Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4347/11 (G. V., S. V. i V. V.)
Odluka donesena 05. 09. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4347/11
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4347/11, rješavajući apelaciju Gordane Vrhovac i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVO STI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Gordane Vrhovac, Svjetlane Vrhovac i Vesne Vrhovac.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Opštinskim sudom u Livnu pod brojem 068-0-I-06- 000297 (novi broj 68 0 I 006168 08 I).
Nalaže se Opštinskom sudu u Livnu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 068-0-I-06-000297 (novi broj 68 0 I 006168 08 I), u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona 10 da apelantkinjama Gordani Vrhovac, Svjetlani Vrhovac i Vesni Vrhovac, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati ukupan iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Opštinskom sudu u Livnu i Vladi Kantona 10 da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Gordana Vrhovac, Svjetlana Vrhovac i Vesna Vrhovac (u daljnjem tekstu: apelantkinje) iz Prnjavora, koje zastupaju Milorad Đukić i Vid Dujaković, advokati iz Banje Luke, podnijele su 8. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Opštinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 068-0-I-06- 000297 (novi broj 68 0 I 006168 08 I). Apelantkinje su dopunile apelaciju 9. i 16. marta 2012. godine i 25. januara 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda zatraženo je 23. decembra 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Opštinski sud je 26. decembra 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocima apelacije 29. decembra 2011. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelantkinja i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Presudom Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-191/00 od 11. aprila 2003. godine, koja je djelimično preinačena Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1880/03 od 1. decembra 2005. godine, obavezani su "Euroherc osiguranje" d.d. Mostar - Poslovnica Livno (u daljnjem tekstu: izvršenik) i Dragan Mekić (u daljnjem tekstu: drugotuženi) da Stojadinu Vrhovcu i apelantkinjama na ime nematerijalne štete isplate iznose, i to: Stojadinu Vrhovcu i Gordani Vrhovac iznos od po 12.000,00 KM i Svjetlani Vrhovac i Vesni Vrhovac iznos od po 7.000,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 11. aprila 2003. godine do isplate. Istom presudom obavezani su izvršenik i drugotuženi da tužiocu Stojadinu Vrhovcu na ime troškova prekade i četrdesetodnevnog pomena isplate iznos od 1.500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 11. aprila 2003. godine. Konačno, izvršenik i drugotuženi su obavezani da Stojadinu Vrhovcu i apelantkinjama naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 KM.
7. Protiv navedene presude Okružnog suda apelantkinje, izvršenik i drugotuženi su izjavili revizije Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Vrhovni sud je donio Presudu broj 118-0-Rev-06-000 491 od 7. aprila 2008. godine kojom je revizije odbio kao neosnovane.
8. Iz stanja spisa proizilazi da je izvršenik izvršio djelimične isplate 19. avgusta 2003. godine, 3. marta 2006. godine i 24. marta 2006. godine u ukupnom iznosu od 62.490,00 KM. Međutim, obračunom sudskog vještaka ekonomske struke Miodraga Zeljkovića iz Banje Luke, koji je izvršen u skladu sa odredbom člana 313 Zakona o obligacionim odnosima, proizašlo je da izvršenik nije ispunio glavni dug u iznosu od 14.078,22 KM i kamatu u tom iznosu.
9. Imajući u vidu navedeno, Stojadin Vrhovac i apelantkinje su 1. juna 2006. godine Opštinskom sudu podnijeli predlog na osnovu izvršne isprave-Presude Osnovnog suda broj P-191/00 od 11. aprila 2003. godine i Presude Okružnog suda broj Gž-1880/03 od 1. decembra 2005. godine radi namirenja glavnog duga u iznosu od 14.078,22 KM, i to pljenidbom novčanih sredstava izvršenika u banci i prenosom zaplijenjenih sredstava do potpunog namirenja glavnog potraživanja, kamata i troškova izvršenja.
10. Stojadin Vrhovac i apelantkinje su podnescima od 3. i 20. jula 2006. godine urgirali kod Opštinskog suda tražeći da taj sud u okviru svojih ovlašćenja preduzme potrebne mjere, postupi po zakonu i po podnesenom predlogu donese odgovarajuće rješenje.
11. Iz stanja spisa proizilazi da je Opštinski sud Rješenjem broj 068-0-I-06-000297 od 7. avgusta 2006. godine odredio predloženo izvršenje.
12. Izvršenik je 18. avgusta 2006. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju na koji su Stojadin Vrhovac i apelantkinje 25. septembra 2006. godine dostavili odgovor Opštinskom sudu.
13. Stojadin Vrhovac i apelantkinje su podnescima od 24. oktobra, 13. novembra i 11. decembra 2006. godine urgirali kod Opštinskog suda uzimanje predmeta u rad i donošenje rješenja po prigovoru izvršenika.
14. Rješenjem Opštinskog suda broj 068-0-I-06-000 297 od 3. januara 2007. godine djelimično je usvojen izvršenikov prigovor i utvrđeno da se nastavlja izvršenje za iznos od 632,00 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud izvršio obračun isplate posredstvom svog stalnog sudskog vještaka finansijske struke Ivana Šeremeta, te utvrdio da izvršeniku Stojadinu Vrhovcu i apelantkinjama nije isplatio iznos od 632,00 KM.
15. Odlučujući o žalbama Stojadina Vrhovca i apelantkinja i izvršenika, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 010-0-GŽ-07-000-107 od 26. februara 2007. godine kojim je uvažio žalbe, pobijano rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku.
16. Stojadin Vrhovac i apelantkinje su podnescima od 28. marta, 5. aprila, 10. maja, 9. avgusta i 13. septembra 2007. godine urgirali kod Opštinskog suda uzimanje predmeta u rad u skladu sa uputama drugostepenog suda.
17. Rješenjem Opštinskog suda broj 068-0-I-07-000 307 od 3. oktobra 2007. godine odlučeno je da se nastavi predloženo izvršenje za iznos od 5.450,29 KM, te za troškove postupka u iznosu od 300,00 KM.
18. Stojadin Vrhovac i apelantkinje su 12. oktobra 2007. godine izjavili prigovor protiv Rješenja Opštinskog suda broj 068-0-I-07-000 307 od 3. oktobra 2007. godine u kojem prigovaraju nalazu vještaka Ivana Šeremeta, jer se on ne slaže sa nalazom koji je obačunao vještak kojeg su angažovali Stojadin Vrhovac i apelantkinje.
19. Rješenjem Opštinskog suda broj 068-0-I-07-000 307 od 22. februara 2008. godine odbijen je prigovor Stojadina Vrhovca i apelantkinja i odlučeno da se izvršenje nastavlja za iznos od 5.450,29 KM i troškove postupka u iznosu od 300,00 KM.
20. Odlučujući o žalbi Stojadina Vrhovca i apelantkinja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 010-0-GŽ-08-000-217 od 21. maja 2008. godine kojim je uvažio žalbu, pobijano rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku.
21. Apelantkinje su podneskom od 19. juna 2010. godine tražile od Opštinskog suda hitno zakazivanje ročišta i okončanje postupka izvršenja.
22. Opštinski sud je održao ročišta 23. novembra 2010. godine i 3. februara 2011. godine.
23. Rješenjem Opštinskog suda broj 068 0 I 006168 08 I od 8. februara 2011. godine odbijen je prigovor izvršenika izjavljen protiv Rješenja o izvršenju broj 68-0-I-07-000 307 od 22. februara 2008. godine i odlučeno da se izvršenje nastavi za iznos od 5.450,29 KM i troškove postupka u iznosu od 300,00 KM.
24. Apelantkinje su 15. marta 2011. godine podnijele žalbu protiv rješenja Opštinskog suda broj 068 0 I 006168 08 I od 8. februara 2011. godine.
25. Rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 I 006168 11 Gž od 1. septembra 2011. godine uvažena je žalba apelantkinja, ukinuto rješenje Opštinskog suda i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku.
26. Apelantkinje su podneskom od 31. oktobra 2011. godine urgirale kod Opštinskog suda hitno okončanje predmetnog izvršnog postupka.
27. Opštinski sud je održao ročište 1. februara 2012. godine na kojem je donio rješenje kojim je odredio da se sprovede vještačenje vještaka Ivana Šeremeta na način da izvrši dopunu svog nalaza. Istim rješenjem je naloženo vještaku da nalaze sačini u roku od osam dana.
28. Nakon toga apealntkinje su podneskom od 5. marta 2012. godine zahtijevale od predsjednika Opštinskog suda da izuzme postupajućeg sudiju Izetu Džendo iz daljnjeg postupka.
29. Opštinski sud je Rješenjem broj 068-0-Su-12-000 313 od 6. marta 2012. godine usvojio zahtjev za izuzeće sudije Opštinskog suda, te je predmetom broj 68 0 I 006168 11 I2 zadužen sudija Opštinskog suda Jozo Mamić.
30. Nakon toga Opštinski sud je dopisom od 6. marta 2012. godine apelantkinjama dostavio podnesak sudskog izvršioca Ivana Šeremeta u kojem navodi da iz zdravstvenih razloga nije u mogućnosti da uzme predmetni spis u rad.
31. Apelantkinje su podneskom od 15. marta 2012. godine urgirale kod Opštinskog suda hitno okončanje predmetnog izvršnog postupka, te su predložile vještačenje Ekonomskog instituta u Banjoj Luci, odnosno stalnog sudskog vještaka Radovana Bosiočića.
32. Prema stanju spisa, Opštinski sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije okončao predmetni postupak.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
33. Apelantkinje smatraju da im je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinje su navele da su u svemu postupale po zakonu i da nijednu pravnu radnju nisu preduzele radi odugovlačenja postupka, dok odgovornost za trajanje izvršnog postupka snosi upravo Opštinski sud. Apelantkinje predlažu da Ustavni sud usvoji apelaciju, te da obaveže Vladu Kantona 10 da im naknadi nematerijalnu štetu zbog neizvršavanja sudske odluke, i to u iznosima od 6.000,00 KM apelantkinji Gordani Vrhovac, a apelantkinjama Vesni i Svjetlani Vrhovac iznose od po 4.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
34. Opštinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su svi podaci apelantica dati o donošenju odluke od tog suda tačni. Dalje, Opštinski sud je naveo da je svoje odluke donosio po slobodnom sudijskom uvjerenju, te na osnovu utvrđenih činjenica tokom postupka. Takođe, Opštinski sud je istakao da s obzirom da je uređujući sudac u svojim referatima zauzet po svim predmetima i to građanskoj parnici, vanparničnom odjeljenju, izvršnom, kaznenom i drugim, u predmet [apelantkinja] je uložen maksimalan trud a isti će se i dalje nastaviti. Konačno, Opštinski sud je istakao da smatra da svojim odlukama nije povrijedio niti jedno pravo apelantica.
V.Relevantni propisi
35. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 12. tačka 5.
Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. .[...] Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
36. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
37. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
38. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
39. Apelantkinje su se obratile Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njihovog predloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
40. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
41. Apelantkinje smatraju da im je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
42. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
43. Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
44. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantkinje nisu obavijestile Ustavni sud da li je u međuvremenu predmetni izvršni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelantkinja i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
45. Ustavni sud zapaža da su apelantkinje 1. juna 2006. godine pokrenule predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste sedam godina i jedan mjesec.
Analiza dužine trajanja postupka
46. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji su apelantkinje pokrenule radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata potraživanja apelantkinja pljenidbom novčanih sredstava izvršenika i prenosom zaplijenjenih sredstava izvršenika do potpunog namirenja glavnog potraživanja, kamata i troškova postupka), Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom postupku.
47. U pogledu ponašanja apelantkinja, Ustavni sud zapaža da su apelantkinje u više navrata urgirale kod Opštinskog suda uzimanje predmeta u rad (3. i 20. jula 2006. godine, 24. oktobra, 13. novembra i 11. decembra 2006. godine, 28. marta, 5. aprila, 10. maja, 9. avgusta i 13. septembra 2007. godine, 31. oktobra 2011. godine i 15. marta 2012. godine). Stoga, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelantkinje svojim ponašanjem nisu doprinijele dužini predmetnog postupka.
48. Osim toga, Ustavni sud zapaža da su apelantkinje podneskom od 5. marta 2012. godine zahtijevale od predsjednika Opštinskog suda da izuzme postupajućeg sudiju da bi sud svojim rješenjem od 6. marta 2012. godine usvojio navedeni zahtjev i zadužio drugog sudiju u konkretnom predmetu. Međutim, iako je navedena radnja u izvjesnoj mjeri doprinijela dužini postupka, budući da je takvo postupanje apelantkinja bilo u skladu sa njihovim pravima propisanim relevantnim zakonskim odredbama i da nije bilo usmjereno na odugovlačenje postupka, Ustavni sud smatra da apelantkinje svojim ponašanjem nisu uticale na dužinu predmetnog postupka.
49. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža, a što proizilazi i iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu 26. decembra 2011. godine dostavio Opštinski sud, da se taj sud nije izjašnjavao na navode o trajanju postupka, već je samo naveo da su svi podaci apelanata dati o donošenju odluke od tog suda tačni. Pored toga, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu sa članom 64 ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog predloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću predmetni izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.
50. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da se period od sedam godina i jedan mjesec u kojem nije okončan predmetni izvršni postupak ne može smatrati razumnim sa aspekta standarda prava na pravično suđenje.
51. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo apelantkinja na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
52. Apelantkinje traže da im se zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka dosudi naknada nematerijalne štete.
53. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
54. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelantkinja za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantkinjama bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
55. S obzirom na to da ovaj postupak traje više od sedam godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantkinjama treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti ukupan iznos od 2.100,00 KM. Navedeni iznos apelantkinjama je dužna isplatiti Vlada Kantona 10, s obzirom na sjedište Opštinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ostali navodi
56. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelantkinja u odnosu na pravo na imovinu.
VIII.Zaključak
57. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada izvršni postupak po predlogu apelantkinja za izvršenje pravosnažne presude traje duže od sedam godina iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret redovnim sudovima.
58. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
59. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić