Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2102/12 (S. K.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2102/12

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 2102/12, rješavajući zahtjev Sifeta Karića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Sifeta Karića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Sifet Karić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 4. juna 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 052572 12 Gž od 14. maja 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 P 052572 11 P od 30. marta 2012. godine. Apelant je u više navrata dopunjavao apelaciju, a 30. aprila 2013. godine apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud spriječio provođenje osporenog pravosnažnog rješenja Općinskog suda do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

2. Rješenjem Općinskog suda 43 0 P 052572 11 P od 30. marta 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 P 052572 12 Gž od 14. maja 2012. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da ga je Safet Karić (u daljnjem tekstu: tuženi), na način precizno naveden u dispozitivu prvostepenog rješenja, omeo u mirnom posjedu dijela nekretnine koja je također precizno opisana u dispozitivu prvostepenog rješenja. Sudovi su u osporenim rješenjima detaljno iznijeli činjenično stanje koje je tokom postupka utvrđeno, pa su nakon analize svih provedenih dokaza zaključili da apelant nije dokazao da je bio posljednji mirni posjednik dijela nekretnine za koju je tražio posjedovnu zaštitu. Također, sudovi su zaključili da su neosnovani apelantovi navodi da je tuženi, preoravanjem i zasijavanjem sporne parcele omeo apelanta u posjedu, zato što je sporni dio parcele u posjedu tuženog, zbog čega apelant nema pravo na posjedovnu zaštitu u smislu člana 83. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima. Kantonalni sud je osporenim rješenjem odlučio da je apelant obavezan platiti troškove postupka.

3. Apelant je naveo da smatra da su mu prekršena prava iz člana II/3. „a, d, e, f, g, h, k i m“ Ustava Bosne i Hercegovine. Kršenje ovih prava apelant isključivo vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Apelant u suštini smatra da je postupak bio nepravičan na njegovu štetu, a navodi i da smatra da je sudija Općinskog suda bio pristrasan i da je sudio u korist tuženog, mada u tom pravcu nije iznio bilo kakvu argumentaciju, osim vlastitih utisaka. U brojnim dopunama koje je dostavio Ustavnom sudu, apelant je, između ostalog, iznosio svoju porodičnu situaciju i odnose sa rođacima s kojima je bio u sporu, ali nije iznio bilo kakvu argumentaciju koja se tiče navodne povrede ustavnih prava na koja se pozvao, pa Ustavni sud ne smatra potrebnim interpretirati sadržaj dostavljenih dopuna.

4. Uz zahtjev za donošenje privremene mjere, apelant je dostavio rješenje Općinskog suda broj 43 0 P 052572 12 I od 19. aprila 2013. godine, kojim je odbijen njegov prigovor protiv rješenja o izvršenju isti broj od 24. augusta 2012. godine, a kojim je dozvoljeno izvršenje na ime naplate sudskih troškova dosuđenih osporenim rješenjima. U obrazloženju zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant je naveo da ima malu penziju i da ne može platiti sudske troškove.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web strnaici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant nije naveo bilo kakve relevantne razloge koji bi mogli voditi Ustavni sud odluci da je zahtjev za privremenu mjeru osnovan, niti Ustavni sud iz bilo čega može zaključiti da bi donošenje privremene mjere u konkretnom slučaju bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

8. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2102/12 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio