Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3227/10 (JU „Coming“ iz Širokog Brijega)
Odluka donesena 05. 09. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3227/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine u predmetu broj AP 3227/10, rješavajući apelaciju JU „Coming“ iz Širokog Brijega, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JU “Coming” iz Širokog Brijega podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Mals 004689 10 PŽ od 7. jula 2010. godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Mals 004689 09 Mals od 5. februara 2010. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. JU „Coming“(u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Dragan Pavković direktor, podnio je 29. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Mals 004689 10 PŽ od 7. jula 2010. godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 Mals 004689 09 Mals od 5. februara 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 64 0 Mals 004689 09 Mals od 5. februara 2010. godine obavezani su Općina Široki Brijeg i apelant da solidarno na ime regresnog duga isplate „Euroherc“ Osiguranju d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tužitelj) iznos od 550,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 6. septembra 2006. godine pa do isplate kao i da naknade tužitelju troškove postupka precizirane u presudi sa zakonskom kamatom počev od dana presuđenja do isplate a sve u roku od 15 dana. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je na osnovu dokaza preciziranih u presudi, između ostalih i sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 6. septembra 2006. godine, utvrđeno da se 17. juna 2006. godine dogodila saobraćajna nesreća u kojoj je vozač poimenično naveden u presudi upravljajući vozilom Audi koje je bilo osigurano kod tužitelja (detaljni podaci navedeni u presudi) naišao na veću količinu vode na kolniku zbog puštanja šahta u susjednoj ulici, izgubio kontrolu nad vozilom i udario u parkirano vozilo Pasat (podaci precizirani u presudi) čime je na vozilu Pasat nastala šteta koja obračunata po principu djelimične štete iznosi 1.495,96 KM a po principu totalne štete 1.891,00 KM. Nadalje je utvrđeno da uzrok nesreće nije neprilagođena brzina vozila Audi već da je uzrok nesreće voda koja se izlila iz šahta usljed neodgovarajućeg održavanja šahtova i kolnika u smislu odvodnje atmosferskih voda za čiju odvodnju i održavanje su odgovorni apelant i Općina Široki Brijeg, te da je navedena vodena površina na kolniku predstavljala za vozača iznenadnu i neočekivanu situaciji obzirom na nemogućnost procjene dubine vodene površine. Na osnovu izvansudske nagodbe od 6. septembra 2006. godine utvrđeno je i da je tužitelj na ime naknade štete na vozilu Pasat isplatio iznos od 550,00 KM kojim je, shodno odredbama nagodbe, dogovoreno da je u potpunosti izmirena šteta nastala na tom vozilu.
3. U vezi s navedenim Općinski sud je istakao da je odredbama člana 939. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da isplatom naknade iz osiguranja po samom zakonu na osiguravatelja prelaze sva osiguranikova prava prema osobi koja je po ma kom osnovu odgovorna za nastalu šteteu, i to do visine isplaćene naknade. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, te kako je utvrđeno da su za nastalu štetu solidarno odgovorni apelant i Općina Široki Brijeg zbog neadekvatnog održavanja odvoda i šahtova, Općinski sud je donio presudu kao u dispozitivu. Općinski sud je naveo i da tužitelju pripada i pravo na naknadu zakonske zatezne kamate od dana postizanja izvansudske nagodbe do konačne isplate a sve shodno odredbama člana 277. stav
1. ZOO.
4. Protiv navedene presude apelant i Općina Široki Brijeg su podnijeli žalbe Kantonalnom sudu koji je presudom broj 64 0 Mals 004689 10 PŽ od 7. jula 2010. godine žalbe odbio i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da su neosnovani žalbeni navodi o pogrešnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku jer prema mišljenju Kantonalnog suda iz spisa predmeta proizlazi da je prvostepeni sud sve dokaze cijenio kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi i o tome dao obrazloženja u skladu sa članom 8. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Navedeno je da su neosnovani i žalbeni navodi da zapisnici sa ročišta nisu adekvatno sastavljeni budući da, prema navodima Kantonalnog suda, proizlazi da svi zapisnici sa ročišta za glavnu raspravu sadrže sve elemente koje propisuju odredbe ZPP vezane za sadržaj zapisnika. Obrazloženo je i da su neosnovani i žalbeni navodi vezani za nalaze i mišljenje vještaka saobraćajne struke jer je taj nalaz, prema mišljenju Kantonalnog suda, stručan, objektivan i sačinjen u skladu sa pravilima struke, kao i da su neosnovani i navodi da neki dokazi imaju jaču snagu od drugih budući da shodno odredbama ZPP-a svaki dokaz ima jednaku snagu a hoće li mu sud pokloniti vjeru ili ne to je stvar ocjene suda. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je odbio žalbe kao neosnovane.
5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje navedenog prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava do koje je, kako navodi apelant, došlo usljed neadekvatne ocjene dokaza provedenih u postupku. Apelant navodi da su sudovi pogrešno cijenili nalaz vještaka saobraćajne struke i koristili ga kao osnov za svoje odluke i da pri tom nisu obrazložili zašto je voda na kolniku iznenadna situacija iako je u prekršajnoj dokumentaciji utvrđeno da je vidljivost dobra i cesta pregledna. Navodi i da sudovi nisu vodili računa da je vozač Audija prekršajno kažnjen jer je vozio većom brzinom od dozvoljene.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
7. S obzirom na to da je apelant javna ustanova, Ustavni sud prvenstveno podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 19/04, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1207/07 od 10. juna 2009. godine, dostupnu na: www.ustavnisud.ba).
8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje koji se zasnivaju isključivo na navodima o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva , presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana II/3.e Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke zašto je trebalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i obavezati apelanta i Općinu Široki Brijeg da tužitelju isplate iznos preciziran u presudi, pozivajući se na relevantne odredbe ZOO i ZPP, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tom Ustavni sud ima u vidu da su redovni sudovi, suprotno apelantovim navodima, dali detaljna obrazloženja vezano za svaki provedeni dokaz uključujući i obrazloženje po pitanju zaključaka vještaka saobraćajne struke vezanu za spornu vodenu površinu koja se nalazila na kolniku. Ustavni sud također ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić