Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3856/11 (H. M.)
Odluka donesena 05. 09. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-3856/11
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3856/11, rješavajući apelaciju Hasibe Mulalić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Hasibe Mulalić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 006839 99 P.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da po hitnom postupku donese oduke u predmetu broj 20 0 P 006839 99 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantici Hasibi Mulalić, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.250,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hasiba Mulalić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Cazina podnijela je 1. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 20 0 P 006839 99 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 24. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 2. jula 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnositeljici apelacije 11. jula 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantica je tužbom Općinskom sudu 8. maja 1998. godine pokrenula parnični postupak protiv Senije Kržalić (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate 42.000,00 DM.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud donio Presudu broj P-197/98 od 10. novembra 1998. godine kojom je usvojio apelanticin tužbeni zahtjev.
8. Odlučujući o žalbi tužene podnesenoj protiv prvostepene presude, Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio Presudu broj Gž-27/99 od 26. aprila 1999. godine kojom je ukinuta prvostepena presuda i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
9. Prema raspoloživim i dostupnim informacijama, Općinski sud još nije donio odluku u predmetnom postupku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno njeno pravo na donošenje odluke u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela da, zbog ovakvog postupanja Općinskog suda, trpi i dalje štetu koja se ogleda u dugotrajnoj nemogućnosti da ostvari svoja prava koja su joj zagarantirana Evropskom konvencijom. Apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, te naloži Općinskom sudu da predmet uzme u rad. Konačno, apelantica je predložila da Ustavni sud obaveže Unsko-sanski kanton da joj na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od po 1.000,00 KM za svaku godinu prekoračenja vođenja postupka pred prvostepenim sudom.
b) Odgovor na apelaciju
11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju opisao tok postupka, navodeći, između ostalog, da su tačni navodi da je sud zaprimio tužbu 8. maja 1998. godine, kao i da se u [navedenom] predmetu postupalo, [ali da isti do dana slanja odgovora na apelaciju] nije okončan, kao i da će uredujući sudija […] učiniti sve da se predmet okonča u što kraćem vremenu.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
13. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
18. Apelantica smatra da joj je, zbog neodlučivanja Općinskog suda o tužbenom zahtjevu, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»
19. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio odluku u konkretnom predmetu, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 8. maja 1998. godine pokrenula predmetni parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste 15 godina i dva mjeseca.
Analiza dužine trajanja postupka
23. Ustavni sud zapaža da se apelanticin tužbeni zahtjev odnosi na isplatu novčane naknade na ime vraćanja zajma u iznosu od 42.000,00 DM, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
24. Ustavni sud, dalje, zapaža da je apelantica pokrenula parnični postupak 8. maja 1998. godine, da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju od 2. jula 2013. godine naveo da je donio presudu od 10. novembra 1998. godine koja je ukinuta presudom Kantonalnog suda od 26. aprila 1999. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Konačno, iz stanja spisa, odnosno iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud proizlazi da se u [navedenom] predmetu postupalo, [ali da isti do dana slanja odgovora na apelaciju] nije okončan, kao i da će uredujući sudija […] učiniti sve da se predmet okonča u što kraćem vremenu. Ocjenjujući navedeno, kao i činjenicu da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini predmetnog postupka, a da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio racionalne razloge kako bi opravdao dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavnom sudu je to sasvim dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Na osnovu izloženog Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
26. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete zbog neodlučivanja Općinskog suda o apelanticinom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
27. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno iznos od 300,00 KM u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
28. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir činjenicu da predmetni postupak, koji ne spada u kategoriju hitnih postupaka, traje 15 godina i dva mjeseca i da još uvijek nije okončan, apelantici treba odrediti naknadu u visini od 2.250,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak, koji nije posebno složen, nije okončan ni nakon 15 godina i dva mjeseca, a apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela da predmetni postupak traje tako dugo.
30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić