.o. Livno (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Niko Barać, apelantov direktor, podnio je 24. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 Ip 007199 10 Pz od 20. maja 2010. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i PU „OPUS“ Livno, izvršenika u predmetnom postupku (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 13. jula 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 18. jula 2011. godine, a Kantonalni sud 24. augusta 2011. godine. Dopis Ustavnog suda poslan na adresu izvršenika je vraćen Ustavnom sudu, s naznakom da je 15. jula 2011. godine pokušana dostava ali da je primalac „nepoznat“.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 19. septembra 2011. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 14. februara 2001. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje kojim je predložio da Općinski sud donese rješenje o izvršenje na osnovu izvoda iz poslovnih knjiga radi naplate duga od 850,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, bliže precizirano u prijedlogu, i to zabranom novčanih sredstava koje izvršenik ima na bankovnom računu i prijenosom radi isplate na račun apelanta do konačnog namirenja. Ukoliko izvršenik nema otvoren žiro račun ili ne radi preko njega, predložena je prodaja izvršenikove pokretne i nepokretne imovine i njeno unovčenje do konačnog namirenja apelanta.
7. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj Ip-13/2001 od 20. februara 2001. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje.
8. Prema apelantovim navodima, u tom postupku je održana samo jedna rasprava, 17. marta 2003. godine, na kojoj se izvršenikov zakonski zastupnik izjasnio da nije spreman da plati navedeni dug. Također, apelant navodi da je više puta tražio od Općinskog suda da postupa u predmetu.
9. Rješenjem Općinskog suda broj 68 0 Ip 007199 01 Ip od 25. januara 2010. godine, obustavljen je izvršni postupak i ukinute sve provedene izvršne radnje.
10. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je Zaključkom broj 68 0 Ip 007199 01 Ip od 6. oktobra 2009. godine naložio apelantu da u preciziranom roku dostavi sudu broj izvršenikovog transakcijskog računa, kao i da navede banku kod koje se nalazi otvoren izvršenikov transakcijski račun, u protivnom će se izvršenje provesti na izvršenikovim pokretnim stvarima, kako je bilo predloženo u prijedlogu za izvršenje, odnosno, kako je određeno rješenjem o izvršenju. Kako apelant u ostavljenom roku nije sudu dostavio broj izvršenikovog transakcijskog računa, Općinski sud je zaključkom od 6. novembra 2009. godine naložio apelantu da u roku od osam dana uplati troškove predujma u iznosu od 50,00 KM. Imajući u vidu da je apelant prethodno navedeni zaključak primio 9. novembra 2009. godine, kao i 10. decembra 2009. godine, i u ostavljenom roku nije po njemu postupio, Općinski sud je na temelju člana 16. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) odlučio kao u izreci rješenja.
11. Rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 Ip 007199 10 Pz od 20. maja 2010. godine, odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda, broj 68 0 Ip 007199 01 Ip od 25. januara 2010. godine.
12. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prema članu 16. stav 2. ZIP-a tražitelj izvršenja dužan da troškove izvršnog postupka predujmi u roku koji sud odredi, a sud će obustaviti izvršenje ako troškovi ne budu predujmljeni u tom roku, a ako se bez toga izvršenje ne može provesti. Dalje je navedeno da ako u roku ne budu predujmljeni troškovi o kojima zavisi preduzimanje samo neke radnje, ta radnja se neće provesti. S tim u vezi, Kantonalni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju, pošto apelant nije postupio po ranijem zaključku o dostavi računa izvršenika kod banke preko koje posluje, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je zaključkom tražio uplatu predujma od 50,00 KM za preduzimanje drugih radnji u postupku u pogledu provođenja rješenja o izvršenju zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnina. Naime, radilo se o radnjama koje se nisu mogle provesti na terenu bez uplate potrebnog predujma na ime troškova izvršnog postupka. Kantonalni sud je istaknuo da je prvostepeni sud u dva navrata apelantu dostavljao zaključak i da on nije postupio po njemu, a prema stanju spisa proizlazilo je da je Zaključkom Općinskog suda broj Ip- 13/01 od 30. septembra 2002. godine također tražena uplata predujma u iznosu od 100,00 KM koji apelant ni tada nije uplatio. Stoga je, po mišljenju Kantonalnog suda, prvostepeni sud pravilno postupio kada je izvršni postupak rješenjem obustavio i ukinuo sve provedene izvršne radnje, na temelju člana 16. stav 2. ZIP-a, zbog čega je odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je u ovom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Suština apelantovih navoda svodi se na tvrdnju da zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka nije izvršeno rješenje o izvršenju. Ističe da je izvršni postupak neopravdano dugo trajao i da je normalno za očekivati da se nakon toliko vremena ne može ni provesti izvršenje, jer privredni subjekti, posebno udruženja, se gase i nastaju novi. Da je sve odrađeno na vrijeme i kako treba, po apelantovom mišljenju, vjerovatno bi se uspjelo izvršiti rješenje o izvršenju. Apelant tvrdi da mu banka nije htjela dati broj izvršenikovog transakcijskog računa, jer je to poslovna tajna, te stoga nije mogao dostaviti traženo. Dalje, ističe da nije uplatio sudsku taksu (koja je tražena zaključkom suda od 6. novembra 2010. godine) jer je pretpostavljao da nakon toliko godina neizvršenja rješenja o izvršenju izvršenik više ne postoji i stoga nije htio uplatiti taksu kada do izvršenja uopće neće doći. Zbog neizvršenja rješenja o izvršenju u razumnom roku, apelant traži isplatu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ne može prihvatiti apelantove tvrdnje da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer su ti navodi neosnovani. Zatim, u obrazloženju drugostepenog rješenja detaljno su navedeni razlozi kojima se sud rukovodio kada je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Stoga je Kantonalni sud predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da apelant ne razlikuje osnovne procesne pojmove predujma troškova provedbe izvršenja i sudske takse, te shodno tome, smatra neosnovanim apelantove navode da je nezakonita odluka suda kojom je obustavljen postupak izvršenja. Smatra da apelantu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku i predlaže da se apelacije odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 8.
Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražitelj izvršenja može radi namirenja istog potraživanja da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Troškovi postupka Član 16. stav 2.
Tražilac izvršenja dužan je troškove postupka predujmiti u roku koji sud odredi. Sud će obustaviti izvršenje ako troškovi ne budu predujmljeni u tom roku, a bez toga se izvršenje ne može provesti. Ako u roku ne budu predujmljeni troškovi o kojima zavisi preduzimanje samo neke radnje, ta se radnja neće provesti Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je izvršni postupak koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 Ip 007199 10 Pz od 20. maja 2010. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, navedeno rješenje apelant je primio 26. maja 2010. godine a apelacija je podnesena 24. juna 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
21. Apelant je naveo da zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka nije izvršeno rješenje o izvršenju i stoga mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
24. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, s izvršnim postupkom zbog same njegove prirode treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Analiza dužine trajanja postupka
25. Ustavni sud zapaža da je izvršni postupak započeo 14. februara 2001. godine, kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje, te da je, u smislu odredbe člana 64. ZIP-a, kako to proizlazi iz stanja spisa, izvršni postupak dovršen obustavom zbog toga što apelant nije predujmio troškove izvršenja. Dakle, predmetni izvršni postupak je okončan rješenjem Kantonalnog suda od 20. maja 2010. godine. Iz navedenog proizlazi da je predmet ocjene Ustavnog suda period od devet godina i tri mjeseci.
26. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata novčanog potraživanja i to pljenidbom izvršenikovih novčanih sredstava s njegovih transakcijskih računa kod banaka i prenosom tih sredstava na apelantov račun, odnosno, izvršenje na izvršenikovim pokretninama), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet ne može smatrati osobito složenim.
27. Ustavni sud zapaža da, prema stanju spisa, Općinski sud, nakon donošenja rješenja o izvršenju 20. februara 2001. godine, i navodno održane rasprave 17. marta 2003. godine, nije preduzeo nijednu procesnu radnju u predmetu sve do donošenja zaključaka od 6. oktobra i 6. novembra 2009. godine, te rješenje o obustavi postupka 25. januara 2010. godine. Općinski sud nije naveo razloge za ovakvu neaktivnost. Zatim, Kantonalni sud, koji je postupao po apelantovoj žalbi, odluku je donio u relativno kratkom periodu. S druge strane, Ustavni sud zapaža da apelant nije postupio po zaključcima od 6. oktobra i 6. novembra 2009. godine, odnosno, nije predujmio troškove izvršnog postupka i stoga je izvršni postupak obustavljen. Mada apelant nije svojim ponašanjem u znatnoj mjeri uticao na samu dužinu izvršnog postupka, Ustavni sud smatra da je apelant nepostupanjem po nalogu suda doprinio činjenici da rješenje o izvršenju u konačnici nije izvršeno. S obzirom na djelomičan apelantov doprinos neizvršenju rješenja o izvršenju, Ustavni sud smatra da se dužina izvršnog postupka, koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim a koji je trajao od 14. februara 2001. godine, kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje, do donošenja zaključka od 6. novembra 2009. godine, kojim je naloženo apelantu da predujmi troškove postupka, u trajanju od osam godina i osam mjeseci, može u cijelosti pripisati Općinskom sudu.
28. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka, koji je ukupno trajao devet godina i tri mjeseca, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
29. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o kršenju prava na nediskriminaciju i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije, kao i član II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i član
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog neizvršenja rješenja o izvršenju u razumnom roku u iznosu od 2.000,00 KM. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno Ustavni sud, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, visinu apelantovog glavnog potraživanja (850,00 KM), vrstu postupka, njegov značaj za apelanta te posljedice postupka, smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku u predmetnom izvršnom postupku odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je izvršni postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje trajao duže od devet godina, iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret redovnom sudu.
32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić