Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1605/10 (M. J.)
Odluka donesena 05. 09. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1605/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 1605/10, rješavajući apelaciju Marice Jakovljević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marice Jakovljević, podnesena zbog neizvršenja rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 I 043992 08 I od 5. novembra 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Marica Jakovljević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, podnijela je 4. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) broj 71 0 I 043992 08 I od 5. novembra 2008. godine.
2. Apelantica je kao tražioc izvršenja 4. novembra 2008. godine protiv „Žitoprodukt“ a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: izvršenik) podnijela Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje sudskog poravnanja istog suda broj 071-0-P-07-003234 od 26. avgusta 2008. godine kojim je izvršenik obavezan da apelantici isplatiti iznos od 4.784,25 KM na ime neisplaćenih plata i iznos od 712,70 KM na ime toplog obroka za periode precizirane u zaključenom sudskom poravnanju.
3. Osnovni sud je rješenjem broj 71 0 I 043992 08 I od 5. novembra 2008. godine odredio izvršenje radi naplate potrživanja apelantice, zapljenom novčanih sredstava izvršenika na računima kod Gospodarske banke u Banja Luci, Hypo Alpe –Adria - Banke u Banja Luci, i Nove banke u Bijeljini i prenosom na račun apelantice.
4. Hypo Alpe –Adria- Banka u Banja Luci je podneskom od 7. novembra 2008. godine obavijestila Osnovni sud da na računu izvršenika nema sredstava za izvršenje, da je račun izvršenika blokiran, te da je predmetno rješenje o izvršenju zavedeno u evidenciju redoslijeda prioriteta naplate. Nova banka u Bijeljini je 14. novembra 2008. godine dostavola identičnu obavjest sudu.
5. Apelantica smatra da joj je zbog nemogućnosti izvršenja rješenja Osnovnog suda prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela hronologiju postupanja Osnovnog suda u predmetnom izvršnom postupku ističući da i pored postojanja izvršne isprave nije naplatila svoja potraživanja. Također je navela da Osnovni sud bez razloga „odugovlači postupak“ jer je po njenom mišljenju „sud imao sve mogućnosti da okonča postupak“.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur- Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
8. U vezisa apelantovim navodima, Ustavni sud ističe da bi tumačenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije na način kao da se ono tiče isključivo vođenja postupka vodilo sigurno u situacije inkompatibilne sa principima vladavine prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. Stoga, izvršenje presude, koju donese bilo koji sud, mora biti posmatrano kao "integralni dio suđenja" u smislu člana 6. Evropske konvencije. To će biti slučaj ako ne postoji izvršenje u razumnom zakonskom roku, ili ako neopravdanost neizvršenja povlači ponovnu povredu tog građanskog prava (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 7. svibnja 1974. godine, serija A-18, st. 34-36, kao i odluku Ustavnog suda, broj AP-288/03, od 17. prosinca 2004. godine, tač. 27-31). Ako se pravosnažno utvrdi građansko pravo, a nadležni organ neće da ga izvrši, pravo na pravično suđenje u postupku utvrđivanja građanskog prava postalo bi bespredmetno i bez adekvatnog dejstva..
9. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se ne radi o odbijanju nadležnog organa da izvrši pravosnažno utvrđeno građansko pravo ili o odugovlačenju suda da donese rješenje o izvršenju, već naprotiv da je Osnovni sud kao nadležan organ, efikasno i zakonito obavio svoju funkciju. Naime, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, postupajući po apečlantičinom prijedlogu za izvršenje od 4. novembra 2008. godine, donio rješenje o izvršenju kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje, te isto u primjerenom roku dostavio na izvršenje bankama koje je apelantica označila u svom prijedlogu za izvršenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su Hipo Alpe –Adria- Banka i Nova banka svojim podnescima od 7. i 14. novembra 2008. godine obavijestile Osnovni sud da na računima izvršenika nema sredstava i da su isti blokirani. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda da „moguće propuštanje ovrhe presude zbog siromaštva dužnika ne može se uzeti protiv države osim i u mjeri u kojoj se može pripisati domaćim vlastima, na primjer njihovim pogreškama ili odugovlačenju ovršnog postupka“ (vidi Evropski sud, Šostarić protiv Hrvatske, presuda od 17. aprila 2007. godine, stav 31). Osim toga Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa ne proizlazi da je apelantica u toku postupka u smislu odredbe člana 8. stav 3. ZIP-a predložila novo sredstvo ili predmet izvršenja radi namirenja svog potraživanja, a budući da izvršenje na prvobitno predloženim sredstvima i predmetu izvršenja nije bilo moguće provesti. Stoga, Ustavni sud smatra da se u situaciji kada apelantica traži provođenje izvršenja na novčanim sredstvima za koje je utvrđeno da ne postoje (što se ne može staviti na teret redovnom sudu), apelantica ne može efikasno pozivati na nemogućnost da realizuje svoja pravosnažno utvrđena potraživanja zbog ponašanja redovnog suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie ) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić