Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2476/10 (M. Š, M. Š, J. Š. i I. Š)

Odluka donesena 05. 09. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Posjed
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2476/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 2476/10, rješavajući apelaciju M. Š, M. Š, J. Š i I. Š. , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. Š, M. Š, J. Š i I. Š podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000121 od 6. maja 2010. godine, presude Kantonalnog suda Novi Travnik, broj 006-0-Gž-07-000 381 od 3. septembra 2008. godine i presude Općinskog suda Bugojno, broj P-690/05 od 1. decembra 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. M. Š, M. Š, J. Š. i I. Š (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Gornjeg Vakufa - Uskoplje, koje zastupa Midhat Gekić, advokat iz Gornjeg Vakufa - Uskoplja, podnijeli su 23. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev- 09-000121 od 6. maja 2010. godine, presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 006-0-Gž-07-000 381 od 3. septembra 2008. godine i presude Općinskog suda Bugojno (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-690/05 od 1. decembra 2006. godine.

2. Prethodno je Ustavni sud odlukom o dopustivosti broj AP 3559/08 od 15. aprila 2009. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba), odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli 8. novembra 2008. godine protiv naprijed navedene presude Kantonalnog suda budući da u vrijeme podnošenja te apelacije nije bio okončan postupak po apelantovoj reviziji.

3. Presudom Općinskog suda broj P-690/05 od 1. decembra 2006. godine usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja Jakova Romića (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelanata, kao tuženih, radi utvrđivanja jačeg prava na posjed, na način preciziran u izreci presude. Naime, utvrđeno je da tužitelju pripada jače pravo na posjed dijela k.č. br. 1930 k.o. Zdrimci u površini od 190 m2 koji je prikazan skicom lica mjesta sačinjen po geometru, da se granična crta između ovog dijela parcele i preostalog dijela ove iste parcele koji pripada tuženom M. Š. (prednik apelanata) proteže pravocrtno između tačaka AiBu dužini od 18,80 m. Isto presudom je utvrđeno da su apelanti dužni trpjeti da se nakon pravomoćnosti presude izvrši cijepanje parcele k.č. br 1930 te da se tužiteljev dio u ovoj parceli oglasi sastavnim dijelom tužiteljeve parcele k.č. br. 1224 k.o. Zdrmci. I konačno, istom presudom je utvrđeno da su apelanti dužni ovakvo definirano zemljište tužitelju predati u posjed, slobodno od stvari i lica, ubuduće se uzdržati od bilo kakvih radnji kojim bi tužitelja ometali u posjedovanju ovog zemljišta, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.756,00 KM.

4. U obrazloženju presude je navedeno da je sud proveo postupak saslušanjem stranaka i svjedoka, uvidom u skicu lica mjesta, uvidom i čitanjem nalaza vještaka geometra i nesporno utvrdio da tužitelj ima jače pravo na spornoj površini. Naime, kako je Općinski sud utvrdio, tužitelj je preko svog prednika u posjed sporne parcele došao oko 1921. godine kupoprodajom od Ahmeta Čalkić, zatim da je tužitelj istu naslijedio od svog oca i nesmetano je koristio sve do 2000. godine. Sud dalje navodi da je tužitelj od porodice Čalkić kupio kuću i štalu, i ostale sporedne objekte, te da su današnji objekti na istom lokalitetu, približno istih dimenzija, svi osim štale koja je prvotno bila duga 19 m, a sada je duga 11,40 m, dok je širina štale ostala ista. Sud je u postupku nesporno utvrdio da tužitelj nema otvoren prolaz za ulazak u svoje imanje sa javnog puta koji vodi za selo Potrlicu, te da je za sve vrijeme od kupovine predmetne nekretnine preko svog prednika a i sam za kolski prevoz sijena, žita, te drva i drugih većih tereta upravo koristio spornu parcelu zv. Arman, pa je smatrao da je predmetna sporna parcela Arman njegovo vlasništvo naspram koga se ponašao kao vlasnik, dok je tužitelj sa javnog puta imao samo pješački prolaz do kuće. S obzirom na navedeno Općinski sud je primjenom člana 48. Zakona o vlasničko pravnim odnosima udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu.

5. Presudom Kantonalnog suda, broj 006-0-Gž-07-000 381 od 3. septembra 2008. godine odbijena je žalba apelanata i prvostepena presuda potvrđena sa izvršenim ispravkama rješenjima pod istim brojem od 15. marta 2007. godine i 20. marta 2007. godine. Kako je naveo Kantonalni sud, radi razjašnjenja navedenih spornih činjenica prvostepeni sud je cijenio izvedene dokaze te utvrdio da tužitelj ima jače pravo na spornoj površini na navedenoj parceli, što je u prvom pasusu na strani četiri svoje presude detaljno obrazložio. Po ocjeni Kantonalnog suda, prvostepeni sud je takođe zauzeo stav da katastarska evidencija o posjedu sporne parcele od strane apelanata nema pravnu snagu, obzirom da se radi o katastru novog premjera koji nije stupio na snagu, te je u tom smislu takođe dao jasno obrazloženje. Dalje se navodi da je o naprijed navedenim spornim činjenicama i svom stavu prvostepeni sud dao jasno obrazloženje te je pravilno primijenio materijalno pravo što i Kantonalni sud prihvata. Po mišljenju Kantonalnog suda, nalazi oba vještaka su isti, s tim što je nalaz vještaka Namika Karamustafić detaljno razrađen skicom što navode i apelanti u svojoj žalbi, na osnovu koje je sud u izreci presude i obavezao apelante da isti predaju u posjed tužitelju.

6. Vrhovni sud je, rješenjem broj 070-0-Rev-09-000121 od 6. maja 2010. godine reviziju apelanata odbacio zbog formalnih razloga – zato što vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM, a odlučivanje o reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

7. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navode da je prvostepeni sud povrijedio procesno pravo i pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu apelanata a sve protivno njihovom naslijeđenom pravu vlasništva. Prvostepeni sud za presuđenje uzima podatke novog aviofotograviometrijskog snimanja u dijelu katastarskog plana. Takav pristup suda nužno je morao rezultirati i nespornim zaključkom suda po izvedenom dokazu popisnom listu novog aviofotogravimetrijskog snimanja gdje se cjelokupna parcela 1930 k.o. Ždrimci nalazi upisana i u posjedu prednika apelanataM.Š. Prvostepeni sud nije u cjelosti postupio po tužbi tužioca i izvršio identifikaciju parcela po zemljišnoknjižnom stanju. Apelanti navode da su oni vlasnici i tako su se ponašali dugi niz godina te ne mogu snositi posljedice nezakonitog postupanja prvostepenog suda da im provjeri priložene dokaze vlasništva na spornoj parceli a takođe niti mogu pristati da im se ugrozi pravo vlasništva na parceli 1930 k.o. Ždrimci upisanoj i u faktičkom posjedu nasljednika prednika M.Š. Stoga zahtijevaju zaštitu prava na imovinu iz člana II/3 tačka k). Ustava Bosne i Hercegovine, člana 1. Protokola 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ispitujući dopustivost apelacije u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zapaža da je osporenim rješenjem broj 070-0-Rev-09-000121 od 6. maja 2010. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena zbog formalnih razloga, pa konačnu odluku u ovom predmetu predstavlja presuda Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-07-000 381 od 3. septembra 2008. godine. Stoga Ustavni sud, u skladu sa svojom praksom (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2884/06 od 10. januara 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao relevantan datum podnošenja apelacije uzima datum kada je podnesena apelacija u predmetu AP 3559/08 koja je odbačena kao preuranjena. S obzirom na to da je presuda Kantonalnog suda primljena 11. septembra 2008. godine, a apelacija protiv te odluke je prvobitno podnesena 8. novembra 2008. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga će Ustavni sud navode o povredi ustavnih prava apelanta ispitati u odnosu na presudu Kantonalnog suda kao konačnu odluku.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

11. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešno i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno je li prekršeno pravo imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, uz pozvanje na relevantne odredbe Zakona o vlasničko pravnim odnosima a takvo obrazloženje, u okolnostima konkretnog predmeta, Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelanti u apelaciji ne nude bilo kakve argumente koji bi opravdali njihovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje i prava na imovinu, osim što su nezadovoljni rezultatom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2476/10 (M. Š, M. Š, J. Š. i I. Š) | Sudska praksa | Aktio