Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1360/11 (D. Z.)
Odluka donesena 05. 09. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Mjera obezbjeđenja
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1360/11
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1360/11, rješavajući apelaciju Damira Zlatarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Damira Zlatarevića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 V 049721 08 V.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da hitno okonča postupak u predmetu broj 71 0 V 049721 08 V, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Damir Zlatarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 21. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka određivanja mjere obezbjeđenja i privremene mjere obezbjeđenja pred Osnovnim sudom u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 V 049721 08 V. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 4. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 26. juna 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 1. jula 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 26. novembra 2008. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog protiv protivpredlagača Mensije Dizdar (u daljnjem tekstu: protivpredlagač) kojim je tražio da sud, u smislu člana 278. Zakona o parničnom postupku, donese privremenu mjeru obezbjeđenja zabrane protivpredlagaču da otuđi, optereti ili raspolaže dvosobnim stanom koji se nalazi u Banjoj Luci u ulici Radoja Domanovića broj 16, do pravosnažnog okončanja ostavinskog postupka iza Zekije i Ferida Zlatarevića, odnosno, u smislu člana 272. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku, donese mjeru obezbjeđenja zabrane protivpredlagaču da otuđi, optereti ili raspolaže predmetnim stanom do pravosnažnog okončanja ostavinskog postupka.
7. Kako označeni prijedlog nije bio uredan, prema stanju spisa, rješenjem Osnovnog suda od 17. decembra 2008. godine vraćen je apelantu na ispravku i dopunu.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 29. decembra 2008. godine Osnovnom sudu dostavio podnesak u kojem je naveo da je prijedlog od 26. novembra 2008. godine sačinjen u skladu sa zakonskim propisima, te je sudu ponovo dostavio prijedlog od 26. novembra 2008. godine.
9. Nakon toga, Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 V 049721 08 V od 5. maja 2009. godine kojim je odbacio apelantov prijedlog protiv protivpredlagača radi određivanja sudske mjere obezbjeđenja i privremene mjere obezbjeđenja, budući da apelant sudu nije dostavio ispravljen i dopunjen podnesak kako je to od njega traženo rješenjem od 17. decembra 2008. godine.
10. Iz stanja spisa proizlazi da je Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), odlučujući o apelantovoj žalbi, donio Rješenje broj 710 V 049721 09 Gž od 30. juna 2009. godine kojim je uvažio žalbu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
11. Prema stanju spisa, postupak je u toku pred Osnovnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke u vanparničnom postupku, Osnovni sud povrijedio njegovo pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je iznio hronologiju postupka, te istakao da je rok od tri dana za odlučivanje o privremenoj mjeri davno protekao a da prvostepeni sud nije donio nikakvu odluku, iako je od dana podnošenja prijedloga prošlo oko 30 mjeseci. Konačno, apelant je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
13. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je postupao u skladu sa Zakonom, te da zbog velikog broja predmeta sud nije u mogućnosti svaki put da ispoštuje rokove, zbog čega postupak možda duže traje.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o vaparničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) relevantne odredbe glase:
Član 2. stav 2.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07), ako zakonom nije drugačije određeno.
15. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelant smatra da mu je, zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom prijedlogu, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – « razuman rok»
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud, prije svega, smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud donio odluku povodom njegovog prijedloga, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
24. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant 26. novembra 2008. godine prijedlogom pokrenuo predmetni vanparnični postupak koji, prema stanju spisa i raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste četiri godine i 10 mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku koji je apelant pokrenuo radi određivanja sudske mjere obezbjeđenja i privremene mjere obezbjeđenja, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o osobito složenom predmetu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da se postupkom traži donošenje sudske mjere obezbjeđenja i privremene mjere obezbjeđenja kojima bi se spriječio protivpredlagač da otuđi stan za koji apelant smatra da je njegov, može se izvesti zaključak da je taj postupak za apelanta značajan.
26. Sumirajući vanparnični postupak, Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut prijedlogom od 26. novembra 2008. godine, te da postupak ni nakon četiri godine i 10 mjeseci još nije okončan, što je samo po sebi dovoljno da se zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje. Ustavni sud primjećuje da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije naveo niti jedan razlog koji je eventualno mogao utjecati na dužinu trajanja postupka, već je samo naveo da je postupao u skladu sa Zakonom, te da zbog velikog broja predmeta sud nije u mogućnosti svaki put da ispoštuje rokove, iz kojeg razloga postupak možda duže traje. Međutim, Ustavni sud posebno naglašava da je Osnovni sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je postupak pokrenut 2008. godine, što je sud u potpunosti zanemario, propuštajući da postupa u skladu s odredbom 10. ZPP-a, u vezi s odredbom člana 2. stav 2. ZVP-a, odnosno da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, a posebno da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon četiri godine nije okončao postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
28. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
29. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovoga predmeta, Ustavni sud smatra da je odluka kojom se utvrđuje kršenje apelantovih ustavnih prava i nalog da se bez daljnjeg odlaganja okonča postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka od četiri godine i 10 mjeseci, prilikom odlučivanja o prijedlogu radi određivanja sudske mjere obezbjeđenja i privremene mjere obezbjeđenja, u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Osnovnom sudu koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka u konkretnom slučaju.
31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić