Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2547/10 (S. L., N. F. i S. O.)

Odluka donesena 05. 09. 2013.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građanski postupak
  • Kolektivni ugovor
  • Prava iz radnog odnosa
  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2547/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. rujna 2013. godine, u predmetu broj AP 2547/10, rješavajući apelaciju Sadete Ljigić i dr., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 5, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sadete Ljigić, Nevrese Fazlić i Sene Osmanović podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 001954 09 Gž od 30. travnja 2010. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 001954 07 P od 3.

srpnja 2009. godine zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Medihe Alić i Mine Huremović podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 001954 09 Gž od 30. travnja 2010. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 001954 07 P od 3. srpnja 2009. godine, zato što je podnesena od neovlaštene osobe.

OBRAZLOŽENJE

1. Sadeta Ljigić, Nevresa Fazlić i Sena Osmanović (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Kalesije, koje zastupa Zejnil Džafić, odvjetnik iz Kalesije, i Mediha Alić i Mina Huremović iz Kalesije podnijele su 25. lipnja 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 P 001954 09 Gž od 30. travnja 2010. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 P 001954 07 P od 3. srpnja 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 33 0 P 001954 07 P od 3. srpnja 2009. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 001954 09 Gž od 30. travnja 2010. godine, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev apelantica i Medihe Alić i Mine Huremović, obvezan tuženi Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: tuženi) da im na ime naknada za korištenje godišnjeg odmora i toplog obroka isplati novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama (u izreci presude preciziran period i iznosi naknada). Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev apelantica i Medihe Alić i Mine Huremović kojim su tražile isplatu razlike naknade za topli obrok za period od 8. rujna 2005. godine do 9. rujna 2008. godine, te obvezan tuženi da apelanticama i Medihi Alić i Mini Huremović isplati naknadu na ime troškova postupka. U obrazloženju presude, vezano za odbijanje dijela tužbenog zahtjeva, Općinski sud je naveo da za period od 8. rujna 2005. godine do 9. rujna 2008. godine nije bilo moguće primijeniti odredbe Kolektivnog ugovora za službenika organa uprave u sudske vlasti u FBiH („Službene novine FBiH“ broj 23/00, u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor). Naime, 17. kolovoza 2005. godine stupio je na snagu Zakon o namještenicima. Odredbama članka 45. stavak 1. točka 2. navedenog zakona propisano je da namještenici imaju pravo na naknadu za ishranu za topli obrok, a stavkom 3. navedenog članka propisano je da visinu naknade iz stavka 1. ugovaraju Kolektivnim ugovorom sindikat, Vlada Federacije i Vlada kantona, dok je odredbama članka 80. navedenog zakona propisano da danom stupanja na snagu tog zakona prestaje važiti Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika u organima uprave u FBiH. Dalje, odredbama članka 17. Općeg kolektivnog ugovora koji je stupio na snagu 8. rujna 2005. godine (u daljnjem tekstu: Opći kolektivni ugovor) propisano je da je poslodavac obvezan uposleniku osigurati topli obrok. Dakle, stupanjem na snagu Zakona o namještenicima, a zatim Općeg kolektivnog ugovora, koji sukladno članku 2. obvezuje sve poslodavce bez obzira na strukturu kapitala, više ne postoji pravna praznina u pogledu utvrđivanja visine naknade za topli obrok za utuženi period od 8. rujna 2005. godine zaključno sa rujnom 2008. godine, da bi se i dalje primjenjivala odredba članka 31. Kolektivnog ugovora.

3. Apelantice i Mediha Alić i Mina Huremović smatraju da im je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Dalje navode da su presude redovitih sudova nezakonite, zato što niti jednim pravnom aktom nisu stavljene izvan snage odredbe Kolektivnog ugovora, a pogotovo nisu stavljene izvan snage Općim kolektivnim ugovorom. S tim u svezi, nema niti jednog razloga da se ne primjenjuju i odredbe Kolektivnog ugovora i odredbe Općeg kolektivnog ugovora.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. st. 2. i 4. točka 5. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. st. 2. i 4. točka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:

2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

5. apelaciju je podnijela neovlaštena osoba; (…) Dopustivost u odnosu na apelantice

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

6. U svezi sa navodima apelantica o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu koji se isključivo odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, Ustavni sud podsjeća da je identično činjenično i pravno pitanje razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 3417/08 od 15. svibnja 2012. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U citiranoj odluci Ustavni sud je zaključio „da nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku odluku i odbio apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da joj se naknada za ishranu u toku rada (topli obrok) za period nakon stupanja na snagu Općeg kolektivnog ugovora (8. rujna 2005. godine) isplati prema odredbama Granskog kolektivnog ugovora iz 2000. godine, budući da Tuzlanski kanton nije zaključio niti pristupio Granskom kolektivnom ugovoru iz 2000. godine (Odluka Ustavnog suda broj AP 1315/06), a pravna praznina koja je postojala u svezi sa određivanjem visine naknade iz radnog odnosa (plaće, regres, topli obrok) namještenicima organa uprave i sudske vlasti u Tuzlanskom kantonu popunjena je stupanjem na snagu Općeg kolektivnog ugovora koji je stupio na pravnu snagu 8. rujna 2005. godine, kojim je utvrđena visina navedenih naknada“. U konkretnom slučaju Ustavni sud se u cijelosti poziva na citiranu Odluku broj AP 3417/08, te zaključuje da su navodi apelantica o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju očito (prima facie) neutemeljeni.

Dopustivost u odnosu na Medihu Alić i Minu Huremović

7. Ustavni sud nalazi da je u predmetnoj apelaciji zastupnik naveo da zastupa apelantice i Medihu Alić i Minu Huremović, ali uz apelaciju nije dostavio punomoć za zastupanje. Na traženje Ustavnog suda zastupnik je dostavio punomoć za zastupanje apelantica, dok nije dostavio punomoći za zastupanje Medihe Alić i Mine Huremović, nego je naveo da iz objektivnih razloga nije u mogućnosti dostaviti punomoć za njih. U smislu članka 19. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, ako podnositelj apelacije ima zastupnika, zastupnik mora priložiti punomoć za zastupanje u pisanom obliku. Ustavni sud konstatira da zastupnik nije dostavio punomoći za zastupanje Medihe Alić i Mine Huremović uz apelaciju, niti je naknadno, na traženje Ustavnog suda, dostavio punomoći. Ustavni sud stoga zaključuje da je apelaciju u ime njih podnijela neovlaštena osoba.

8. Imajući u vidu odredbu članka 16. st. 2. i 4. točka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, odnosno ukoliko ju je podnijela neovlaštena osoba, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2547/10 (S. L., N. F. i S. O.) | Sudska praksa | Aktio