Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2611/10 („ML COMPANY“ d.o.o. i S. M.)

Odluka donesena 05. 09. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
  • Pravo na odbranu
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2611/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 2611/10, rješavajući apelaciju „Ml Company“ d.o.o. i Steve Markovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Ml Company“ d.o.o i Steve Markovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Pžp-10-10-000 300 od 26. aprila 2010. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 071-0-Pr-08-000734-VII od 14. decembra 2009. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „Ml Company“ d.o.o. i Stevo Marković (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant, odnosno apelanti) iz Banje Luke podnijeli su 28. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Pžp-10-10-000 300 od 26. aprila 2010. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-Pr-08-000734-VII od 14. decembra 2009. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-Pr-08-000734-VII od 14. decembra 2009. godine je utvrđeno da su apelanti odgovorni zbog propuštanja što je, prilikom kontrole 5. februara 2008. godine, utvrđeno i zapisnikom broj 26.2.02/324-KM-l 1/08 i konstatovano da prvoapelant obavlja registrovanu djelatnost u sjedištu u poslovnim prostorijama u Ulici jevrejskoj u Banjoj Luci, a da prethodno nije pribavljeno rješenje nadležnog organa lokalne uprave o ispunjenosti uslova u pogledu tehničke opremljenosti, zaštite na radu i zaštite i unapređenja životne sredine, kao i drugi propisani uslovi, čime je učinjen prekršaj iz člana 18. Zakona o preduzećima („Službeni glasnik RS“ br. 24 /98 , 62/ 02 , 66/02, 38/03, 97/04, 34/06). Na osnovu člana 424. st. 1. i 2. tačka 1. istog Zakona je prvoapelant, kao pravno lice, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 4.500,00 KM, a drugoapelant, kao odgovorno lice, novčanom kaznom u iznosu od 300,00 KM, uz troškove prekršajnog postupka u iznosu od po 50,00 KM za svakog apelanta. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u spis predmeta dostavljen pismeni podnesak sa molbom da se odgodi rasprava zbog toga što drugoapelant nije u mogućnosti pristupiti iz zdravstvenih razloga, a nije imenovao punomoćnika, te da je državljanin Austrije, da je nastanjen u Beču i da se nalazi na bolovanju sa prilogom ljekarskih nalaza. Dalje je navedeno da je pismeni podnesak sa molbom za odgodu rasprave potpisalo lice Željko Zec,,s naznakom za direktora“. Osnovni sud nije prihvatio molbu za odgodu rasprave s obzirom na to da je već 19. oktobra 2009. godine odložio usmeni pretres zakazan za 13.15 časova, kada apelanti nisu pristupili na usmeni pretres, odnosno zbog toga što je drugoapelant bio odsutan. Osnovni sud je donio rješenje kojim ih je proglasio odgovornim zbog propuštanja, u skladu sa članom 55. Zakona o prekršajima RS. Sud je prilikom odmjeravanja novčane kazne apelantima ocijenio težinu učinjenog prekršaja i njegove posljedice, te je apelantima izrekao kazne u minimalnim zakonom propisanim iznosima za navedenu vrstu prekršaja.

3. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Pžp-10-10-000 300 od 26. aprila 2010. godine žalba apelanata je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno. Kako je naveo Okružni sud, apelanti u žalbi navode da im je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na odbranu, jer sud nije prihvatio opravdan razlog za odgodu pretresa za nekoliko mjeseci, a po molbi direktora pravnog lica. Dalje se navodi da, zbog navedene činjenice, a i otežane komunikacije sa braniocem Milanom Romanićem, nije na vrijeme poslana dokumentacija-ovlaštenje za zastupanje, jer su apelanti smatrali da je dovoljno ovlaštenje za zastupanje izdato Željku Zecu. Zaključuju da im je povrijeđeno pravo na odbranu, jer im nije u provedenom postupku data mogućnost da je iznesu iako su na vrijeme obavijestili sud o njihovoj spriječenosti. Međutim, kako je obrazložio Okružni sud, u konkretnoj prekršajnoj stvari angažovan je branilac Srboljub Jovičinac, koji je blagovremeno izjavio žalbu na prvostepeno rješenje, ali uz svu žalbenu dokumentaciju nije dostavio punomoć za zastupanje apelanata, da bi naknadno i Željko Zec izjavio žalbu u ime apelanata, zasnivajući svoje svojstvo na ovlaštenju za zastupanje od 1. septembra 2009. godine. Međutim, po mišljenju Okružnog suda, iz sadržaja ovlaštenja za zastupanje ne proizlazi da imenovani ima ovlaštenje za zastupanje pravnog lica u sudskim postupcima, nego se ono odnosi na postupke vansudskog usaglašavanja, rješavanja i „prebijanja“ dugova prema elektrodistribuciji i vodovodu, toplani i Tehničkoj školi Banja Luka, kao i u postupcima pred nadležnim ministarstvima, inspekcijskim organima i međunarodnim organizacijama u BiH, te mogućnost potpisivanja dokumentacije prema trećim licima-poslovnim partnerima, a kojima se štite i ostvaruju prava pravnog lica. Navedeno je da je prvostepeni sud, shodno članu 65. stav 1. Zakona o prekršajima RS, obavezan utvrditi da li je izjavljena žalba blagovremena, potpuna i dozvoljena. Imajući u vidu navedenu odredbu, te činjenice predmeta, Okružni sud je zaključio da je u predmetnoj prekršajnoj stvari ispoštovana navedena obaveza, a radi utvrđivanja postojanja procesnih pretpostavki za razmatranje izjavljene žalbe, te je utvrđeno da su one izjavljene od neovlaštenih lica,.

4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti smatraju da se povreda prava na pravično suđenje ogleda u tome što je sud tokom postupka povrijedio pravo na odbranu apelanata. Naime, sud nije prihvatio opravdan razlog za odgodu pretresa za nekoliko mjeseci, a po molbi drugoapelanta, zaprimljenoj u sudu 21. decembra 2009. godine, koji je uz molbu dostavio i medicinsku dokumentaciju o istoriji svoje bolesti od koje se intenzivno liječio u novembru i decembru 2009. godine, pa zbog toga nije mogao krenuti na dalek put iz Beča do Banje Luke, gdje je zakazan pretres u ovom predmetu. Zbog ove činjenice (privremena spriječenost zbog bolesti), te zbog toga i otežane komunikacije sa svojim braniocem, advokatom Milanom Romanićem iz Banje Luke, drugoapelant, kako se navodi u apelaciji, nije na vrijeme poslao svu potrebnu dokumentaciju-ovlaštenja za zastupanje branioca u ovom predmetu, računajući da će se pretres odgoditi, odnosno da je ovlaštenje koje je izdao Željku Zecu 1. septembra 2009. godine dovoljno i za zastupanje pred sudovima, a da naknadno može poslati ovlaštenje za advokata koji je trebalo da zamijeni advokata Romanića.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud najprije ističe da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se s tim u vezi postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno pitanje da li se radi o «krivičnoj» optužbi protiv apelanata u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena da li je neka optužba «krivična» u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o «krivičnoj optužbi». Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o «krivičnoj optužbi», odnosno da je u konkretnom slučaju član 6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/07, tač. 21. i 22).

7. Dalje, Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. Ustavni sud zapaža da se navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje zasnivaju na tvrdnji o povredi prava na odbranu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenim rješenjima detaljno razmotrili navode apelanata vezane za zahtjev za odgodu glavnog pretresa i nedostavljanje uredne punomoći za zastupanje, koje apelanti ponavljaju u apelaciji, i dali iscrpne razloge zašto ti navodi ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne prekršajne stvari, a takva obrazloženja, u okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tome Ustavni sud smatra da u postupanju prvostepenog i drugostepenog suda nema elemenata koji ukazuju na povredu prava na odbranu apelanata, budući da su apelanti učestvovali u cjelokupnom postupku i koristili načelo slobodnog zastupanja, odnosno sami su birali lica koja će ih zastupati u postupku. Ustavni sud dalje smatra da korištenje ovih procesnih načela podrazumijeva i prethodno ispunjenje određenih pretpostavki kao što je postojanje uredne punomoći, koju je potrebno priložiti prilikom preduzimanja prve radnje u postupku. Upravo ovaj nedostatak, koji predstavlja obavezu apelanata, doveo je do okončanja predmetnog prekršajnog postupka na način iznesen u činjeničnom dijelu drugostepene odluke. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da se pobijana drugostepena odluka zasniva na pravilnoj primjeni odredaba procesnog i materijalnog prava, te da su za nju dati valjani i argumentovani razlozi, kako je to i navedeno u njenom obrazloženju. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2611/10 („ML COMPANY“ d.o.o. i S. M.) | Sudska praksa | Aktio