Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1196/13 (L. P.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1196/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 1196/13, rješavajući zahtjev Ljerke Psutka za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Ljerke Psutka za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljerka Psutka (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Karlovca, R Hrvatska, koju zastupa Slobodan Perić advokat iz Banja Luke, podnijela je 21. marta 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka povrata imovine koji se vodi pred sudovima u Republici Srpskoj. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio „izvršenje odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica broj 702-2223-1/1 od 16. oktobra 2001. godine na način kako je to navedeno u tačci 3. odluke i da se obaveže nadležno tijelo uprave da nasljednike Franje Psutka kao lica iz tačke 2. odluke odmah a najkasnije u roku od osam dana uvede u posjed nekretnina upisanih u KKNJ 898 k.o. Budžak Banja Luka, k.č. 1400 (dvorište, stambena zgrada, pomoćna zgrada, njiva prve klase, a sve ukupne površine 857 m2) u ulici Kralja Miloša 50, porodična kuća i okućnica i izvrši izmjene u evidencijama o nekretninama a izvršenje ove privremene mjere provest će izvršno odjeljenje Osnovnog suda u Banja Luci najkasnije u roku od osam dana od dana prijema odluke o privremenoj mjeri.“ Apelantica je 12. juna 2013. godine dostavila dopunu apelacije.
2. Franjo Psutka (u daljnjem tekstu: prednik apelantice) je 24. augusta 1998. godine podnio zahtjev za vraćanje imovine Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Komisija) a 17. septembra 1999. godine i Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). Komisija je donijela odluku broj 702-2223-1/1 od 16. oktobra 2001. godine kojom je utvrdila da je prednik apelantice na dan 1. aprila 1992. godine bio savjestan posjednik predmetnih nekretnina i naložila da nadležna općinska tijela uvedu prednika apelantice u posjed predmetne imovine i izvrše izmjene u evidenciji o nekretninama.Nakon toga prednik apelantice je podnio Komisiji i Ministarstvu zahtjev za izvršenje navedene odluke te kako po zahtjevu nije postupano prednik apelantice je 1. marta 2002. godine podnio tužbu Osnovnom sudu u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv Dušana Maleša (u daljnjem tekstu: tuženi) koji je po osnovu ugovora o zamjeni predmetnih nekretnina,držao predmetne nekretnine u posjedu i kojom je prednik apelantice tražio da sud utvrdi da je ništav ugovor o zamjeni predmetnih nekretnina za nekretnine tuženog, zaključen 1995. godine.
3. Osnovni sud je donio presudu broj P-533/02 od 4. januara 2008. godine kojom je usvojen tužbeni zahtjev prednika apelantice.
4. Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu Okružnom sudu u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) koji je rješenjem broj 011-0-Gž-08-000 570 od 20. maja 2008. godine žalbu uvažio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
5. U ponovljenom postupku Osnovni sud je donio presudu broj 71 0 P 051442 08 P od 30. augusta 2011. godine kojom je, između ostalog, usvojen tužbeni zahtjev apelanice i Žarka Psutka kao nasljednika prednika apelantice koji je u međuvremenu umro.
6. Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu Okružnom sudu koji je rješenjem broj 71 0 P 051442 11 Gž od 13. juna 2012. godine žalbu uvažio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Predmetni postupak je još uvijek u toku.
7. Apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja predmetnog postupka i odugovlačenja postupka zbog čega je, iako je vlasnica predmetnih nekretnina, i dalje podstanar, prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da sudovi bespotrebno odugovlače postupak iako je iz svih činjenica predmeta jasno da nije bilo dobrovoljnosti prilikom zaključenja spornog ugovora o zamjeni predmetnih nekretnina koje se nalaze u centru Banja Luke na atraktivnoj lokaciji za nekretnine tuženog na otoku Viru. Zbog toga smatra da Ustavni sud treba donijeti i predmetnu privremenu mjeru.
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
10. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. U konkretnom slučaju, apelantica je podnijela apelaciju zbog dužine trajanja postupka povrata imovine a traži donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo provođenje odluke Komisije. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da bi donošenje navedene privremene mjere vezane za postupak koji još uvijek nije okončan i u situaciji kada je apelacija podnesena zbog dužine trajanja predmetnog postupka, predstavljalo uplitanje Ustavnog suda u meritum predmeta i time prejudiciranje odluke redovnog suda zbog čega Ustavni sud smatra apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.
12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić