Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4129/10 (H. G.)
Odluka donesena 05. 09. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građanski postupak
- Vlasničko-pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4129/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 4129/10, rješavajući apelaciju Haljke Guraljevski, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Haljke Guraljevski podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000248 09 Rev od 13. jula 2010. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 011 0 Gž 08 001617 od 31. oktobra 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj P-236/04 od 18. jula 2008. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Haljka Guraljevski (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Laktaša, koju zastupa Ranko Vulić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 21. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118 0 P 000248 09 Rev od 13. jula 2010. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011 0 Gž 08 001617 od 31. oktobra 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-236/04 od 18. jula 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P/236&04 od 18. jula 2008. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-00617 od 31. oktobra 2008. godine, utvrđeno je da je Manda Jurić (u daljnjem tekstu: tužiteljica) vlasnik nekretnina, kč. br. 371/8, oranica „Podovi“, u površini od 5065 m2, upisana u zk. ul. br. 176 k.o. Bukovica, i apelantica je obavezana da trpi da se tužiteljica upiše kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnoj knjizi. Apelantica je obavezana da tužiteljici preda u posjed kč. br. 371/8, zvana Podovi, površine 5065 m2, upisana u zk. ul. br. 176 k.o. Bukovica, i naknadi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 3.878,00 KM.
3. Protiv drugostepene presude apelantica je izjavila reviziju koju je Vrhovni sud Presudom broj 118 0 P 000248 09 Rev od 13. jula 2010. godine odbio kao neosnovanu.
4. U obrazloženju revizione presude se navodi da je Kaja Guraljevski, prednica tužiteljice, od 1964. godine u posjedu predmetne nekretnine, da ju je držala u posjedu sve do svoje smrti 1986. godine, da je u tome nije niko smetao, kao i da je bila savjesna u posjedu te nekretnine koju je stekla na zakonit način po osnovu ugovora o prodaji, a potom po ugovoru o razmjeni te parcele. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je našao da su na strani prednika tužiteljice u momentu njene smrti bili ispunjeni uslovi za stjecanje prava svojine na predmetnoj parceli putem održaja, tj. savjesnim posjedovanjem predmetne parcele više od 20 godina. Prema tome, utvrđeno je da je zahtjev tužiteljice kao zakonske nasljednice Kaje Guraljevski za predaju u posjed predmetne nekretnine osnovan u smislu člana 37. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima.
5. Vrhovni sud je naveo da su nižestepeni sudovi na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo koje se tiče stjecanja vlasništva na osnovu održaja, te da su neosnovani apelantičini navodi da su ti sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo jer nisu naveli materijalni propis na osnovu kojeg su donijeli svoje odluke.
6. Apelantica smatra da joj je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ukazuje na proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava. Ističe da ni prvostepeni ni drugostepeni sud u svojoj presudi nisu naveli niti jednu odredbu bilo kojeg materijalnog zakona. Smatra da je Vrhovni sud, navodeći u svojoj presudi materijalne propise koji nisu ni pomenuti u prvostepenoj i drugostepenoj presudi, ispravio greške nižih sudova, čime se indirektno stavio na stranu tužiteljice.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. U vezi sa apelantičinim navodima Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
10. U konkretnom slučaju, uzimajući u obzir predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje da apelantica u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njenu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantičinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, nema ništa što ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić